Došao je i dan izbora, dan kada Srbija po ko zna koji put pokazuje svoje novo-staro lice, a studenti vide priliku da zarade desetak piva u dinarskoj protivvrednosti.
U 6 sabajle, na mestu zločina, skupismo se nekako, mi, glavni i odgovorni za regularnost izbora u toj glasačkoj jedinici. Za posao koji može opušteno da obavlja 15 ljudi, angažovano je nas, cirka 45-oro s obećanim dnevnicama, jer, razvijena i jaka Srbija je tako u mogućnosti. U elitnom timu koga su činile persone različite životne dobi, nivoa inteligencije i obrazovanja, istakli su se pojedini likovi.
– Bakuta Mira, koja poput papagaja ponavlja sve, a svojim visokofrekventnim glasom, kojim opušteno može po kućama da rasteruje insekte, glodare i ostalu gamad, prekida vezu između malog i velikog mozga svakome ko se nađe u blizini. Po Marfijevom zakonu, sedi tik pored mene.
– Pera Supervizor, mirođija u svakoj čorbi, pun narodne mudrosti. Zna sve, od lečenja šuljeva i side, do tajne egipatskih piramida. Svojom alfamužjačkom pozom, kojom su mu genitalije vidno izložene, pokazuje svoju dominaciju. Pravila glasanja drži u malom prstu, na čijem je vrhu nokat od 3 cm, za ličnu higijenu, jelte.
– Laki Baron. Pun lovačkih priča. U mojim godinama on je imao lični harem, živelo se mnogo bolje jer, tada nije bilo računara a ni gejeva. Druži se samo sa elitom, dok alkose koji su ga, tokom obavljanja svete građanske dužnosti, tražili za neko malterisanje, ne poznaje.
– Ruža Lampašica, još jedna simpatična baka koja je odradila obe smene, jer, ko zna do kakvih malverzacija može da dođe ukoliko ona ode kući. Nijedan desni kažiprst potencijalnih glasača nije mogao da prođe neopaženo i neprovereno fluoroscentnom lampom, koju je držala ona. Da su takav entuzijazam pokazivali i naši fudbaleri, možda bismo se i plasirali na Svetsko prvenstvo.
– Vredi napomenuti i Žileta, odgovornog deku, koji je takođe presedeo na tvrdoj školskoj stolici dve smene, vojnički motreći na glasačku kutiju. Očigledno nema problema sa prostatom. Košulja-pulover-Prle kapa kombinacija, priča samo kad ga neko nešto pita…Bečka škola, nema šta….Predstava je mogla da počne.
Najstariji predstavnici elitnog tima su se odmah raskokodakali, ne mareći na glasače koji su ulazili i koje je hvatao kolektivni blam. Nas petoro, razbacano po učionici, lupali smo recke za svaki glas, i svakog sata proveravali brojke, koje se, naravno, ni-kod-koga poklapale nisu. Peri Supervizoru je očigledno i varanje na tabliću specijalnost, pa je hronično bio u vođstvu 10 do 15 tabli. Posećivali su nas i moderni lokalni pijanci, pljugajući eletronske cigare…mora da je gore pomenuti Laki Baron na tu elitu mislio. Posetio nas je i član evropske komisije, simpatični Grk, spojenih obrva. U svom trominutnom revnosnom osmatranju, jedino što je primetio je crtež grčke mitologije naših osnovaca, što je naravno i fotografisao, pa očekujemo da nas taguje na fejsu. No, našem pravoslavnom komšiji niko za zlo uzeo nije. Lepojka prevodilac je usplahireno igrala oko njega, dok smo se mi smeškali i pitali šta bi tek radila da batica ima neko zapadnjačko državljanstvo. Tu je bilo i nekoliko gospođica, koje su osmesima i treptajima odrađivale svoje dnevnice, neke su se i džezve latile, ali su mi, moram priznati, ulepšavale smenu.
Kada je časovnik otkucao 20:00, vrata su se zaključala, a mi se, poput nekog svetog rituala ili pak sastanka masona, okupili oko glasačke kutije. Svečano ju je otpečatio, gle čuda, Pera Supervizor. Predstavnici najjačih partija orgazmično su proživljavali svaki glas koji je stavljan na njihovu gomilu. Bilo je tu svega, crteža polnih organa, uvredljivih poruka i poneke rime. Vredi napomenuti i da je stranka Josipa Broza imala podršku u vidu nekoliko glasova, dok je neki Mađar dobio jedan. Neki su slavili, što iz ubeđenja, što iz koristi, neki ne, ali pozitivna atmosfera narušena nije.
Na neki, pomalo mazohistički način, ovo mi se iskustvo i dopalo donekle, ali ga neću prizivati ponovo. Do sledećeg dizanja kuke i motike od strane raje, ĆAO-ZDRAVO !
Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna. Ovaj šaljivi tekst nema za cilj nikoga da vređa, već da nasmeje dobre ljude (a i one druge, jer lajku se u zube ne gleda) širom interneta…
Autor: Daba