Home InfoČitaoci pišu „MEGA“ SREĆNI SMEDEREVCI!

„MEGA“ SREĆNI SMEDEREVCI!

by redakcija

Ne tako davno, u malom gradu na obali Dunava igrala se ekipa iz Beograda… sigurno se pitate čemu ovaj očajnički pokušaj pisanja stihova? Da vam malo osvežim pamćenje. Sportski klub iz Beograda; regionalno takmičenje; poznate face, sve besplatno, naš trošak itd.  Šta, i dalje vam nije poznato o kome se radi?

U pitanju je „gostovanje“ Košarkaškog kluba „Mega Vizura“ iz Beograda!

Te  2013. godine, ovaj dogadjaj okarakterisan je kao najava boljih dana za Smederevski sport? Čelni ljudi gradske vlasti ocenili su tada da je saradnja sa ovim klubom realizovana na sreću svih Smederevaca?! E pa, da malo porazgovaramo o toj našoj „sreći“.

Za početak malo istorijskih činjenica da čisto upoznamo širu javnost, posebno one kojima je ova oblast nepoznata. Naime, tim koji danas nosi ime „Mega Leks“ nastao je 1998. godine pod nazivom „Avala Ada“. U narednim godinama menjao je rangove takmičenja i prelazio na više nivoe. Novom imenu „Mega Basket“ često su dodavana imena sponzora (Akva Monta, Mega Hipo lizing, Ishrana, Vizura, Leks), a domaći teren bile su sportske hale u Kruševcu, Smederevu i na sada u Sremskoj Mitrovici. Iako formalno nije na čelu kluba, "alfa i omega" „Mega Leksa“ i idejni tvorac ovog kluba jeste poznati – u Evropi verovatno najuticajniji košarkaši menadžer, Miško Ražnatović. (Vala, pošteno sam ga izreklamirao). Kada je neko uspešan u svom poslu, treba odati priznanje. E sada, kako je to postigao, to nije tema ovog teksta.

Sada da se vratimo na „sreću“ koju smo dobili, a koju su nam vlastodršci Smedereva prisno namenili. Kako je Smederevo poznato kao „najpovoljniji grad“ za život u Srbiji (reče neko i ostade živ), tako smo mi posle Kruševca postali „najpovoljnije naivčine“ za realizaciju Miškovih igri bez granica. Ovom Gospodinu treba odati priznanje za umešnost rukovodjenja. U današnje vreme pored svih poteškoća, nezaposlenosti, deficita u budžetu… pronaći nekoga (a on to radi uspešno godinama unazad), da vam  plaća troškove dok vi „skupljate kajmak“, to svakako zavredjuje poštovanje, ali i vredja inteligenciju onih sa malo većim IQ-om.

Evo, mi smo na primer za ovu enormnu „sreću“ pristali da „Mega Vizuri“ platimo troškove prevoza na utakmice Jadranske lige! Mi smo pristali da im za tu namenu besplatno obezbedimo prevoz (upotreba luksuznog autobusa od minimum 50 sedišta) na relaciji od Beograda do (Zagreba, Zadra, Podgorice, Novog Mesta, Skoplja, Szolnoka, Širokog brijega, Banja Luke), kao i 5 puta na relaciji po gradovima u Srbiji! Kolege sportski radnici koji imaju saznanja koliko košta iznajmljivanje luksuznog autobusa po predjenom kilometru, mogu sami da izračunaju trošak za ovu aktivnost.

Medjutim, mi nismo bili u potpunosti „srećni“ da im samo to obezbedimo, pa smo otišli još koji korak dalje. Obezbedili smo im besplatno korišćenje „Sportske hale Smederevo“ za treninge ali i za utakmice?! Ovoga puta, potpisnik takvog Ugovora nije bio mladjani Vučić, sadašnji v.d. Direktor, već njegov prethodnik, sada penzioner, Radmilo Grujić zvani „bananamen“, jer je u tom periodu bio zadužen da igrače „Mege“ snabdeva bananama i red bullovima posle utakmica. Od svih zaposlenih, ipak je to bio odgovoran posao da je direktor to morao lično da uradi.

Mislite da je to sve? Ne, ne, dragi moji „srećni“ Smederevci. Oni su želeli da vas još više „usreće“, da su im u Ugovoru obećali i mesečnu isplatu u iznosu od 150.000,00 dinara, počev od avgusta 2013. zaključno do maja 2014. godine. Znači, ako me matematika opet ne vara, to je 1.500,000,00 dinara – sitnica!

Ajde da na trenutak zanemarimo ove činjenice. Da stvari sagledamo iz malo šire perspektive, i da pokušamo da damo odgovore na neka pitanja, kao na primer: Šta smo zaista „dobili“ od gostovanja „Mege“ u Smederevu?

Da li smo uspeli da privučemo publiku u većem broju nego inače? Pojedinci će reći da jesmo, a podaci kažu drugačije. Jer, ako računate gostovanja „Crvene Zvezde“ i „Partizana“, onda to i nije realna slika. Jer, slična situacija se desila i onda kada su domaći košarkaši igrali humanitarnu utakmicu sa „Crvenom Zvezdom“, u tada punoj hali u Smederevu, od kojih je 95% navijalo za gostujuću ekipu iz Beograda, a već par dana kasnije kada su Smederevci igrali svoju prvenstvenu utakmicu, nije bilo ni 50 ljudi. Sportska kultura se ne stvara preko noći, i putem jednokratnih „projekata“ kao što je ovaj sa „Megom“. Mi nemamo razvijenu sportsku kulturu, niko ne vrši adekvatnu animaciju pa i edukaciju na tu temu. Više od 50% školaraca u Smederevu nikada nije ni ušlo u „Sportsku halu“, bez da računamo decu iz seoskih škola, koji i ne znaju da ona i postoji. Ali, to je neka druga – nova tema. Rezultat je – NISMO USPELI!

Da li smo možda ovim potezom (gledanjem vrhunske košarke) kako to „veliki znalci“ vole da kažu, uspeli da pridobijemo više dece koji su se kasnije opredelili da se priključe nekom od košarkaških klubova u našem gradu? Da li je neko to „merio“, odnosno vodio statistiku pre i posle, ili su se samo „frljali frazama“ da bi ispali pametni tokom potpisivanja ovakvih i sličnih Ugovora na štetu gradjana Smedereva, a prvenstveno na štetu dece i mladih koji se bave sportom u ovom gradu? Slična situacija se dešava i na nivou države. Kada reprezentativne selekcije osvoje medalje na velikim takmičenjima, i mediji bruje o tome narednih 20 dana, svi sportski tereni naprosto ožive. I umesto da se onda nastavi sa daljom afirmacijom, promocijom, da se taj entuzijazam zadrži na odredjenom nivou, mi ih prepustimo da se u tom naletu sami „ugase“. Da rezimiramo. Na osnovu podataka iz Regionalnog saveza – NISMO USPELI!

Da li smo, kojim slučajem uspeli da zaradimo koji dinar od prodaje karata (mesečnih i pojedinačnih) za utakmice „Mega Vizure“? Ja sam regularno u par navrata kupio kartu, tako da sebe smatram jednim od donatora ove „akcije“. Obzirom da smo pristali da delimo i taj deo „kolača“, pošto im je sve ono do sada bilo malo, onda ne verujem da smo se baš nešto ovajdili. Posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da su VIP mesta tokom utakmica bila namenjena za sve, osim za one kojima je tu bilo mesto, a kojima je to mesto dato a ne prodato. Biti vidjen na jednom takvom dogadjaju, pa još u VIP loži, to je uspeh u životu prosečnog „naprednog Smederevca“. Znači –  NISMO USPELI!

Da ne bude kako samo pišem šta nismo uspeli, evo i šta smo zaista uradili. Uspeli smo da i to „malo novca“ koji se izdvaja za razvoj amaterskog sporta u Smederevu, da ga tako olako proćerdamo. Umesto da smo taj novac uložili u razvoj školskog sporta, rekreativnog sporta, za razvoj sporta osoba sa invaliditetom…mi smo još jednom pokazali da nas takav, odnosno bilo kakav razvoj sporta ne zanima! Eto – TO SMO USPELI!

Kada posle svega sagledamo sve činjenice dolazimo do zaključka da nas je „gledanje“ vrhunske košarke preskupo koštalo. Miško nas je „MEGA“ ojadio, čak i u slučaju da se ta mesečna sredstva koja su obećena nisu isplaćivala na račun „Mega Vizure“! Da li su ovakvi ishitreni potezi pojedinaca, posebno onih sa ne-znanjem u oblasti sporta opravdani?! Da li nam je važnije da gledamo vrhunske sportiste ili da razvijamo eventualne vrhunske košarkaše, odbojkaše, rukometaše, karatiste, tenisere itd.?! Da li su nam bitniji svi ostali, izuzev dece i mladih koji žive u Smederevu? Kada ćemo, i da li ćemo početi da mislimo o njima…

Autor: CoachNI

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!