Home InfoNaše priče Sećanje na stare Smederevce – Pekar Panta Dasukidis

Sećanje na stare Smederevce – Pekar Panta Dasukidis

by redakcija

Godine 1987. Slavko Domazet i Vaso Bojčić napisalisu svojevrsnu knjigu „ISHRANA juče, danas, sutra“ koju su posvetili smederevskom preduzeću „ISHRANA“ u kojoj su dali divne podatke o hlebu kao životnoj namirnici, o istorijatu nastanka hleba, o načinu pravljenja (proizvodnji) hleba, ali i o ljudima koju su ga pravili. Reč o pekarima, o njihovim pekarama, pa i o junaku ove naše priče, Panajoti Dasukidisu, ili Panti Pekaru, kako smo ga mi stari Smederevci zvali.

You Might Be Interested In

I Jovica Tišma, u svojoj knjizi “A hleb se od duše pravi“, takođe je “uzeo u usta” (tako se u našem narodu kaže kada se o nekom govori, ili piše,…) Pantu Pekara, i napisao najbolju priču o narodnom dobrotvoru Panajoti Dasukidisu.
O izgradnji Pantine zgrade i pekare 1942. godine, tada na broju 23, a danas na br. 14, pisao je 2020. godine u svojoj knjizi “Staro Smederevo na crtežima i u pričama”, i pisac narednih redova, Nikola Tasić Cale.

Panajoti Dasukidis Panta rođen je 1892. godine u živopisnom grčkom planinskom selu Jeroplatina na desetak kilometara udaljenom od Janjine, administrativnog centra oblasti sa nazivom Epir. U Smederevo je došao 1920. godine. Tu ga je dočekao otac Janja koji je tada već trideset godina bio Smederevac, a taj status je nasledio od svog rođaka Riste (verovatno Ristopulo, ili nešto slično, što je u Srbiji preimenovano u Rista), koji ga je (Janju) i doveo u Smederevo nekih tridesetak godina pre Pantinog dolaska.

Rista je pak, u Smederevo došao još davne 1860. i neke godine. Nije poznato čime se bavio. Međutim, poznato je da Pantin otac Janja u to vreme držao kafanu i pekaru. Poznato je takođe, da se Panta još u Grčkoj oženio Kalijopom, koja bila rođena u selu Mavrovuni, na gotovo istoj udaljenosti od Janjine kao i Jeroplatina, samo sa druge strane.
Dotadašnja praksa, koju su upražnjavali Pantini prethodnici, bila je da u Srbiju dolaze sami, dok su njihove žene u Grčkoj odgajale decu, kako bi ona stasala dovoljno da mogu nastaviti posao u Smederevu. Panta je prvi koji je prekinuo ovu tradiciju, oženio se Kalijopom, i zajedno s njom došao u Smederevo. Od oca Janje preuzeo je pekaru i tim zanatom se, na veliku radost mnogih Smederevaca, bavio do penzije. Godine 1921. Panta je dobio ćerku Jelenu, a 1924. sina Dimitrija, nakon čega mu ubrzo potom, žena Kalijopa umire jako mlada, pa Panta ostaje sam sa dvoje male dece.

Jedno vreme se snalazio kako je znao i umeo, a onda se početkom tridesetih godina ponovo oženio i to Radmilom sa kojom je dobio još dvoje dece – sina Janju (1932. godine) i kćer Ljiljanu (1936. godine). Pored dece dočekao je i da upozna većinu od sedmoro unučadi. Od kćerke Jelene dva sina (Radomir i Ranko), od sina Dimitrija sina i kćerku (Vladimir i Vesna), od drugog sina Janje jednu kćerku (Maja) i od druge kćerke Ljiljane dva sina (Dragan i Dušan).

Lokacija Pantine zgrade; između tri nove

Pantina nekadašnja zgrada i pekara


U staroj kući, koju je Panta nasledio, pravio je hleb nasušni hranivši smederevsku sirotinju tokom ratnih godina na veoma specifičan način, koji se u današnje vreme može smatrati nezamislivim. Naime, svoj ispečeni hleb je davao na veresiju, ali to nigde nije zapisivao, shvatajući valjda da je to nenaplativo. Od mnogih starih Smederavaca mogu se čuti priče da im je, pored hleba na veresiju, davao i novac da na pijaci kupe štogod uz taj hleb, i na taj način othrane decu u tim teškim, ratnim vremenima. Jedan od te dece je i autor ove priče o tom divnom humanom čoveku.
U eksploziji municije u Tvrđavi 5.juna 1941.godine ova stara kuća je porušena zajedno sa pekarom, pa je Panta 1942. godine, pomoću povoljnog kredita, iz temelja napravio novu jednospratnu zgradu/kuću u ulici Miloša Velikog, tada na broju 23 !

 

Pekarski aktivisti sede: Panta u sredini; Todor desno do njega

Godine 1946. pokrenuta je inicijativa za osnivanje Pekare kao društvene organizacije. Namera je bila da svaki od 30-tak privatnih pekara proizvodi hleb i pecivo u svojoj pekari od dobijenih sirovina iz društvenog sektora, a da proizvode prodaju preko Radničko-službeničke zadruge. Želja je bila da se formira Gradska pekara, pa su u kafanu „Proleće“, na konferenciju pozvani svi privatni pekari, ali se do željenog rešenja nije došlo. Inače, već pre toga bili su oformirani: Državni magacin „Ravni Gaj“ i Privredno preduzeće „Pionir“.

Na početku 1947.godine započeta je izgradanja Gradske pekare u Železničkoj ulici, kao i formiranje Radne organizacije „Ishrana “ u okviru Privrednog preduzeća „Pionir“. Nakon toga ponovo je sazvana konferencija privatnih pekara, na kojoj se većina izjasnila o novom načinu rada Pekare i za udruživanje u novi kolektiv. Na tom skupu Panta Dasukidis je rado podpisao saglasnost za pristupanje Gradskoj pekari, a to su učinili i : Vidoje Ristić, Todor Anastasijević, Mika Antić, Stevan Kulundžić, Mihajlo Ćira Mihajlović, Milan Mihajloić, Milivoje Knežević, Bora Pavić, Dimitrije Pavić, Dimitrije Obradović i Žika Obradović.
Navedeni vlasnici pekara prešli su na rad u Pekaru kao stručni radnici-majstori, bez svoje imovine. Zajedno sa njima u Pekaru prešli su i njihovi majstori, šegrti i kalfe. Time su stvoreni svi uslovi za otvaranje i rad Pekare. Na taj način se radilo i poslovalo sve do 1950.godine kada je Gradski narodni odbor doneo odluku o osnivanju Trgovačko-privrednog preduzeća „Ishrana“.

U arhivu Zanatskog doma nalazi se i Registar članova Udruženja zanatlija, kao i Registar zanatskih radnji iz 1951.godine, u kome su popunjene rubrike od 1 do 1035. Pod brojem 1 zaveden je Trandafil Mitra Krstić, mesar, 1932.godine, a pod završnim brojem 1035, upisan je Nikola Milić, kolar. Iz ove knjige izvučen je spisak hlebara, koji su kasnije preimenovani u pekare. Po tom spisku vidi se da je u Smederevu bilo 50 pekara, članova udruženja zanatlija. Kao ilustracija navodi se da je i Panta Dasukidis bio član Udruženja.

 

 

 

Pantini naslednici – Dasukidisi

1. Dimitrije Dasukidis je Smederevcima jako poznat kao čika Gile. To je čovek koji je završio čuvenu Trgovačku akademiju (danas Ekonomski fakultet), bio odličan stručnjak, ali i vrlo aktivni društveno politički radnik. Kao takav bio je veliki sportski aktivista, član uprave i stravsteni navijač FK Smederevo.

2. Janja Dasukidis je Smederevcima vrlo poznat kao Janja Grg. On je bio mašinski inženjer i jako cenjen stručnjak, kao konstruktor. U mladosti je bio veliki sportski aktivista i sportista. Najbolje rezultate pokazivao je u fudbalu.

3. Radomir Milovanović, zvani Papin. On je Pantin unuk po ćerci Jeleni. Papin je kao tehničko lice uspešno radio u Železari, odakle je otišao u Auto-Moto Klub. Tamo je bio angažovan, najpre kao sekretar, a onda je postao i direktor, kada je Klub postao Auto-Moto Savez Smederevo.

4. Vladimir Dasukidis je Pantin unuk po ocu Dimitriju. On je Smederevcima poznat kao pozorišni scenarista i režiser. Sa mnogo svojih režija pozorišnih predstava nastupao je na „Nušićevim danima“ i na PATOS-ivim festivalima.

5. Vesna Dasukidis je Pantina unuka po ocu Dimitriju. Ona je republička prosvetna inspektorka u Odeljenju za inspekcijeske poslove. Bavi se inkluzivnim obrazovanjem u osnovnim i srednjim školama, kao i u predškolskim ustanovama, piše radove iz te oblasti, kao napr.: „Kulturna uloga škole i obrazovna uloga kulture…“

6. Milena Dasukidis je Pantina praunuka, po unuku Vladimiru i sinu Dimitriju. Osnivač je Kluba knjige i umetnosti – Gavran. Ona se nalazi na čelu tima od nekoliko prevodilaca, filologa, naučnih radnika u oblasti književnosti, dizajnera, i nekolicina spoljnih saradnika. Njen klub se bavi i izdavaštvom.

7. Mihajlo Dasukidis Pantin praunuk, po unuku Vladimiru i sinu Dimitriju. Završio filološki fakultet, odsek japanski jezik, uspešno se bavi prevođenjem. Trenutno živi i radi u Beču u Austriji.

8. Jelena Dasukidis je Pantina praunuka, po unuku Vladimiru i sinu Dimitriju. Ona je stručnjak za dizajn- odsek za enterijer. Bila je organizator štanda Fakulteta umetnosti i dizajna na Mikseru. Učesnica je programa „Podeli svoje znanje- postani mentorka“ u organizaciji Američke ambasade i Evropskog pokreta.

Naravno, Pantina smederevska familija Dasukidisa ima još ovakvih uspešnih članova.

Ulica Miloša Velikog

Ovo je jedna od najstarijih ulica u gradu Smederevu i svoje ime nikada nije menjala. Ona polazi od zgrade Gimnazije u ulici Slobode i odlazi prema nekadašnjoj reci Jezavi do nekadašnjeg starog drvenog mosta, koji je u drugoj polovini 60-tih godina zatrpan. Preko njega se prelazilo do sadašnjeg betonskog mosta (jednini preostali od 7 na gradskom području), da bi se dalje odlazilo u Godomin, Rafineriju i fabrike Metalor („Milan Blagojević“), Fagram i dr.

Ulica od „Plavog voza“ do mosta na Jezavi

 

Od najznačajnijih objekata/zgrada u toj ulici navode se sledeće: levo ; Čupićeva kuća br1, (ex ATD dispanzer, Mlečni restoran, sada Credit Agricole Banka), prva Muzička škola („Kifla“ -„Novi Dom“), Todorova pekara, Rajićev dućan,… a sa desne: kuća Gordane Bisenić (sada Radice Milutinović), Narodna Milicija (sada Muzička škola), niz zanatskih radnji, Otkupna stanica „Zadrugar“, Pantina pekara, berbernica Dimitrija Panića (koga je nasledio sin Dragan Panika), i pri kraju čuvena „Baba Jokina“ kafana !

Kuća Velimira Čupića do 60-tih godina

U posleratnom vremenu, a i ranije „iz preka“ bilo je tipsko rešenje izloga većine pekara u Srbiji, pa i u Smederevu. Kuće ili zgrade imale su izloge u kojima se mogao videti (gledati) asortiman hleba i dr. peciva. U ulici Miloša Velikog, pored Pantine pekare, svoju pekarsku radnju 50-tih godina, na levoj strani ulice, imao je i njegov kolega i prijatelj Todor Anastasijević. I na jednoj i drugoj zgradi postojao je izlog od stakla u ramu, koji je strčao izvan gabarita zgrade, koji se zvao „kibicfenster“ (das Kiebitzfenster). Prodavao se uglavnom crni hleb od 2 kilograma, pogače, „kajzerice“ i kifle.
Novim urbanističkim planom 60-tih godina na desnoj strani ulice, porušene su sve zanatske radnje i ulica Miloša Velikog je skrenuta, pa je onda izgrađeno šest novih istovetnih petospratnica.

Todorova pekara

Todorova pekara Miloša Velikog u 70-tim godinama

U toj ulici živeli su mnogi znameniti stari Smederevci, koji su puno toga lepog napisali o svom Smederevu : prof. dr Slobodan Čupić Gaga, dr Slavko Domazet,… a danas su tu ; u Pantinoj zgradi Jovica Tišma.
Nikola Tasić, koji se u toj ulici rodio (i svi njegovi u 5-tom kolenu) i odrastao – inače, pisac ovih redova!

Miloša Velikog u 70-tim godinama

 

Panta Pekar, koji je u „gladnim godinama“ pomogao velikom broju Smederevaca, umro je 21. septembra 1966. godine i sahranjen na starom Smederevskom groblju.

 

Nikola Tasić Cale
SDCafe.rs

 

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!