Živojin Karić – Čika Žika (Udovice 1908 – Smederevo 1987 g.) je bio učitelj, pisac, član Udruženja književnika Srbije i Pedagoškog društva Srbije. Otac mu je Dimitrije, zemljoradnik, a majka Leposava, rođena Belić, domaćica.
Osnovnu školu učio je u Udovicama, pet razreda Gimnazije završio je u Smederevu, a Učiteljsku školu 1929. u Jagodini. Radi usavršavanja, 1934/1935. pohađao je i Višu pedagošku školu u Beogradu.
Bio je potom učitelj u Dobrom Dolu (i na dužnosti uprvitelja), Ralji, Lozoviku, Saraorcima, Srbobranu, Petrijevu, Udovicama, kao i u Požarevačkim Beranama i Ljubinju. Posle oslobođenja Živojin je bio u Komandi mesta u Smederevu i Propagandnom odeljenju vrhovnog štaba JNA (1944-1945) i u Ministarstvu prosvete NR Srbije u Beogradu (1947.) Ipak odlučuje da se vrati prosvetnom radu pa je nastavio da radi kao učitelj u Smederevu i Tuzli. Jedno vreme bio je sekretar u KPD „Zabela“ u Požarevcu (1950.) nakon čega je morao da ide na izdržavanje kazne po IB-u na zloglasnom Golom Otoku (1950-1953). Po povratku je, dve godine radio kao sekretar Dunavsko-Moravske zajednice u Smederevu, da bi se potom iznova okrenuo prosveti – postao je direktor škole u Kolarima, a zatim učitelj u školi „Dr Jovan Cvijić“ od 1956. do 1966.

Živojin Karić je značajan trag ostavio književnim radom. Uglavnom je pisao pesme za decu. Radove je objavljivao u mnogim listovima i časopisima; bio je zastupljen i u brojnim zbornicima i antologijama. Pesme su mu prevođene na makedonski, mađarski, slovački, slovenački, turski, rumunski i ruski jezik. Autor je knjiga „Školske svečanosti“, „Dečije radovanje“, „Antologija jugoslovenske savremene književnosti“ (jedina u to vreme u Evrop!), „Mališani“, „Mi i naši“, „U zemllji životinja“, „Mali učitelj“, „Ulica u gradu“, „Priča o Marijani i čudnome konju“, „Slike u oblacima“, „Moja zemlja“, Antologija jugoslovenske poezije za decu (ponovo jedina te vrste u to vreme u Evropi), „Raspevana matematika“, „Zvonovi“. Zajedničke knjige, Živojin je objavio sa učiteljem Vojislavom Stojanovićem, „Upoznaj svoj zavičaj“, Natalijom Karić Slijepčević „Govor linija i boja“, „Ja i moji talenti“ i „Crtam, slikam, vajam“.

Posebno je bio poznat kao priređivač školskih udžbenika koje je podpisivao kao Čika Žika – našoj deci: Čitanka za III razred Narodnih škola, Beograd, 1940. Autor je i Bukvara za odrasle, poznatijeg kao Partizanski bukvar iz 1944. Jedini sačuvani primerak te knjige se nalazi u Pedagoškom muzeju u Beogradu. Takođe je osmislio čitanke za prvi i drugi razred osnovne škole. Duže vremena je sarađivao sa časopisima „Jugoslovenče“, „Zorica“, „Glasnik podmlatka Crvenog krsta“, „Dečiji list“, „Mladi zadrugar“, dečija strana beogradske „Pravde“ i zagrebačko „Smilje“.

Mnogi njegovi savremnici ga smataraju jednim od prvih enigmatičara u Srbiji. Tu vrstu njegovog stvralašatva detaljno je proučio Smederevac i enigmata Radoslav Jovanović, čemu je posvetio i knjigu. Prema dostupnim podacima „Čika Žika“ je svoj enigmatski put započeo u smederevskom listu „Glas podunavlja“, u kome je 1934. (u 174. broju) objavio dva rada: Zagonetku pod nazivom „Čik pogodi“ i ispunjalku, koju je nazvao „Zagonetka u kvadratima“. Ovo su, na osnovu postojećih saznanja, prvi enigmatski radovi objavljeni u Smederevu. Te radove je potpisivao sa „Ž. D. K.“, „ Živ. D. Karić“ i „Ž. K.“.
Enigmatske umotvorine (oko pedestak) objavljivao je u neenigmatskim listovima i školskim udžbenicima, pre svega u čitankama za učenike Osnovih škola u Kraljevini Jugoslaviji, a zatim i u FNRJ i SFRJ. Najviše radova objavio je u smederevskim listovima „Glas Podunavlja“ (1934. g.) i „Naš glas“ (1953 -1962).
Sastavljao je uglavnom stihovane zagonetke. Novinom u enigmatici smataraju se njegove rebus-priče i rebus-pesme namenjene, kao i čitavo njegovo stvaralaštvo, deci. Sastavljao je i klasične rebuse, dopunjalke i ispunjalke. Sa enigmatskog stanovišta, posebno su zanimljive dve knjige Živojina Karića iz 1971. godine: „Raspevana enigmatika za I razred“ i „Raspevana enigmatika za II razred“, koje sadrže 54, odnosno 42 računska, matematička zadatka u stihu za najmlađi uzrast učenika.
Živojin Karić je takođe bio i dopisnik Politike, Tanjuga i Radio Beograda iz Smedereva i Tuzle, ali i učitelj mnogih smedervskih i beogradskih novinara. Urednik biblioteke za prosvećivanje odraslih u Smederevu (1933-1934), urednik rubrike za decu u listu „Glas Podunavlja“ i utemeljivač i urednik dečije strane u listu „Naš glas“ (1954-1964).

Autor:
Nikola Tasić Cale


2 comments
Udovice za nezaborav i Živojin Karić.
Bravo za SDCafe! Ovim podsećanjem na velike i znamenite Smederevce, čuvamo kulturu sećanja i odajemo počast zaslužnim građanima Smedereva. Imao sam sreću i zadovoljstvo da mi Ž. Karić, Čika Žika bude učitelj i usmerivač.