Smederevo ima zanimljivu i burnu prošlost, koja se odslikava i u brojnim toponimima. Oni su nastajali i trajali vrlo dugo – da bi, razvitkom varoši i njene okoline neki od njih nestajali i ustupali mesto novim. Danas je u toponimima sacuvano dosta imena iz turskog perioda i boravka Grka u prošlom veku u Smederevu. Mnogi istorijski dogadaji i licnosti ostali su u pamcenju po imenima koji su dobili pojedini potesi – delovi Smedereva.
Neki toponimi žive,neki se gube. Toponim Cir Antina Cesma živi i dalje, jer su generacije Smederevaca tu provodile slobodno vreme, daci su sa školom dolazili na izlete. To izletište sada postoji samo po imenu, ali zaslužuje da se obnovi, da se izvrši restauracija stare cesme i ponovo pošumi.
Beleženje toponima izvršili su geodetski strušnjaci koji su vršili premer Smedereva i okoline posle Prvog svetstog rata, oko tridesetih godina. Tada su unosili u planove imena potesa onako kako su im posednici imanja saopštavali.Za žaljenje je sto tada nije obeleženo bliže znacenje svakog toponima, jer ima slucajeva da je danas skoro nemoguce odgonetnuti neki naziv.
Brežine
Prostrano Godominsko polje, koje je danas dobrim delom industrijalizovano, ima obilje toponima. (Osnova reci Godomin je latinska i glasila je Condominium, sto znaci suvlasništvo; latinski naziv Srbi su prilagodili svom nacinu izgovaranja. ?Leontije Pavlovic, Smederevo u devetnestom veku) Tako na samom pocetku, odmah ispod nasipa (dame), naspram marine, nalaze se Brežine. Taj deo je sada naseljen, izgradjen industrijskim i stambenim objektima. Brežino polje – sigurno po izvesnom vlasniku, Breži. Po njemu je to imanje nazvano Brežino, i kao takvo upisano u katastarske planove i knjige. Bilo je mišljenje da je to ime došlo kao geografski pojam po bregu, brežuljku, brešcicu, ali kako se radi o tipicnoj ravnici, to je odbaceno. Zabunu je izazvala cinjenica sto je negde ovaj potes zapisan i kao Brežine ali je izvesno da ime vodi poreklo od Brežinog polja odnosno imanja nekog Breže.
Gloška
U Godominu je nekada bilo prostora zaraslog u glog i kada bi zemljodelci krenuli u obradu svoga poseda u tom kraju, govorili bi: „Idem u Glošku“ (mesto koje je obraslo glogom). Otuda je ceo potes, u kome odavno nema gloga, dobio to neobicno ime – G L O Š K A. Pri ovome je interesantno primetiti da Vuk Karadzic navodi da je deminutiv od reci glog – glošcic.
Goveđa bara
Jedno mesto u Godominu zove se Goveđa bara. U njemu voda nikada nije presušivala. U bistroj vodi prolaznici su mogli da vide ribe, pijavice, žabe, i po koju zmiju beloušku. S večeri su oko bare leteli rojevi komaraca. Priča se da su bara, i kraj oko nje, dobili ime po govečetu koga su kraj bare toliko izujedali komarci da je tu, na licu mesta, uginulo. Kao uspomena na taj događaj ostalo je ime bari i čitavom potesu.
Buljuk topole
U dubini Godominskog polja, prema Šalincu i Kuliču, nalazi se usred ravnice, više topola izraslih u veliku masu. Kako je u našem narodu ostalo da se za gomilu kaže „buljuk“, ceo taj kraj dobio je ime Buljuk topole i kao takav je označen u katastarskim knjigama i planovima. Inače, buljuk na turskom znači gomila, četa, odred.
Jerinin ili Ilijin bunar
Na Carigradskom drumu, prema selu Lipe, bilo je imanje porodice Cvetković, koje više nema u Smederevu. Na njemu je, kraj samog druma, postojao stari bunar, koji je u narodu bio poznat kao Jerinin bunar, a neki su ga zvali i Ilijin bunar. Predanje je govorilo da je despotica Jerina, u vreme zidanja Smederevskog grada, u petnestom veku, naredila da se na tome mestu sagradi bunar. Zašto se bunar kasnije zvao Ilijin nije moglo da se utvrdi, ali je izvesno da je to imanje nekada pripadalo nekom Iliji ili je on tu, u blizini, stanovao. Sličan je slucaj i sa toponimom Ladna voda, kojim se označava kraj oko česme u Ulici Vojvode Stepe u Smederevu, koja i danas radi ali voda nije za pice. Ta česma se nekada zvala Pop Ilijina. Ali, to drugo ime se sasvim izgubilo.
Profesor dr Miodrag Cvetkovic, potomak porodice Cvetkovic u Smederevu, zabeležio je interesantnu epizodu vezanu za Ilijin bunar . Napoličar kod njegovih roditelja, Todor iz Lipa, u Prvom svetskom ratu susreo se u Novom Pazaru sa nekim Turčinom, koji je bio rodom iz Smedereva. On mu je ispričao da su Turci prilikom napuštanja Smederava, pošto su ih srpski hajduci napadali i pljačkali, kod Ilijinog bunara zakopali silno blago. Stari Turčin je sve ovo isričao Todoru pošto je čuo da je iz sela Lipa kod Smedereva, pa je prvo pitanje bilo: „Da li je živ Ilijin bunar?“
Jezava i Čevrntija
Vuk Karadžić u svom Rečniku pominje reku Jezavu na ovaj način: „Otoka Moravska, koja pod Smederevo utječe u Dunavo“. On ne daje tumačenja te reči, ali u narodu je poznato da je ta reka u vreme velikog vodostaja postala plaha, silna, da se brzo izlivala iz korita, plavila i Godominsko polje i varoš, pa je time kod ljudi izazivala jezu. Otuda i njeno ime Jezava. Za njeno ime vezano je i ime ušća u Dunav koje se zvalo Čevrntija (vrtlog). Na mestu ulivanja Jezave u Dunav stvarali su se vrtlozi, pa su u njih gatare „bacale čini“.
I to ime se danas izgubilo, jer je Jezava regulisana 1967. godine, tako da se više ne uliva u Dunav, a na njenom bivšem ušću je izgradjena marina, duga nekoliko stotina metara, kao mesto gde se vezuju čamci i okupljaju ribolovci.
Buline vodi i Ubilci
Iz vremena boravka Turaka u Smederevu za jedan kraj je ostao naziv Buline vode. Tu je bio izvor na imanju Andrejića, na kraju Smedereva, na putu za Radinac. Izvesno je da su se na tome izvoru Turkinje (bule – turske žene) umivale, pa je otuda došlo ime izvoru i mestu. Stari Smederevac, Dragoljub-Dragi Tutundžić, čiji je nadimak bio Šokotan, svojevremeno je ispričao: „Koga je `vatala groznica, potrebno je bilo da se pre sunca umije tom vodom – da bi bolest prošla. Tada se bacala i po neka para u vodu.“ On se sećao te price koju je čuo u detinjstvu.
Stari Smederevac, Kosta Stojković, detinjstvo je proveo u Smederevu, u kraju koji se zove Ubilci. Tamo su se nekada ubijali konji – pa otuda i ime koje se održalo i danas. On se sećao da je izvor Buline vode ostao od Turaka, i da je, u vreme njegove mladosti, bio u bagremaru. Kad bi se neko razboleo, dolazio je na izvor da se umije, verujući da će bolest proći. Tom prilikom u vodu se bacao po neki marjaš ili krajcara. To je razlog što se u tom kraju, prilikom kopanja, nalazi sitan novac. Ime Buline vode i danas je sačuvan, a tek ponegde se može čuti i za Ubilce.
Katansko brdo i Leštar
Naziv Katansko brdo potiče iz 19. veka, a predanje kaže – još iz vremena Prvog srpskog ustanka. To je ravan prostor iznad Leštara, koji počinje od imanja Petra Maksimovića, advokata iz Smedereva i ministra u vreme Obrenovića. Tu su, predanje kaže, u vreme Prvog Srpskog ustanka boravili Karađorđevi katani – konjanici. To se može uzeti kao tačno, jer rec katana (mađarski se čita: katona) znači vojnik, konjanik, husar.
Kraj Leštar pocinje ispod imanja Maksimovića i ide Ulicom Prote Mateje i granici se sa Ulicom Kneza Mihaila. Prema kazivanju starog Smederevca Borislava-Bore Maksimovica, taj kraj je nekada bio obrastao leskom – te je dobio ime Leštar. Danas se to ime, koje je očuvano, proširuje i na pojas Srednjeg brda, mada ono sa prvobitnim Leštarom u smislu postanka imena nema veze – Srednje brdo je nekada bilo čisto vinogradarski kraj. Ono se nalazi preko puta Zlatnog brda.
Kopčarska mala
U prošlom veku se jedan deo Smedereva, oko današnjeg Zdravstvenog centra „Sveti Luka“, a duž Knez Mihajlove ulice, zvao „Kopčarska mala“. On je obuhvatao kraj od Boškovog bunara do kuće Kate, zvane Kopčarka. Boškov bunar je mesto na kome je postojao bunar još u 19. veku, a sagradio ga je Boško Marković, vlasnik čuvene kafane „Devet Jugovića“. Bunar se tu nalazio i posle Drugog svetskog rata; služio je potrebama građanstva i imao odvod vode ulicom u dvorište porodice Marković (danas Knez Mihajlova, br.27) do Petrijevskog potoka. Bunar je bio tačno na čelu stare, sada renovirane zgrade, koja se nalazi između Knez Mihajlove i Srbine ulice. U Kopčarskoj mali radili su zanatlije – kopčari, i po njima je ceo kraj dobio naziv. O njima je često pričao Milorad-Mika Jocić, sudija iz Smedereva, koji je u tome kraju imao kuću. Danas se ovaj naziv ne može skoro nigde čuti.
Ciganska mala
Ciganska mala je bio kraj koji je obuhvatao Ulice Miloša Velikog i Vojvode Putnika. U tom delu Smedereva nekada su stanovali skoro isključivo Cigani (Romi) i po njima je kraj dobio ime. Na njihov boravak u ovom delu grada podseća i ime savremene poslovno-stambene zgrade, koja je izgrađena na samom kraju Ulice Miloša Velikog, sa leve strane. Ovo lepo zdanje narod je spontano nazvao „Cigančica“.
Tarabe
Turci su Smederevo napuštali u etapama. Prvo je otišla građanska vojska – erlije, a zatim i stajaća vojska – nizami (njihova redovna vojska). Ovi drugi su u zimu, pred odlazak, izašli na zaleđen Dunav i tamo napravili klackalicu i vitao, da bi se klackali i vitlali. Narod je gledao njihovo zabavljanje i zapamtio tu zimu 1867. godine kad su se spremali za konačan odlazak. Iza njih je ostalo mnogo reči, toponima, običaja.
Iz vremena Turaka ostao je naziv Tarabe za kraj oko današnje Izletničke ulice, a počev od mesta gde su izgrađeni podrumi Smederevske vinogradarske zadruge. Gde su sada podrumi, bilo je tursko groblje, a dalje, uzbrdo, sve sami vinogradi, čiji su vlasnici bili Turci. Svaki vinograd je imao visoku ogradu da bi ženska čeljad bila zaštićena od pogleda drugih. Pred odlazak, Turci su rasprodali vinograde, ali su ostale tarabe kojima su ograđivali svoj posed. Ostalo je i ime celom ovom kraju, koje i danas živi.
Papazovac
Iz turskog vremena ostao je naziv potesa Papazovac, koji se nalazio na kraju Smedereva, pored puta za Radinac. Tamo je nekada bilo imanje nekog, nama danas nepoznatog, sveštenika. S obzirom na to da se sveštenik na turskom kaze papaz, ceo potes je nazvan Papazovac, kao oznaka za posed pomenutog sveštenika. Dr Leontije Pavlović bio je mišljenja da je ime došlo od prezimena Popović. Pošto je u korenu reci bilo „popo“, a to lice jeste upravo bilo pop, od toga je izveden naziv Papazovac. Na tome mestu, gde su nekada bili vinogradi, danas je gusto, ušoreno naselje. Ime naselja je i danas u upotrebi.
Jugovo
Jugovo je potes koji obuhvata pojas između Dunava i susednih bregova, tj. ravnicu prošaranu vinogradima, voćnjacima, a poslednjih godina – urbanizovanu i naseljenu. Ovaj pojas zemljišta zaštićen je od hladnog vetra, a preko celog dana izložen je toplim zracima sunca i odsjaju Dunava.Jugovo se pruža (mada je na licu mesta saobraćajnim znacima drugačije obeleženo) od puta za Udovice do Orešca. Interesantno je da tamo voće zri 10 – 15 dana ranije nego u drugim krajevima Smedereva. Toplota sunca, položaj zemljišta i specifična klima uslovili su da ovaj kraj dobije ime J u g o v o, i da kao takav bude poznat i izvan Smedereva. Međutim, stari Smederevac Radovan-Raško Šteric, ispričao je da je Jugovo dobilo ime po turskom begu Jugi, čiji je posed bio na današnjem Jugovu.
Tulbe
Kraj gde se danas nalaze stari pogoni Koncerna SARTID zvao se pre Prvog svetskog rata Tulbe. To je bilo ime turske bogomolje koja se nalazila na tom mestu. Pouzdano se zna da su ruševine stare bogomolje postojale krajem 19. veka, jer je Milan Konstatinović, advokat iz Smedereva, rođen 1876. godine, u svojim uspomenama zapisao da se „kao dete igrao na mestu zvanom Tulbe i da je tu postojala bogomolja…“. To mesto je, inače, služilo Smederevcima kao izletište. Na tome mestu kasnije je podignut Ložni rasadnik, pošto je filoksera (bolest vinove loze) uništila smederevsko vinogorje 1890/91. godine.