Home InfoNaše priče Sećanje na stare Smederevce – književnik Živorad Žika Lazić

Sećanje na stare Smederevce – književnik Živorad Žika Lazić

by redakcija

U ovoj 2019. godini navrašava se deset godina od smrti  proslavljenog smederevskog književnika, scenariste, novinara, pa i glumca  Živorada Žike Lazića.

Godine 2017., 23. aprila otkrivena je spomen ploča na njegovoj kući, u kojoj je provodio poslednje godine života. Inicijativa za postavljanje ploče potekla je od Bore Miloševića, dirktora Osnovne škole „Branko Radičević“ u Lugavčini. Tim povodom učenici te škole pripremili su i održali prigodan program. O samom piscu je govorio njegov prijatelj i profesor na Fakultetu političkih nauka dr Dobrivoje Stanojević, koji je podsetio prisutne meštane Lugavčine na nezaboravne junake serija „Građani sela Luga“, „Muzikanti“, „Ljubav na seoski način“, „Doktorka na selu“ čiji je scenarista bio upravo Žika Lazić.

 

U dogovoru sa piščevom rodbinom, u školi u Lugavčini uređena je spomen soba „Kutak Žike Lazića“ gde će se za početak naći piščev radni sto, pisaća mašina i deo biblioteke, a onda je kasnije osnovano i KUD „Žika Lazić“-Lugavčina, na adresi Maršala Tita 115.
 
Živorad Žika Lazić rođen je 28. decembra.1933.godine u Lugavčini kod Smedereva, od oca Vlajka i majke Milice. Osnovnu školu završio je u Lugavčini, prvi razred Gimnazije u Smederevu, a potom se preselio u Beograd kod tetke, gde je nastavio dalje školovanje. Kada se prvi put odvojio od kuće, to je bilo kada su ga roditelji doveli u Smederevo i upisali  u gimnaziju. Smestili su ga u porodicu jednog železničara, što je teško podneo. Svako veče bi se pokrivao jorganom i plakao. Jedva je čekao da dođe subota i kraj časova, pa da krene put Lugavčine. Kako je bilo ratno vreme, neredovni vozovi, išao je i peške do sela.
 
U Beogradu je položio veliku maturu-Gimnaziju, posle čega upisuje Filozofski fakultet. Studirao je psihologiju. Bio skojevac od 1948.godine. Sa petnaest godina otišao na radnu akciju (otac Vlajko bio je u to vreme predsednik sela). Po povratku sa radne akcije primljen je u SKOJ septembra, koji se već u decembru ukida. Nakon toga postaje član KPJ kasnije SKJ. Time se uvek ponosio iako dugo nije bio član pomenute partije. Bio je kandidat za narodnog poslanika na listi Stranke srpskog Jedinstva, ali nije prošao.
 
Za vreme studija postao je urednik časopisa “Mlada kultura“, koji se bavio književnošću mladih. Prvu knjigu „Putem pored reke“ objavio je 1957.godine. To je reka Jezava gde je naučio da pliva. Postao je poznat i prepoznatljiv po svom rodnom kraju – selu Lugavčini odakle je neprestano crpeo događaje i pretvarao ih u priče i/ili romane. Bio je postreailista. Zato je u jednom peridu bio nerazumljiv, nije imao dobre kritike, niti dobre kritičare kada je napisao egzistenci- jalistički roman “David lutalica” 1960. godine. To je antikomunistički roman. U njemu je opisan jedan mlad čovek, pobunjenik koji  ne nalazi sebe u tom društvu. Kritičari su osporili taj roman.
           
Živorad je pre svega pisac, i to jedan od najznačajnih u savremenoj srpskoj književnosti, koji iza sebe ima obimno književno delo. Da nije osporavan u jednom vremenskom periodu, njegova biografija bila bi bogatija za još koji roman, film ili TV seriju. Dvadesetak knjiga-romana, istorijskih romana, zbirki pripovedaka, ali i scenarija za televizijske serije “Muzikanti”, “Građani sela Luga”, “Doktorka na selu”, “Seljaci”(snimljena je u 91 epizoda), “Kolibaš”, “Armonikaš”, “Pašić i četiri kralja”. Dve poslednje otkupljene od strane RTS, ali nisu snimljene.Scenario za film “Naivko”, prikazan 1975.godine, “Divlje seme”, snimljen  je 1967. godine, a 1968. godine prikazan je u Japanu. U ovom filmu glavne uloge bile su poverene Ljubi Tadiću, Jeleni Žigon, Severinu Bjeliću i Svetoliku Nikačeviću. Žika je napisao scenario i za  film “Kako su se voleli Romeo i Julija”, a uloge su igrali: Spela Rozin, Aleksandar Gavrić, Mihajlo Janketić, Rade Marković, Lidija Pilipenko i Zdravka Krstulović.
 

U TV serijama uloge su igrali, odnosno tumačili poznati jugoslovenski osnosno srpski glumci: Velimir Bata Živojinović, Dragan Zarić, Mija Aleksić, Milan Srdoč, Jovan Janićijević, Marko Nikolić, Ljiljana Blagojević, Ljuba Moljac, Boris Dvornik, Živka Matić, Martin Sagner, Relja Bašić, Mia Begović, Smiljka Bencet, Nada Blam, Ružica Sokić, Ljubiša Samardžić, Radmila Živković, Pavle Vujisić, Slobodan Aligrudić, Milan Gutović, Stole Aranđelović, Dragomir Felba, Slavko Jerenič, Zvonko Lepetić, Milena Dravić, Slobodan Nikolić, Rafaela Ferari, Rade Marković, Miki Manojlović, Vladan Živković, Marko Ratić i mnogi drugi.Zanimljivo je da se u  seriji  Kolibaš pojavljuje Ljiljana Pantić, amater iz Lugavčine i to u epizodnoj ulozi sa Petrom Kraljem.
             
Žika Lazić je napisao i zbirke pripovedaka:  Mesečev znak, Vašar, Čovek iz voza, Priča se u Maderi, Maršalova deca, Skaske o Voždu,…

Ptom slede romani: Aleksa Popovski, Burduš, Građani sela Luga, Glumac, Ubiše knjaza, Knjažev sekretar, Ni knjaz ni kralj, Povest o Pašiću, Tuđa žena, Karađorđe koje kude, Drumski raj, Vitez smrti, Ljubav kolibaša, Pašić i četiri kralja, Knjiga o vojvodi, Ako me sretnete i Divlje seme.            

Njegovi romani: Glumac, Ubiše knjaza, Knjažev sekretar, Ni knjaz ni kralj, široj  publici predstavljeni su kao pozorišne prestave, i kao takvi punili su pozorišne dvorane u kontinuitetu po trideset dana zaredom. Napisao je monodramu „Đeneral Draža“ s podnaslovom – Noć uoči streljanja. U monodrami je obrađena noć pred streljanje i razgovor lažnog sveštenika sa generalom kojeg je ispovedio. Glavne uloge bile su poverene Milenku Pavlovu i Vladanu Gajoviću, glumcima koji su punili večernju scenu pozorišta Duško Radović u Beogradu. Ova monodrama prvo je prikazana u Lugavčini, jer je ovaj tekst uzburkao srpsku javnost pristupom i načinom otvaranja ove teme, u času kada je srpska javnost bila podeljena.Takođe je napisao monodramu “Čučuk Stana” u izvođenju glumice Zorice Mirković. “Poslednja audijencija”, dramsko dokumentarna serija od četiri nastavka, uloge su tumačili Bogdan Kičić i Miodrag Radovanović Mrgud. 

Treba da se nevede da se Žika Lazić oprobao i kao glumac, i to u filmu Ortaci. Pojedini romani Živorada Lazića prevedeni su na sedam stranih jezika.
      
U biografiji Žike Lazića značajno mesto zauzima podatak da se dugi niz godina uspešno bavio novinarstvom, da je bio izvrstan reporter u NIN-u, Dugi, Ilustrovanoj politici, Večernjim novostima. Svojim najvećim uspehom u novinarstvu smatrao je intervju sa Ivom Andrićem kada je ovaj dobio Nobelovu nagradu. Ivo Andrić nikome nije davao intervjue, a tek tada, neposredno po dobijanju Nobelove nagrade, to je delovalo kao nemoguć poduhvat.  Ali, Lazić je uspeo da preko ženske veze obavi razgovor sa Andrićem i objavi ga u “Ilustrovanoj politici”. Što se tiče njegovog opusa, Petar Džadžić jednom prilikom je napisao da Živorad Žika Lazić uspešno demistifikuje srpsku književnu laž, što je tada bila jedna snažna i jaka konstatacija.

 

 

Zbog TV serije “Građani sela Luga” i “Doktorka na selu” bio je napadnut od Saveza boraca Smedereva. Rečeno mu je da kleveće borce i zbog toga se našao na optuženičkoj klupi. Srećom,  sudija je bio objektivan, pa ga nije osudio. Ispostavilo se da je ceo slučaj došao do predsednika države J.B. Tita. Zahvaljujući velikom prijateljstvu između Tita i Bate Živojinovića, Žika nije osuđen. Kada je Tito pročitao da se radi o Bulidži kojeg igra Bata, rekao je: “Ma nema tu ništa politički, Boga ti pustite to!”

Žika je bio veoma blizak sa pokojnim Brankom Miljkovićem, velikim pesnikom koji je tragično preminuo, zatim sa Draganom Kolundžijom, Mićom Danojlićem, Kostom Dimitrijevićem, Božom Timotijević, Velimirom Lukićem, bivšim upravnikom Narodnog pozorišta, i mnogim glumcima. Voleo je boemski život. Nakon prikazivanja TV serije “Muzikanti“, koja je neočekivano doživela veliki uspeh 1969. godine,  boravio je kao gost u Italiji na poziv njihove vlade.
  
Za svoj bogati književni rad Lazić je dobijao više nagrada, među kojima je i „Svetosavska povelja“ grada Smedereva 2005.godine. Realnim pripovedanjem Žika je podigao trajan spomenik svojoj zavičajnoj Lugavčini ali i Smederevu i Beogradu, ne zaboravljajući da istakne uzaludne žrtve porazne srpske politike.   

U braku sa suprugom Dragicom imao je ćerku Mariju (preminula) i sina Miloša. Žika je umro 2009. godine u Beogradu, gde je i  sahranjen.

Autori:
Dragoljub Petrović
Nikola Tasić Cale

SDCafe.rs

 

Izvor: SDCafe

Slične vesti

2 comments

Pera 27.06.2020 - 17:15

Malo je objava o Smederevu i smederevcima.

Reply
Pera 31.07.2022 - 13:30

Smederevski okrug ima 200 doktora nauka. Zaslužili su da se o njihovom obrazovanju i radu napiše knjiga koja bi bla podstrek mladjim naraštajma da se obrazju.

Reply

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!