Za nama je godina koju bi mnogi najradije zaboravili. U našem gradu nekako je sve bilo usporeno i ama baš ništa veliko i važno nismo ni ostvarili ni dobili. Malo je bilo dobrih, a više loših vesti.
Već u januaru epidemija malih boginja u Srbiji krenula je iz Smedereva.
Februar nije doneo neke važnije događaje pa je to bila prilika da se pozabavimo temama kao što su restitucija, stanje kafane Grand, Starog groblja ili marine, kao i problemima u vezi sa odustajanjem od podizanja spomenika despotu Đurđu…
Mart je u prvi plan stavio priču o kojoj se i u zemlji naširoko pisalo – incident u školi TTPŠ “Despot Đurađ”. Obajvljen je i snimak sukoba između učenika i nastavnika matematike koji mu je tokom časa oduzeo telefon.
Usledio je i protest prosvetara sa porukom da se u učionicama više ne osećaju bezbedno. Onima kojima je sve to tada izgledalo kao preuveličavanje, samo dva meseca kasnije postaće i te kako svesni da učionice zaista (više) nisu bezbedne.
Vest aprila svakako je bila ta da je nakon sedam godina od kako je postavljen, pristan u Smederevu zaista poslužio tome da na njega pristane neki turistički brod. Oko 150 turista sa rečnog kruzera “Vivaldi” prošetalo je Smederevom. Pristalo ih je nakon toga još nekoliko, ali sve se na tome završilo.
Maja se svi sećamo. Masakr u Malom Orašju zauvek je promenio sudbine brojnih meštana ovog smederevskog sela. Pozivu sindikata prosvete da se, dan kasnije, a dva dana nakon pucnjave u beogradskoj osnovnoj školi, okupe na trgu i zapale sveće u crkvi Svetog Georgija, odazvalo se nekoliko stonina Smederevaca i Smederevki.
Iz istog meseca je i konačna odluka UO Crvenog krsta da ipak zatvori Prihvatilište u Maloj Krsni. Bilo je reči da će biti pronađeno neko rešenje zbog svih onih kojima je ovaj vid podrške bio neophodan, ali do danas je situacija nepromenjena…
U junu je Smederevac Aleksa Ivić pokrenuo peticiju za ustanovljavanje nagrade sa imenom Andrije Čikića, dečaka nastradalog u „Ribnikaru“.
Ta inicijativa je prošla odlično, a uz to, još mnoge druge su posle toga zaživele. Krajem meseca, u trenutku dok su se u prestonici već uveliko odvjali protesti protiv nasilja, prvi je održan i u Smederevu. Za razliku od gradova gde su ta okupljanja potrajala, u našem ih je održano svega četiri.
U julu je počela druga faza obnove hrama Svetog Velikomučenika Georgija, kao i adaptacija i rekonstrukcija prostora za prvi vrtić u Skobalju, a istovremeno se radilo i na izgradnji vrtića u Radincu (koji je pred kraj godine i otvoren).
Avgust je Vranovcima doneo novu muku na sve postojeće – „skladište“ uglja koje je bilo „samo privremeno rešenje“. Ugalj je naravno, još uvek tamo. I ne samo to – ima ga mnogo više.
U blizini postojećeg smetlišta u Godominu počeli su radovi na izgradnji transfer stanice za otpad kako bi konačno bio trajno rešen problem u vezi sa deponovanjem smeća ali i kako bi napokon meštani naših sela mogli da uđu u 21.vek i da računaju na organizovanu komunalnu uslugu.
Poslednji avgustovski dan doneo nam je još jedan od onih događaja za koje smo mislili da se samo negde drugde i nekima drugima mogu desiti. Čovek koji je po svoj prilici imao problema sa stanarima, aktivirao je eksploziv, sebe ubio, dvoje ranio, a peti sprat zgrade u ulici Slobode izbrisao.
Čista je sreća bila da od toliko ljudi što u prolazu što okupljenih pored Duda, niko nije ozbiljnije povređen. Stakla je nedeljama bilo na sve strane, a centar grada izgledao je kao prizor iz nekog drugog prostora i doba… Krov i peti sprat i dalje ne postoje. Stanari su, par nedelja kasnije, iznenada utihnuli kako u izjavama za medije tako i u apelima za pomoć.
Septembar je protekao tradicionalno u – „Smederevskoj jeseni“, zasedanju lokalnog parlamenta na kojem je usvojen Plan razvoja grada do 2029. i uz vest da će kineski i srpski policajci ponovo zajedno patrolirati u Smederevu.
I da je gradonačelnik Jovan Beč podneo ostavku. U pitanju je bio „mehanizam“ upotrebljen u gradovima i opštinama kako bi se inicirali lokalni izbori.
Oktobar je definitivno obeležila vest da je u smederevskim vrtićima, u kratkom razmaku, dvoje dece pobeglo iz objekata pa smo svi zajedno shvatili da danas zaista nigde nema bezbednog mesta… Na sreću, u oba slučaja nije bilo većih posledica.
S druge strane, ishod događaja usled radova na saobraćajnici na Lipskoj rampi, koji su izazvali neviđenu pometnju i pritisak teretnog saobraćaja na gusto naseljene delove Radinca, nije bio pozitivan. Život je izgubila meštanka koja je podlegla povredama zadobijenim nakon što ju je udario kamion.
Poslednjeg oktobarskog dana saopšteno je i da je nakon ostavke gradonačelnika, imenovan Privremeni organ.
U novembru su se kolegama šitrom Srbije u štrajku pridružili i radnici pošta u Smederevu, Opšte udruženje preduzetnika obeležilo je tri važna jubileja, a raspisani su i izbori, čime je praktično u najavi već bio „obojen“ i decembar.
Pred kraj godine Lara Eva, za koju smo svi navijali je operisana i sve je prošlo kako treba. Poslednji mesec 2023. obeležila je još jedna izborna kampanja, protekla ne toliko u nizanju obećanja koliko u insistiranju na poruci da je 17. decembar „sudnji dan“. I prošao je. Epilog i dalje čekamo.