Ovih dana se održava, po meni lično, (možda posle Exita) najbitnija kulturna manifestacija, Sajam knjiga u Beogradu. Od srednje škole do danas propustio sam dva puta sajam, jednom jer nisam bio u zemlji, a razlog za drugi izostanak sam zaboravio. Verovatno nisam imao para. Ne znam.
Volim sajam i tu gužvu. Iako često knjige nisu mnogo jeftinije od uobičajenih cena, sajamski duh je nešto što vas vuče i održava da svake godine dolazite.
Hiljade i hiljade knjiga, milioni napisanih reči, tone papira, raznorazni prelomi, boje korica… pisci, potpisivanje knjiga, polovni antikviteti… apsolutno drugi svet.
Uvek mi projuri kroz glavu kada god zakoračim u sajamsku halu koliko knjiga nikad neću pročitati.
Sećam se jednog predavanja, na Filološkom fakultetu, svratio sam da slušam, bilo je nešto zanimljivo, gde je Dekan Filološkog fakulteta u Beogradu na kraju svog izlaganja, ceo anfiteatar podsetio da je u toku Sajam knjiga i da obavezno svi odemo, čak i ako nemamo para.
Sećam se: „Ako nemate para da kupite knjigu, ukradite je. Nije greh ukrasti knjigu ako je pročitate i date prijatelju da i on pročita. Ukradite knjigu, da budete bolji ljudi. Kasnije nikad ništa nećete krasti“.
Ima logike danas kad razmislim.
Bio je u pravu!
Ljudi na vlasti nikad nisu ukrali knjigu.
Autor: Z