Home Ko je ko Olivera Milošević iz Smedereva, novinarka Politike i potpredsednica Udruženja novinara Srbije

Olivera Milošević iz Smedereva, novinarka Politike i potpredsednica Udruženja novinara Srbije

by Redakcija

Olivera Milošević u novinarstvu je skoro tri decenije. Smederevskoj javnosti prepoznatljiva je po najgledanijoj emisiji “Skoro će ponoć” na nekadašnjoj Televiziji Smederevo, gde je potom bila i urednica Informativnog programa. Mnogi Smederevci i danas pamte te razgovore sa važnim ličnostima iz sveta kulture, umetnosti, muzike, novinarstva, politike… U međuvremenu je kratko uređivala dva lokalna nedeljnika, da bi 2005.usledio poziv da pređe u  Politiku. Od tada radi u ovom listu, dopisnica je iz Podunavskog, ali i Braničevskog okruga. Dugo je u Udruženju novinara Srbije, godinama je bila u Upravi i Izvršnom odboru, da bi prošle godine, nakon burnih izbora u UNS-u, izabrana za potpredsednicu najvećeg i najstarijeg srpskog novinarskog udruženja. Članica je i Komisije za žalbe Saveta za štampu koja se bavi poštovanjem Kodeksa novinara Srbije u štampanim i onlajn medijima.

SDCafe.rs: Smederevo nije imalo novinara tako visoko pozicioniranog u nekom od esnafskih udruženja, sve dok polovinom prošle godine Vi niste izabrani za potpredsednicu jednog od najuticajnih udruženja – UNS. Šta za Vas znači ovaj izbor?

Pre svega mogućnost da dam lični doprinos stvaranju boljih uslova za rad kolega širom Srbije, u bezbednosnom, ekonomskom, socijalnom, pravnom smislu. Naše mogućnosti u UNS-u nisu bezgranične, ali koristimo svaku priliku da ukazujemo na probleme profesije, da kritikujemo, apelujemo, predlažemo rešenja, borimo se da prevagne sve ono što je ostalo dobro u novinarstvu, a nažalost, toga je sve manje. Ja sam se i pre ove funkcije kroz rad u organima Udruženja trudila da stvorimo bolju medijsku zajednicu, da poštujemo profesionalne standarde, jer mnogo toga je i do nas samih. Kroz rad u Komisiji za žalbe Saveta za štampu, gde predstavljam UNS koji je jedan od osnivača tog samoregulatornog tela, uporno insistiram na poštovanju Kodeksa novinara Srbije, jer to nam je polazište za svaki boljitak. Ako sami ne poštujemo profesiju i etiku, nemamo ličnu odgovornost, onda nam nema spasa. Ne mogu novinarima u Srbiji svi drugi biti krivi, stvar je da li na nešto pristajete ili ne. Ja ne pristajem na mnoge stvari, zato sam tu, da se borim na prvoj borbenoj liniji. Moram ujedno da kažem da mi je velika čast što su mi kolege poklonile poverenje da budem deo tima koji vodi ovo veliko i značajno udruženje.

 

SDCafe.rs: Sa pozicije na kojoj se nalazite od polovine prošle godine, kako ocenjujete stanje u medijima u Srbiji?

Ne bih tu ocenu vezala za poziciju, niti za taj kratak period, jer stanje u srpskim medijima za to vreme nije moglo drastično da se promeni, osim što je polarizacija u medijskoj zajednici svakodnevno vidljiva i sve veća. Novinarstvo je dostiglo zabrinjavajući stepen nepoverenja građana, a za to najveću odgovornost svakako imaju tabloidi –batine vlasti,  propagandne mašine za štancovanje laži, neukusa, za stvaranje paralelne stvarnosti, rekorderi u kršenju Kodeksa novinara koji su ukinuli sve standarde. Tu je i višedecenijska uloga pojedinih televizija u devalvaciji vrednosti jednog društva, što je otvorilo put ka tome da su nam mlađe generacije uglavnom medijski nepismene. To u budućnosti nosi nesagledive posledice. Bojim se da nas podele na režimske i antirežimske medije odvode od suštine, a to je objektivnost i javni interes. Na drugoj strani, većina medija jedva preživljava, a novinari rade u očajnim uslovima – mizerne plate, pritisci sa svih strana, prekarni rad, ugrožena bezbednost… U naročito teškom položaju su lokalni mediji i novinari gde je težina ovog posla gotovo opipljiva. Nije lako biti profesionalac u sredini u kojoj se svi znamo, jer neminovno moraš doći u situaciju da pišeš ne baš lepe stvari o komšijama, poznanicima, ljudima koje srećeš na ulici, školskim drugovima, jer su recimo na vlasti, na funkcijama, ili deo neke afere. A apsurd je da kad nešto zgreše, svi smatraju da imaju prava da se ljute, da ti zemere ako radiš svoj posao. Ako međutim o nekoj temi iz nekog razloga ne pišeš, odmah si režimski novinar, plaćenik, pa ti se sudi na društvenim mrežama. Nije lako biti novinar, ali to je poziv koji volim, koji sam sama odabrala i s kojim živim vise od 20 godina, a čovek mora da živi u skladu sa sobom.

Generalno, privatizacija je na neki način sahranila mnoge medije, za šta imamo primere u Smederevu. Njihovi “grobari” nemaju nikakvu odgovornost jer im je država to dopustila. Uz sve to,  model finansiranja kroz projekte je doveo u pitanje opstanak mnogih medija, dodatno produbio polarizaciju. Dakle, umesto da poboljša položaj, što je bila ideja, projektno sufinansiranje se pretvorilo u omču oko vrata za medije koji se trude da budu iole profesionalni i pristojni.

 

SDCafe: Kakav je položaj novinara danas u odnosu na ranije?

Položaj novinara u Srbiji nikada nije bio lagodan, ni u ekonomskom, ni u bezbednosnom smislu. Samo ljubav prema ovom poslu može da vas navede da odete u penziju kao novinar. Ja sam imala sreću da sam novinarski stasala davnih devedesetih uz doajene smederevskog novinarstva u redakciji Radio Smedereva, kao što su Beba Stanilović, Slavko Pešić, Karlo Vereb, Mika Uljarević, Ljilja Guslov i još neke mlađe kolege. Osim zanata, odatle sam ponela osećaj da novinar mora da bude beskompromisni borac za istinu. Od koga se to moglo bolje naučiti u lokalnom novinarstvu, ako ne od Bebe Stanilović koja je ovde bila preteča istraživačkog novinarstva. Od nje sam naučila da je posao novinara da menja svet oko sebe na bolje, ona je to na svoj način neprestano činila odolevajući pritiscima koji su onda, u Miloševićevo vreme, bili strahoviti.. Sve ovo pričam da bih napravila paralelu – danas u lokalnim medijima u našem gradu nema novinara koji su spremni da budu Beba. Ima onih kojima je lakše da budu sluge i aktivisti zbog nekih interesa ili pod izgovorom da se plaše da će ostati bez posla. Onda ne treba da nas čudi dokle je stiglo novinarstvo kao profesija. Novinar mora da bude stub slobode društva ili lokalnih zajednica a jedino kome treba da služi jeste javni interes.

Hoću da kažem da novinari u suštini malo toga sami čine za sopstveni položaj. Ne poričem da radimo u teškim uslovima u svakom smislu, ali niko ovaj posao valjda nije izabrao da bi mu bilo lagodno. Zna se da ova profesija donosi pritiske, Moramo sami da se odupiremo ili da se udružujemo i borimo, niko nam neće stvoriti bolje uslove tek tako.

 

SDCafe.rs: Šta su najveći problemi sa kojima se kolege susreću, posebno u lokalnim medijimai, i zbog čega se najčešće obraćaju UNS-u?

Čitav je korpus problema – od materijalnih, do žalbi na pritiske, pretnje, pa i ugroženu bezbednost. Obraćaju nam se zbog neregularnosti u projektnom sufinansiranju, zbog diskrimnicije od strane lokalnih vlasti, ignorisanja… Sve češće nam se kolege obraćaju za pravnu pomoć, pritisnuti tužbama koje prete da dokrajče i novinare i medije. Ja vrlo dobro znam šta to znači jer sam i sama prošla kroz sudski process u kome mi je jedan lokalni investitor tražio odštetu od oko 30 hiljada evra, gonio me čak do apelacije, za navodnu povredu ugleda i časti. Srećom, dobro se završilo jer su dokazi bili na mojoj strani, kako je i sud ocenio. Ali, treba proći sve to.

Zbog visine odštetnog zahteva to se može okarakterisati i kao “slapp” tužba koje, evo, poslednjih godina a naročito tokom 2021. postaju trend, novi mehanizam pritisaka na medije i zastrašivanja novinara. Zato je važno da se kolege javljaju udruženjima u takvim situacijama, javnost treba da bude upoznata sa tom dodatnom represijom nad medijima.

 

SDCafe.rs: Kao novinarka sa velikim iskustvom i dobar poznavalac prilika u medijima, kako ocenjujete medijsku sliku Smedereva? Da li su Smederevci dobro informisani?

Ako poredimo sa onim vremenima devedesetih s kraja prošlog veka, kada je u sveopštem medijskom mraku u Smederevu tinjala iskra medijske slobode, gde su dva medija prkosila svojom profesionalnošću i hrabrošću, pre svega mislim na Radio Smederevo gde sam tada bila mlad novinar, pa i Smederevsku sedmicu, ne bih mogla da kažem da je sada dobro. Oba ova medija praktično ne postoje. Lokalni mediji generalno postoje u tragovima. Sve što je vredelo je uništeno. Građani nemaju gde da se valjano informišu, jer informisanje nisu samo vesti o vodi i struji i puko praćenje rada lokalne uprave. Mediji koji bi mogli analitičnije da se bave novinarstvom, idu linijom nezameranja vlasti, a oni koji bi to hteli i imali hrabrosti, nemaju dovoljno kapaciteta, ni pristupa novcu, a u tu grupu spada i ovaj portal. Osećam žal za onim vremenima kada smo se kao novinari lokalne televizije ovde u Smederevu borili protiv okova vlasti, pa i po cenu da svi ostanemo bez posla. Doduše, mnogima od nas se to i dogodilo, ali ja lično nikada nisam zažalila. Tada smo bili primer celoj Srbiji, mladi, drčni, neustrašivi, istinoljubivi novinari iz jedne male sredine koji su ustali da brane svoju profesiju od nasrtaja politike, što i jesu osobine bez kojih ne možete biti novinar. Građani su prepoznali tu iskru. Mnogi vaši čitaoci još pamte tu našu pobunu, sećaju se da smo Dnevnik radili na gradskom trgu jer su nam uskratili da se vidimo, na hiljade građana je danima i danima izlazilo na ulicu da nas podrži, dolazili u televiziju da nas brane. Možete li danas da zamislite sličnu situaciju, da novinari nekog medija ustanu i kažu lokalnoj vlasti – dosta je više, ne možete da nas kinjite. Danas je to u domenu naučne fantastike, većina medija je porobljena i okupirana bez ikakvog otpora. Retki koji nisu, jedva opstaju. Eto, to vam je medijska slika Smedereva. Žao mi je što su neki od aktera tog skoro najdužeg štrajka u srpskim medijima danas odustali od starih principa. Ne bih da zvučim pretenciozno, ali nekoliko dopisnika se ovde trudi da radi svoj posao objektivno. Ipak, građani moraju da znaju da mi uglavnom ne pratimo samo Smederevo, kao i da imamo ograničen prostor za lokalne teme, ne može i ne treba sve da prođe u Politici i Novostima kao što može u lokalnim medijima.

Olivera Milošević / foto Anđelko Vasiljević

 

SDCafe.rs: Da li je lokalna vlast transparetna, s obzirom na činjenicu da su se ovdašnji novinari godinama unazad obraćali za pomoć esnafskim udurženjima, domaćim i internacionalnim, jer im je bilo onemogućeno da izveštavaju? Da li se tu situacija promenila danas? Kakav je odnos prema novinarima na lokalu? Šta se tu, po Vašem mišljenju, mora menjati i na koji način?

Da, ja sam bila deo te ekipe novinara, zajedno sa Jelenom Ilić, Miroslavom Đorđevićem, Jelenom Vasiljević i još nekoliko kolega, koja se obraćala čak i međunarodnim novinarskim organizacijama. Mi smo bili u situaciji da nas gradonačelnica vređa, da ne možemo da radimo svoj posao, uskraćivane su nam informacije, nismo imali dostupne sagovornike… Gradska uprava je bila zatvorena gotovo hermetički, na neke događaje su pozivani samo odabrani mediji, a mi smo neretko baš iz tih medija saznavali da se nešto dogodilo u našem gradu, zbog čega smo imali i problema u svojim redakcijama u Beogradu. To je  diskriminacija novinara koja je zabranjena i Zakonom i Kodeksom. Danas postoji volja aktuelnog gradonačelnika da bude otvoreniji prema novinarima, redovno sa njim imamo sastanke, ali problem je u tome što nema adekvatne iskusne saradnike na koje možemo da se oslonimo za sve informacije. On niti ima vremena, niti treba da se bavi samo medijima. To nije posao gradonačelnika. Njegovo prisustvo na društvenim mrežama je dobar kanal za komunikaciju sa građanima, ali zabrinjava opšte mesto da je recimo Fejsbuk objava dovoljna i novinarima. Ne, nama ništa to ne znači, to nam može biti samo polazište za dalje istraživanje, širenje teme. Potrebno je da lokalna vlast ojača pres službu, da novinarima stalno budu dostupni članovi Gradskog veća, direktori javnih preduzeća, ustanova… Građanima se moraju obezbediti sve informacije, to svaka vlast mora da ima na umu.


SDCafe.rs: Bilo je dosta primedbi na konkurse za medijsko sufinanasiranje projekata u Smederevu i na način podele novca iz budžeta Smedereva. Kako vi vidite ove konkurse? Koliko često UNS dobija pritužbe kolega na konkurse i šta je po njima najveći problem?

Već sam rekla da je projektno sufinansiranje medija podleglo svim mogućim devijacijama, na štetu dela medijske zajednice. Drugi deo ubira plodove tih devijacija, što je i bio cilj. Rak rana tih konkursa su komisije koje navodno ocenjuju projekte, a zapravo šakom i kapom dele ogroman novac podobnim medijima, tek osnovanim produkcijama bez adresa i zaposlenih. Mrvice ostanu za stvaranje privida da se dalo još nekome. Mnogo je i drugih zloupotreba tu –    projekti se ne pravdaju, nema evaluacije, kontrole trošenja novca… Uz to, ne postoji obaveza da se raspisuju konkursi, pa tako u nekim gradovima dobar deo novca za informisanje ide preko javnih nabavki koje se opet kroje za konkretne medije. Sve je dozvoljeno na štetu javnog interesa, odnosno građana čiji je to novac. Ključ je u tome da u komisijama budu predstavnici reprezentativnih novinarskih udruženja koji će zaista ocenjivati projekte i procenjivati šta vredi finansirati. Tako bi se uspostavio kvalitet kao parametar, a ne podobnost. Ovako, vlasti po gradovima se ponašaju kao da daju pare iz svog džepa. Nedavno sam čula čelnika jednog grada koji je bukvalno poručio lokalnom mediju: Ja da vas plaćam da me pljujete? Pa, ne plaćate vi, već građani, a vi samo trenutno raspolažete njihovim novcem. U tome je poenta. Da se ne primi i odomaći ta mantra o nekakvoj usluzi koju vlast čini medijima dajući im naše pare, potrebno je da građani budu svesni da rad medija košta. Treba platiti novinare, doprinose, brojne druge troškove, obnavljati opremu koja vrtoglavo brzo zastareva… Nekad zaista pomislim da građani toga nisu svesni.

Inače, širom Srbije su mahom slični problemi oko sufinansiranja medija i mi ih u UNS-u evidentiramo iz čega su proistekli naši predlozi za najnovije izmene i dopune Zakona o javnom informisanju i medijima. Radna grupa je završila mukotrpan posao, ali ministarstvo koje je već trebalo da izađe sa nacrtom sada ćuti predugo. Šta će od svega što su predložila reprezentativna novinarska udruženja prihvatiti, a šta ne, videćemo. Od toga zavisi da li će UNS dati pristanak na taj dokument. Ostaje nam da se nadamo da će izmene u delu projektnog sufinansiranja pozitivno uticati na sudbinu lokalnih medija.

 

SDCafe.rs: Da li mislite da lokalna vlast, kroz medijsko sufinansiranje projekata od javnog značaja, u dovoljnoj meri podržava lokalne medije?

Smederevo svake godine izdvaja oko 20 miliona dinara za medije, što nije malo, mada bi to bilo i dosta više ako bi se prihvatio predlog UNS-a da se izdvaja dva odsto od godišnjeg budžeta. Da li je to realno, ne znam. Ali i postojeći iznos bi mogao da zadovolji lokalne medije, kada bi se njima i davao. Međutim, najveći deo para ode iz Smedereva a naši mediji ostanu kratkih rukava. To je tragična praksa zbog koje su nam ovakvi mediji u gradu. Što je još gore, novac Smederevaca ne samo da završi u Beogradu, Vršcu, Pančevu i kojekuda, nego ga neretko dobiju i fantomske produkcije  i mediji. Koji je tu interes Smederevaca? Nema ga. Ja sam se lično zalagala da iz loklanih budžeta novac ide lokalnim medijima, da to bude stav UNS-a, ali nismo postigli konsenzus u široj medijskoj zajednici jer je to ocenjeno kao diskriminacija. I dalje mi je mučan utisak da se lokalne vlasti i ne pitaju mnogo kako će raspodeliti novac medijima. I stvara se još mučnija slika da se medijima čini neka usluga ako im se da neki dinar, pa se shodno tome očekuje i protivusluga.To nas direktno vodi u cenzuru i autocenzuru, a gde se one jave tu prestaje da postoji novinarstvo. Moja poruka je da našim novcem pomognemo i ojačamo naše, smederevske medije, ali da gajimo pluralizam i slobodu uređivanja. Samo slobodni mediji mogu ozbiljno da informišu građane.

 

SDCafe.rs: Smatrate li da je Smederevo potrebno lokalno Udruženje novinara, jer je jedan od retkih gradova u kome novinari nemaju svoje udurženje.

Mnogi gradovi nemaju lokalna udruženja, niti postoje uslovi za to. Teško to funkcioniše u praksi. Međutim, ogranci reprezentativnih udruženja bi trebalo da postoje. Preduslov je volja kolega da se udruže, organizuju i budu istrajni u svojoj misiji na lokalu.To je korisno i potrebno je našem gradu. Međutim, kao što znate, ovde je teško okupiti i pet novinara koji se zalažu za iste vrednosti i principe. Ima i nezainteresovanih. A kada imamo problem, onda se traži pomoć.  Novinari moraju da zbijaju redove, da premoste neke razlike zarad višeg interesa. Čini mi se da smo sada na tragu toga i da će, ako uspemo da se ujedinimo, to biti dobro za lokalnu medijsku zajednicu, ali i za građane jer institucionalnom borbom možemo stvoriti bolje uslove za rad i poboljšati medijsku sliku Smedereva.

 

SDCafe.rs: Kako vidite SDCafe.rs u lokalnom medijskom prostoru?

Ako pođemo od onoga da sloboda u našem društvu nije konstanta već se osvaja svakodnevno, vi ste primer da istrajnost u tom osvajanju nije uzaludna. Ali, ima svoju cenu. Vi je plaćate tako što ne dobijate čak ni mrvice iz gradske kase, što je nedopustivo. Opet ponavljam da je to novac građana,a upravo vam oni poklanjaju poverenje. Takve odluke moramo zajedno preispitati, ako smognemo snage da osnujemo Klub novinara Smedereva. Moramo tražiti sve projekte, da vidimo zašto vaš nije prošao,a drugi jesu. Da li su razlozi profesionalne ili neke druge prirode, protiv čega moramo dići glas. Ćutanjem ništa ne postižemo, samo aminujemo da se loša praksa nastavi. I opet da ponovim – moramo se sami boriti za svoj položaj.

Ohrabruje to što na vašem portalu možemo pročitati i sadržaje kojih u drugim lokalnim medijima nema. Monolitnost i kopi pejst rad su smrt za informisanje. Pohvalan je i dokumentaristički pristup, što ste dali priliku hroničarima, da nam rečima oslikavaju slike starog Smedereva, da nas upoznaju ili podseti na stare, znamenite Smederevce. Lokalnu istoriju moramo stalno imati u fokusu, treba gajiti taj uređivački pristup.

U budućnosti vam želim da napredujete, da ojačate redakciju i kapacitete, potrebni su nam jači mediji, korektivi vlasti koji služe građanima.


foto: SDCafe.rs

 

 

 

Slične vesti

9 comments

Bojan 13.01.2022 - 12:16

SD mali grad…svi znamo Olju…i znamo na koji nacin dolazi do svojih „uspeha“ Ako je ona uopste clan UNS-a to samo govori da je ova zemlja dotakla dno dna i da je krajnje vreme da svi pametni emigriraju sto dalje odavde…poyy

Reply
Goxy 13.01.2022 - 18:03

E moj Bojane, ako se tako i zoveš uopšte, najlakše je tako govoriti kao vi. Sigurno ste vi neki eminentni stručnjak, a s obzirom da niste emigrirali…nisam baš siuran. Opustite se i manje zlobe prema ljudima.

Reply
Stevan 13.01.2022 - 12:28

Novinari Politike sede i rade u Politici zdragi koja se nalazi u Beogradu a ne u Smederevu…Gospodza je jedan mali dopisnik tog lista iz Smedereva i prati male nebitne teme…a list Politika iz Beograda nema vise nikakve veze sa slavnom posloscu jer valjda je sad Coka iz Vucaka vlasnik pomenutog lista…pa eto moze Coka da bude i predsednik UNS-a opusteno 🙂 Laku noc Srbijo!

Reply
Smederevac pravi 13.01.2022 - 18:11

pročitajte tekst ljudi pa onda komenaričite. čoveče, ubi vas sve facebook. mozak ispario, pročitaju naslov, vide sliku i onda komentarišu. poenta je šta ova žena priča i o čemu govori. a govori o bitnim stvarima, naše pare odlaze izmišljenim medijima i stranačkim poslušnicima već godinama, miliona….aman ljudi

Reply
Nevena 13.01.2022 - 13:27

Bravo za Sdcafe na ovom intervjuu. Bravo jer ste jedini koji objavljuju stavrno neke lepe stvari koje su vredne i koje će ostati zabeležene. Bravo jer dajete prostor našim ljudima koji postižu nešto. Primećujem da su počeli da vas kopiraju što znači da odličan posao radite. Olji svaka čast na iskrenim odgovorima i na svemu što radi. Lepo je da neko iz Smedereva radi nešto zapaženo van svog grada. Pozdrav za sve.

Reply
Ana 13.01.2022 - 14:02

Clanovi UNS-a su Dragan J Vucicevic-Informer i ekipa…taman tu i pripada vasa Olivera…pravi novinari su u NUNS-u…eto i to sam vam resila

Reply
Stevica Jovanović 15.01.2022 - 18:53

Slažem se za poređenje UNSa i NUNSa. Mislim da Oliveri nije mesto tamo.

Reply
Kosta Nikolić 13.01.2022 - 17:57

Zaista ozbiljan tekst. Žena je sve lepo objasnila i rekla. Ovi što lupetaju ovde gluposti verovatno nikad ništa uradili nisu. Sede i kriju se pod nekim nadimcima iza monitora. Poštovanje za svakog ko imenm i prezimenom javno kaže ovakve stvari.

Reply

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!