Home InfoČitaoci pišu INVAZIJA RIBA NA NEBRANJENI GRAD

INVAZIJA RIBA NA NEBRANJENI GRAD

by redakcija

PEĐA KOJOT
Izveštaj nezavisnog posmatrača INVAZIJA RIBA NA NEBRANJENI GRAD
Ničim izazvane ribe Smederevo guše nesnosnim smradom

Stanovnici donjeg dela Smedereva panično se iseljavaju bežeći od smrada. Lični kompleti za zaštitu građana od hemijsko–bakteriološkog napada dostižu basnoslovnu cenu i mogu se kupiti za staru deviznu štednju pod lihvarskim bezdušnim uslovima. Smrad perforira bubne opne i ispija oči. Zabeleženo je nekoliko slučajeva ribljeg slepila. Građani antifone stavljaju i u nos. Dileri prodaju antifone UNPROFORA i vlažne maramice isključivo za čvrstu valutu. Zabeležen je zabrinjavajući porast ubistava iz koristoljublja: javnost je uznemirilo policijsko saopštenje o brutalnom ubistvu muškarca, poznatog bodibildera zbog polovne štipaljke za nos. Preko mrtvih riba ljudi pešice prelaze Dunav. Brodovi su zarobljeni u luci. Ribe kanalizacionim cevima uplivavaju u stanove Smederevaca. Smrad je neizdrživ i zbog toga što su ribe napunile vodokotliće iz kojih iskaču u kade već krcate ribom. Policija apeluje na imaoce vatrenog oružja da prestanu sa suludom prodajom naoružanja. Policija je navela u saopštenju za javnost da se nov kalašnjikov sa sto hiljada metaka daje za par polovnih antifona. Uzi se može dobiti za par raskvašenih žvaka kojima srećni kupci zapušavaju nozdrve. Kuvana riblja mlađ kulja iz bojlera. Na česme se stavljaju gusta rešeta da se građani ne bi zadavili ribljom mlađi. Lokalni mediji javljaju da je poljska bolnica puna alergičnih na spomen ribljeg ulja. Poslednja kiša s olujom i ribama donela je neverovatne probleme Smederevcima. Iz službe hitne pomoći panično pozivaju građane na strpljivost jer su hodnici Zdravstvenog centra svetitelja Luke krcati povređenima od strahovito snažnih udaraca ribom koje su padale na ljude s velike visine i poznatim ubrzanjem. Linjaci i štuke bile su najopasnije pri padu s bezmerne visine. Neki komadi imali su i po tri kilograma. Nisu bili srećni ni oni koje bi pogodila crvenperka ili kesega, kamoli štuka što udara kao svrdlo. Sve je počelo bezazleno. Izgledalo je da je, posle nekoliko godina, kada riba nikako nije htela ni u mrežu, kamoli na udicu, što je smatrano posledicom ničim izazvanih nepravednih sankcija, ribarima i sportskim ribolovcima svanulo. U to vreme opao je i priliv turista jer u restoranima nije bilo ribe. Sada su hrlili u Smederevo da vide čudo neviđeno. Oni koji su se zaleteli, ugrabili bolja mesta na brodićima i u čamcima sada su vrištali zahvaćeni panikom sred Dunava. Najpre su besomučno fotografisali i snimali priručnim kamerama ribu kako iskače iz vode i iz ruku posmatrača otimaju domaće sendviče s patlidžanima, alevom paprikom, pepeljugom i bosiljkom, ali onda je došlo do zagušenja, čamci su se propinjali, nije se moglo pomeriti s mesta. Riba je nezadrživo krenula u amok. Istina isprva sitna, najviše kesega, ali se niko nije vraćao kući bez džaka punog ribe na plećima. Pošto su ulovi bivali sve bogatiji ljudi su davali otkaze u perspektivnim fabrikama i odlazili u ribarenje, ali kada su napunili zamrzivače, burad, kace, cisterne, naftarice, benzinske rezervoare, tavane, podrume i koševe počeli su da ih guraju u televizore koje su pretvorili u akvarijume. Vlasnici pržionica kafe, uglavnom podmićivanjem, prekvalifikovali su se za prženje kesege. Naša dika, čijom izgradnjom smo pokazali da više nismo poljoprivredno zaostala zemlja već industrijski gigant, specijalizovan za gubitke, fabrika koja je nekad proizvodila lokomotive i brodove, potom lopate i ašove, sada vesti iz nesvesti odmah je naručila elaborat o isplativosti proširenja proizvodnje: da pored šampinjona i pilića počne uzgoj kesege. Pekari trljaju ruke: umesto običnog hleba kojeg s malo sreće možete kupiti u svakom bolje snabdevenom butiku u Pudarcima sada peku hleb koji se probija na svetsko tržište pod imenom /brendom, kako to blesavo zvuči!/ kesega ke sera sera. Grad je prvo vreme zaudarao na ulje i sitnu ribu. Jednima je smetalo, drugima godilo. U kafićima se pržila kesega i prodavalo belo vino. Za kafu niko nije mario. Ipak, i dalje sve je izgledalo manje više normalno. Ljudi su uživali dok riba nije došla košarkaćima do pasa. Činilo se da su došli sunčani dani za sirotinju. Za pecarošima su trčali psi, mačke, bedne plovke i trapave guske da uhvate dobro mesto za posan ali obilat zalogaj. Domaći ljubimci i živina naglo su dobijali na težini. Pecarošima je dosadilo da pecaju jer je riba nasrtala na prazne udice. Nijedan parangal nije bio dovoljan. Riba je bukvalno gutala drugu ribu pa su pecarošima popucale šake od izvlačenja ribe. Bilo je i krvarenja šaka, pa su neki morali da odustanu od izlovljavanja. Ljubimcima i živini od uhranjenosti, vitamina, proteina, belančevin dlaka i perje toliko su se presijavali da su ljudi nosili tamne naočare. Niko više nije – uprkos leleku Elektromorave – trošio plemenitu električnu energiju za osvetljenje u večernjim tužnim satima. Elektromorava, koja se do onomad upinjala da ljude odvikne od trošenja onoga što proizovdi Elektrodistribucija Republike sada preklinje građane da pokažu patriotsku svest i građansku solidarnost kao nekada Rumuni dok su vladali Drug sveti Nikolaj Čaušesku i Drugarica akademik Elena i uključe makar jednu sijaličicu. Imajte dušu, stižu apeli iz Elektromorave, kupili smo katanac za preduzeće, ako nam sada ne pomognete trošeći struju u toj jednoj bednoj sijalici, pomozite nam da se kolektivno, kao svaka fanatično poštena sekta, poubijamo. U nezajažljivoj Elektromoravi u kojoj svi sanjaju o Nijagarinim vodopadima, da odu i da je vide i ne vrate se, razmišljaju da umesto živinih, skupih, svetiljki za gradsku rasvetu koriste mačore kljukane ribljom mlađi, ugojene plovke i guske prezasićene fosforom. Tako ušteđen novac biće, verovatno, prvo uložen u oporavak blagoglagoljive i grabežne Elektromorave a ako nešto pretekne onda u fond Narodne kancelarije i Narodne kuhinje i Narodnog veselja i za NNN (Narodne Nesite Političare). Komunalno preduzeće je već u parkovima postavilo nekoliko oglednih kandelabara sa svetlećim mačorima, dok su ispred boljih kafića svetleli raasni psi i domaće patke. Lokalna televizija i kablovska mreža, ometana ribom u prenosnom sistemu, uz nadmedijske napore, prenela je građanstvu da se histerično i euforično, ludački raduje jer neće plaćati struju od sitne penzije. Da se nisu oglasili pronicljivi medijski poslenici snuždeno građanstvo ne bi ni znalo kako malo dobija za udarnički minuli rad. Kada je sve prevršilo meru hitno je osnovano Društvo za zaštitu životinja jer su se do sada skromno hranjene i izgladnele domaće životinje razbolele od bulimije koja se manifestuje prekomernim uzimanjem koštane hrane. Pošto su mnogo jele nisu stizale da hranu svare pa izmetom izbacuju žive ribice koje ponovo jedu tako da ogromne količine ribe ostaju nepojedene. Ipak, mačke, psi, gliste, kanarinci, nimfe, zebe, hrčci, kornjače, krokodili, crvi, stenice, pitoni, koze, ovce i kenguri, ljubimci uglednijih Smederevaca, zbog prekomerne konzumacije jeftine ribljeg korova (izuzimajući somove, štuke i linjake) toliko su se ugojili da im ni kineski sapun za mršavljenje ne pomaže pa je porasla potražnja za Teslinom purpurnom pločom i magičnom krpom. Nekima je od silnog grabeža za ribom, popustila kičma pa vape za kosmodiskom koji sada izgleda blasaviji no ikad ali ne pomaže. Za istaknuto mesto predsednika Društva javili su se brojni zaslužni građani pa je mesto još upražnjeno jer među konkurentima su česte ulične, kafanske i tuče po kućama i kancelarijama te Hitna pomoć ima puna kola posla. Opklade za predsednika primaju se na svakom ćošku, a ulozi se iz časa u čas enormno uvećavaju. Ima izgleda da se organizuje telefonska igra koja će se zvati Dingo– predsednik. Osnovan je gradski štab za borbu protiv riba svake vrste. Pošto se riba iznenada pojavila teško je naći u svetu eksperte koji bi spasli iznureno građanstvo i sam grad od potpunog propadanja i kolektivnog samoubistva. Pokušaj sa lepoticama silikonskih grudi da produvaju telefonske žice sa ribama zaglavljenim među provodnicima nije uspeo. Prognoze su da će na čelo Društva za zaštitu životinja, da domaće ličnosti ne bi bile uvređene, doći neki zavičajni isluženi političar iz prestonice koji će rešiti ako uzmogne sve probleme s ribama ili bez njih. Posebna primamljivost predsedničkog mesta je što će srećnikov lik biti maskota Društva. Romi ne učestvuju u trci za predsednika i vreme provode, posebno mlađi, organizujući turnire. U svim turnirima riba je glavni rekvizit. Pored svega treba zaštiti životinje od zloupotrebe i pogrešne upotrebe. Poslan je i dopis predstavnicima Ginisa za Srbiju i Mali Krivak, Senjak, Ubilce i Grčku rupu sa Bulinim vodama – razmišlja se da se ribe preusmere ka Bulinim vodama i mesnom zajednicom Sveti Sava Srpska Slava jer Samo Sloga Srbina Spasava –i energično zahteva da pošalju komisiju koja će pratiti turnire različitih disciplina: pikado ribom, brzo gutanje ribe, jedenje žive kesege, lov kesege na praznu udicu i lepe reči, trke s ribom međ nogama, zatim brzoj proizvodnji crva na usmrdelim kesegama i verovatno najtežoj – ko će najduže da izdrži u ribljem smradu i u najbržem jedenju neočišćene ribe. U gradskim prodavnicama se umesto žvaka i praška za pecivo, dobija kesega kao kusur. Na ulicama se momci takmiče u najzanimljivojj društvenoj igri koja je, u opštem oduševljenju nazvana: Ribo cirkuliši! Pošto momci žure da pojedu što više ribe (poenta nije u tome) to im na drugoj strani ispadaju još žive ribe. Poenta je ko će što više takvih riba više puta progutati! Na ulicama su se namnožili dileri ribe: za jednu kesegu dileri nude dve sa pripremom, a ko donese kilo doboje dve kile! U Malom Krivaku, najvećem konzumentu jeftine hrane, rapidno je porasla potrošnja piva u limenkama. Poznato je da slana kesega najbolje pliva u pivu iz limenki. Od praznih limenki već je sagrađeno nekoliko velelepnih kuća pa će i one konkurisati za Ginisovu knjigu. U njih se ubrzano sprema sadnja carevog oka, lepe pepe, lepe kate i svekrvinog jezika, koji je, kada sazri delaktes prste da poližeš. Hit je svuda sa sobom vucarati energetske konzerve piva u koje je tokom punjenja ubačena riblja mlađ. Posebnu pažnju privlači najavljeno takmičenje u romskim naseljima za najmuzikalniju kuću. Pozvani su uvaženi svetski i domaći muzikolozi i stručnjaci za limenu muziku. Kuća koja pobedi u ovom takmičenju proizvođaču limenki ugrađenih u nju narednih sto godina besplatno će svirati na svim slavljima. Na olimpijskom bazenu ne može da se kupa jer je pun odbačene ribe. Prema nepotvrđenim informacijama predloženo je da buduća rafinerija ne prerađuje sirovu naftu dovučenu iz belog sveta nego da se u njoj, posebnim postupkom, najpre cedi riblje ulje a potom isceđene ribe prerađuju čistim postupkom u naftu i derivate. Nekoliko mladih pripadnika Roma, polaznika škole za specijalno vaspitanje, zbog naglo poboljšane ishrane, obogaćene isključivo ribom, toliko su poboljšali kvocijent inteligencije da su napravili haos među nadmenim članovima Mense i zauzeli sve bitne pozicije. Članovi Mense, poznato je, imaju u Americi ekskluzivne Banke sperme u kojima se, za zelene novčanice, prodaje tekuće potomstvo pa je realna mogunost obogaćivanje svetske populacije nijansiranim genijima i genima koji gemišu štogod stignu. Sve je bilo lepo da bolje ne može biti ali, kuku nama, zaboravismo da sve što je lepo kratko traje. Počele su da se dešavaju čudne stvari ili, bolje rečeno, pošteni građani, domoroci i ničim izazvani intelektualci, primetili su anomalije koje nisu odmah dovedene u vezu sa nekontrolisanom upotrebom ribe. Domaćini su kesegu mleli i kao mekinje od kesege davali svinjama. Kasno su primetili da se tovljenici čudno ponašaju i da im umesto dlake raste krljušt a uši transformišu u škrge. Teško kretanje tovljenika pripisivano je težini dok se nije otkrilo da su im se noge transformisale u peraja. Realno je da svinje izumru, a njihovo mesto zauzmu oni koji su takođe konzumirali previše ribe. Sada, da bi se spaslo što se spasti dade, domaćini u oborima ubrzano grade bazene pa je zbog nestašice građevinskog materijala porastao broj malverzacija i nerasvetljenih ubistava. Kad domaćin hoće da nahrani krmka nema načina da ga dozove osim da mu baci varalicu ili ružno pače. Naivnije svinje nasrću i na tvistere. Prvi je veterinare uzbunio čuvar napuštene plaže, Lazarenko Mileusnić Šmrka, domaćin za priču, kada je mačku, svoju miljenicu, koja fino vaspitana u životu nije videla miša, niti pretrčala preko ulice, zatekao kako se banja u klozetskoj šolji. Pokušao je da miljenicu isfenira, bojeći se da ne dobije kijavicu pa prenese na familiju, ali ga je mačka užasno izgrebla, istrgla se i opet bućnula u kloaku punu prljave vode i šarene iznutrice minulog rada. Istog dana, pošto su mu previli rane u ambulanti Hitne pomoći i cepili protiv riblje procvetale mlađi, odneo je mačku u pozlaćenom kavezu u Veterinarsku stanicu. Vrag je, pokazaće se, odneo šalu. Veterinari su odmah shvatili da je problem u mačjoj nkontrolisanoj ishrani svakovrsnom ribom. Da nešto smrdi prvi je osetio Gorčin Gorčinov Propušenko kada je sabajle krenuo u Drešinu baru u ribolov. Isprva je mislio da se to on oseća ali kada se penta iza špica Ade nasukala na ribu, bilo je jasno da se nešto neobično događa. Ne samo da se penta nasukala nego se i štifna polomila i elisa otpala. Gorčin je mislio da će sada morati da se baci na trošak ali kada je pogledao šta se dogodilo imao je šta i da vidi: elisa je usitnila, po njegovoj hitnoj i neodložnoj ekspertskoj proceni, nekoliko tona ribe. Pomislio je da je baksuz jer ne može da se dokopa kopna i pokrene proizvodnju specijaliteta svih specijaliteta: paštetu od mrtve kesege. Prestrašen pokušao je da vesla krmicom ali ribe je bilo toliko da nije mogao da dopre do vode. Uzgred, živa riba mu je oglodala krmicu i kobilicu. Mesto na koje je Gorčin pošao u ribolov poznato je kao vrlo lovno, a ime je dobilo po nekom Dreši koji je isključivo na tom mestu lovio kesegu. Dreša ne da je lovio nego je kesegu sakatio. Uvek je, po povratku iz ribolova, pod čamac stavljao traktorsku gumu i vezivao tikve da ne potone pod težinom ulova, a lično je plivajući gurao čamac. Svi dunavski alasi Dreši su priznavali da je nenadmašan u izlovu kesege kojom je snabdevao većinu restorana u Jugoslaviji i Grčkoj, posebno na Kipru i Sejšelima sve do Foklanda, zatim, ako nešto ostane po Austriji, Nemačkoj i Švajcarskoj. Na pristaništu Kod francuske kape, svakodnevno su, da se Dreša vrati iz ribolova, čekale strane hladnjače a oni koji su zatvaranjem Dafinine banke izgubili zaradu ostvarivanu čekanjem u redu za druge, sada su vozačima hladnjača davali brojeve za Jugoskandik. Za Drešu se govorilo da ribu lovi crnom magijom jer je dušu prodao đavolu. Jednog dana, pričaju ribari koji su videli, kesege su prevrnule Drešin čamac šabačkog kroja i on se, neplivač, udavio. Prilikom autopsije utvrđeno je da ima kesegu na plućima a srce mu sišlo u pete. Lekari su utvrdili da je Dreša imao keseginu nogu. Od tada svako za sebe govori da je najbolji alas a u Drešinu baru idu samo odvažni i neobavešteni. Gorčin se baš bio zamislio šta da radi ako ne uspe da se odsuče sa mrtvih kesega kojih je bilo na milione kada mu je zazvonio mobilni. Bora Mamlaz, naslednik Bore Mangupa, ribolovac fanatik, misleći da Gorčin još nije izašao na reku, zvao ga je iz Aglova u pomoć. Pošto su shvatili da su obojica u istoj čorbi Gorčin je predložio da pozovu vojsku u pomoć. Otud su im javili da imaju više poziva nego tehnike i da je najefikasnije da se, za prvo vreme, snađu. Prema poverljivim vojnim podacima sloj ribe u Drešinoj bari, Aglovu, Turskom šancu, Provali, Dunavcu, Ponjavici i na širem dunavskom području kod Smedereva je od četiri do osamdesetpet metara što je, prema proračunu i broju riba na kubnom metru zadovoljavajuće za bezbedno pešačenje. Vojni operater pod ugovorom još je upozorio ribare da odmah ostave pribor i napuste čamce jer gornji sloj ribe, kako javljaju sateliti NATO pakta, zbog vrućine, i iscrpljenosti brzo crkava pa ljudi mogu da nastradaju od smrada. Prema poslednjim satelitskim snimcima sloj uginule ribe premašio je fantastične razmere što je brojčano prelazilo šest miliona kesega. Naleti galebova bili su u granicama bezbednosti. Da se građani ne bi nepotrebno uznemiravali ukoliko se poveća broj naleta galebova, granica bezbednosti, zarad smirivanja javnosti i javnog reda i mira, pomerena je na više vrednosti. Pošto se ni Gorčin ni Bora nisu usuđivali da iskorače iz čamca jer su zakleti neplivači a sumnjajući u pouzdanost podataka koje im je dao vojnik po ugovoru alarmirali su mobilnim telefonom Cobeta Borića samostalnog izumitelja koji je napravio leđni helikopter sa elisama od vesla za sandolinu i krmice. Cobe je oberučke prihvatio poziv ali stradalnici su morali da sačekaju da padne mrak pošto izumitelj nije imao dozvolu za letenje pa je akcija morala da bude ilegalno izvedena, jer Cobe ima teoriju da je noćni let bez dozvole sigurniji pošto ga dušmani tada neće opaziti i odati. Na žalost, Gorčin i Bora Mamlaz bili su prve žrtve najezde riblje osvete. Naime, tim eksperata je saopštio da je do tolike navale kesega svakako došlo kao odmazda gradu što je u njemu živeo Dreša zvani Smrt Kesegama. I, još su stručnjaci utvrdili, da su mrtve kesege zapravo rod onih koje je Dreša ulovio tokom života i smrti na ovom i onom svetu. Gorčin i Bora Mamlaz nisu dočekali nalet Cobetovog helikoptera jer je sloj mrtve ribe, koja je na povrišini ostajala na suvom, brzo ginula i zbog vrućine raspadala, pa su se ugušili u strašnim mukama. Sam Cobe je stradao jer je smrad bio toliko gust da helikopterske elise nisu mogle da se vrte. Helikopter je pao na mrtve ribe. Dovitljivi i o događanjima tradicionalno dobro informisani Smederevci, međutim, iskoristili su lične komplete (pre nego što im je bezumno počela da raste cena na inače stabilnom crnom tržištu) pa su, pešice, preko riba, odlazili u Adu po drva. Samo je Ostoja Panić, u toku jednog dana osamdesetosam puta prešao preko mrtvih i živih kesega, u Adu i preneo toliko drva da je napunio protivpožarno stepenište, sve hodnike, vešernicu, zajedničke prostorije, stanove pretekle pa zaboravljene od akcije "Imaš kuću, vrati stan". Onda su svi stanari, da bi udovoljili simpatičnom komšiji, izbacili nameštaj na ulicu načinivši tako mesta za Ostojina drva. Ostoja je takođe, svim stanarima, besplatno doneo drva iz Ade, napunio podrume a iverke za potpalu balirao po liftovima. Odmah je otkazano grejanje u znak protesta što je Javno stambeno preduzeće u lokalnim novinama i na televiziji objavilo spisak sa imenima dužnika. Da bi pokazali da im puca prsluk za spisak Javnog stambenog, stanari zgrada na Trgu Republike porazbijali su prozore pa plamen suklja i na ulicu tako da prolaznici, zasićeni ribom, mogu da peku kestenje, korenje i krompir. Onda je, kada smo se najmanje nadali, nastao problem jer je smrad uginulih kesega počeo da guši najpre nezaštićene stanare potom donje delove grada. Pošto je smrad toliko gust i težak to su gornji delovi grada solidarno primili u svoje kuće žitelje donjih mesnih zajednica šireći bratstvo i jedinstvo kao zenicu oka svoga (Smederevci su, ako niste znali, jednooki) pa se druže sa izbeglicama iz bivših jugoslovenskih republika. Oformljeni su štabovi za efikasnu borbu protiv smrada ali su rezultati, uprkos naporima, nezarezivi sim u lokalnim medijima. Smrad se i dalje nedopustivo širi. Naravno, prestonički mediji zaverenički ćute da ne bi uznemirili javnost, kojoj puca prsluk za Smederevo. Građani drže antifone iz sledovanja UNPROFORA u nosu. Ostoja Panić se smatra srećnikom: iz rata su mu preostali belgijski antifoni sa sedam komora. Oni su ga održali u životu dok je pešačio preko Dunava idući u Adu za drva. U međuvremenu cena polovnih antifona dostigla je fantastične cene. Turisti, koji su u maskirnim odelima upoznavali svoju bivšu otadžbinu da bi je više voleli, daju kalašnjikov sa sto hiljada metaka za polovne antifone. Naime, pošto je smrad mnogima perforirao bubnje opne sada se antifoni, ne stavljaju samo u nos nego i u uši. Ima izgleda da se njihova upotreba proširi i na zadnji deo kako bi se sprečilo pojačano zagađenje. Veliki je problem što građani, i pored tolikog smrada od ribe, moraju da trpe i vlastiti jer ne mogu da se okupaju. Iz bojlera kuljaju kuvane kesege. Žive kesege plivaju vodovodnim cevima a mrtve stižu u domove i kroz kanalizaciju. U stanove se više praktično ne može ući od mrtvih riba dok žive, pošto je smrad toliko gust, plivaju, zapravo skakuću, ulicama i već su stigle da zadžubine Steve Kuzmanovića Kršljanina za kojeg je dokazano da u životu nije ribu okusio. Saobraćaj je takođe ugrožen pa se u Smederevo niti može doći niti iz njega izići. Brodovi su zarobljeni na Dunavu. Ponestaje ruda za železaru tako da se razmišlja o izgradnji privremenog aerodroma novije generacije koji sleću vertikalno. Niko se ne pita kko će da se okreću elise tih modernih aviona kada Cobe nije preživeo let svojim supermodernim helikopterom. Autobusi se klizaju preko naslaga mrtve ribe, a na železnici je zbog toga što je riba spojila šine sa vodom visokog napona došlo do užasne havarije koja je paralisala sve radničke kompozicije sa po jednim vagonom. Kroz grad mogu samo spretni hodanju na visokim štulama a inače se apeluje na građanstvo da iz viših delova grada ne silazi u centar. Zdravstveni centar ubrzano proširuje odeljenje za fizijatriju i rehabilitaciju. Na ortopediji više nema mesta ni za gips u prahu. Čeka se riblja oseka da bi se teži slučajevi prebacili na ručni tretman u Beograd. Čak i radio stanice otežano funkcionišu zbog enormne gustine smrada u nekadašnjoj dvostrukoj prestonici Srbije ali stručnjaci kažu da je riblja mlađ pronađena u mnogim telefonskim vodovima pa su pretplatnici upozoreni da ne telefoniraju jer im riba može ući u uho i perforirajući bubnu opnu, kroz Eustahijevu tubu, doći do mozga koji je, makar beskoristan, poslastica mnogim ribljim vrstama. Dok ovo javljamo u Smederevu se na otvorenom prostoru održavaju protestni mitinzi protiv riblje invazije i patrijarh služi velike molebne da se kesega povuče i grad oslobodi napasti. Čitaju se molitve protiv Đavola i opozicije. Istovremeno se održavaju i pomeni Dreši zvanom Smrt Kesegama jer se veruje da on, veliki majstor lože i izlova, može da pomogne. Nekoliko pravednih Smederevaca tvrde da im se Dreša javio u snu ali još ne najavljuje spas.

Autor: kojot

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!