Home InfoNaše priče Smederevski vaterpolisti

Smederevski vaterpolisti

by redakcija

Najveća zanimljivost i dika Smedereva sigurno je bila ta, što je u drugoj polovini 50-tih godina, u gradu od 20-tak hiljada stanovnika, osnovan Plivački i Vaterpolo klub smederevskih studenata i entuzijasta -„Smederevo“. Prema kazivanju starog Smederevca i vrlo uspešnog sportiste, Branislava Đorđevića Brace, glavni osnivač i vođa tog Vaterpolo kluba bio je veliki sportista, sportski radnik i entuzijasta Ljubomir Milojević Ljuba Glista. Inače, Ljuba Milojević je po struci bio diplomirani pravnik, ali i poliglota i publicista, kao i veliki mobilizator i organizator sporta u Smederevu.

Plaža na Adi 50-tih godina XX veka 1

Plaža na Adi 50-tih godina XX veka 2

U drugoj polovini 50-tih godina prošlog veka bilo je dosta mladih Smedervaca na studijama na beogradskim fakultetima, odnosno na Beogradskom univerzitetu. Pored sticanja željenog i potrebnog znanja, ti mladi ljudi bavili su se sportom u cilju održavanja fizičke kondicije i očuvanja zdravlja i vitalnosti.

Dok su mnogi mladići Smedereva jurili za loptama na suvom (fudbal, rukomet i košarka), nešto manji broj njih, pravih etuzijasta, latilo se jurenja lopte po vodi, i to po, tada, našem lepom plavom Dunavu. Na donjim fotografijama daje se ilustracija mesta, odnosno vaterpolo igrališta novoosnovag Plivačkog i Vaterpolo kluba „Smederevo“. Obeleženo vaterpolo igralište sa propisanim golovima, nalazilo se u Dunavu, između sva flosa, na Plaži na Adi, nešto bliže obali.

Bazeni na Adi, u Dunavu

Pisac ove priče o Smederevskim vaterpolistima, u periodu od 1956. do 1960.godine, imao je 10 do 15 godina. Moj otac, tada aktivni ribar, Dragoslav Tasić Draga Calion, svakodnevo me je, u letnjem periodu, vodio sa sobom u ribolov za rad sa mrežom, najčešće sa alovom, ali me je česće učio i „terao“ da sa njim pravim („četkam“) mreže: metlice i alove, ili da pletem „špiglove“, dok je on „krpio“ tuđe mreže.

Pošto je mom ocu Dragi Calionu, za ribolov trebala pomoćna radna snaga, onda je on, kao pomoćnike za ribolov, angažovao mnoge đake i studente iz siromašnijih porodica, zbog čega je bio jako popularan kod tih mladih ljudi. Kako sam ja tada bio stalno uz njega, bio sam u prilici da upoznam mnoge smederevske mladiće i studente, pa među njima i ove made entuzijaste; osnivače, pokretače i igrače prvog i jedinog Vaterpolo kluba u Smederevu.

Jedan od tada aktivnih igrača vaterpolo kluba „Smederevo“, Branislav Đorđević Braca po sećanju i ja, prema prikupljenim podacima, i nakon Olimpijade u Tokiju 2021.(2020.) godine, napravili smo ovu lepu i romantičnu priču.

Draga sa smederevskim studentima: Jole, Džimi, Anđelko, Calion, Braca, Trajko, Vlaja

 

Najzaslužniji za osnivanje Plivačkog i Vatepolo kluba „Smedereveo“ bili su:
Ljubomir Milojević Ljuba Glista, dipl. pravnik, sportista- gimnastičar (1919.-1983.g.). Osnovnu školu završio u Selevcu, maturirao u Gimnaziji u Smederevu, studirao je na DIF-u i Filozofskom fakultetu, a završio Višu upravnu školu i diplomirao na Pravnom fakultetu.
Bio je urednik lista „Istina“ (1938.-1942.g.) i bio član Administrativnog odeljenja – Izvanrednog komesarijata za obnovu grada Smedereva. Po oslobođenju radio je kao prevodilac za francuski, nemački i sve slovenske jezike u Američkoj komandi. Tada je i izazivao divljenje Amerikanaca zbog njegovog poznavanja stranih jezika. Radio je u Savezu sportova Jugoslavije u Beogradu (1947.-1955.g.) i bavio se teorijom gimnastke. U Smederevo se vratio 1955.g.i u Zavodu za socijalno osiguranje bio pravnik i Načelnik pravnog odelenja.
U „Sokolu“, a potom u DTV „Partizanu“, bavio se uspešno gimnastikom, izvodeći i najteže vežbe, zbog čega je stekao nadimak „Ljuba Glista“, jer je bio izuzetno savitljiv. Pored gimnastike aktivno je učestvovao u organizaciji mnogih sportskih disciplina i klubova: Plivačkog i Vaterpolo kluba “Smederevo“, Odreda izviđača i drugih.

Aktivno je učestvovao na mnogim kongresima posvećenim razvoju gimnastike, kao i svojevremeno popularnih radničkih sportskih igara. Objavio i knjige: Piručnik za izlete i logorovanja (Beograd 1950.g.); Izleti i logorovanja, (Beograd, 1951.g.); Terminologija prostih vežbi (Beograd, 1951.g.)

Mladen Cvetković Mlađa, dipl.veterinar, sportista; plivač, vaterpolo igrač i trener; (1933.-2005.g.). Osnovnu školu učio je u Vučaku, a maturirao je u Smederevskoj Gimnaziji. Kao jedan od boljih studenata, na Veterinarskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1958.g. Kao veterinar radio je u Mihajlovcu (1958.-1974.g.), dok je u Skupštini opštine Smederevo radio kao veterinarski inspektor (1974.-1998.g.). Penzionisao se 1998.g., ali je kao poznat, odmah otvorio samostalnu privatnu veterinarsku ambulantu (1998.-2000.g.). Bio je uvaženi savetnik stočara, pčelara, lovaca i kinologa.

Jedan je od osnivača i igrača Plivačkog i Vaterpolo kulba „Smederevo“, u kome se među prvim u Srbiji igrao i vaterpolo. Završio kurs za instruktora vaterpola i plivanja (Jagodina, 1957.g.), a na Institutu za fizičku kulturu u Beogradu položio je stručni ispit za trenera plivanja i vaterpola (1962.g.). Na Smederevskoj Adi vodio je školu plivanja za decu i omladinu, a bio je organizator preplivavanja Dunava (1962.-1980.g.); i takmičenja u malom plivačkom maratonu. Bio je član Izvršnog odbora Plivačkog saveza Srbije.

Petar Pavlović Pera Krka, dipl. pravnik, advokat, organizator sporta (Smederevo, 1929.-2008.g.) Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Smederevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1962.g. U Narodnom odboru Opštine Smederevo bio je sekretar (1963. -1967.g.), a onda je u Smederevu otvorio i vodio advokatsku kancelariju (1967.-1976.g.).

Kada je otišao iz Smedereva, u luci Ploče bio je direktor pravnih poslova (1979.-1982.g.), u Beogradu je bio sekretar u Institutu društvenih nauka (1982.-1986.g.), a radio je kao i sekretar u preduzeću „Invest import“ (1986.-1991.g.).
Jedan je od osnivača (1990.g.) i više godina bio potpredsednik Srpske liberalne stranke i član Lige za restituciju i zaštitu ljudskih prava. Pera Krka je bio veliki zaljubljenik u sport, učesnik i veliki organizator sporskih manifestacija i sličnih priredbi u Smederevu. Entuzijasta plivačkog sporta, bio je učesnik osnivanja Plivačkog i Vartepolo kluba (treći u Srbiji) i aktivni igrač. Sa bratom Zoranom „Puscem“ obnovio je rad stonoteniskog kluba.

Po sećanju Branislava Đorđevića Brace, Plivački i Vaterpolo klub „Smederevo“ osnovan je daleke 1956. g. i dok je bilo puno entuzijazma, i dok đaci nisu postali studenti u Beogradu, i dok se neki mladići nisu zaposlili, klub je postojao i radio sve do 1960. g. Prvi predsednik Kluba bio je Ljubomir Vermez, koji je po struci bio diplomirani pravnik, a inače je radio kao jedan od direktora u Zavodu za socijalno osiguranje.

U to vreme u Srbiji nije postojala neka Vatepolo liga nižeg ranga, jer je glavna koncentracija vatepolo klubova bila na moru, a na kontinentu to su bili klubovi u Beogradu i u Zagrebu. Doduše, vapeterpolo klubovi u Srbiji, u jednom nižem ragu, postojali su u: Beogradu, Bečeju, Boru, Jagodini, Paraćinu, Šapcu, poznatom Somboru, i naravno u Smederevu. Pošto nije postojala Vaterpolo liga tog nižeg ranga, takmičenje navedenih klubova odvijalo se na organizovanim turnirima u tim gradovima.

Ljubomir Milojević Ljuba Glista govori na otvaranju sezone plivanja i vaterpola 1958.g.

 

Smederevski vaterpolisti, 1957.g.- Širi tim

Smederevski vaterpolisti; sa leva na desno: Branislav Đorđević- Braca, Đorđe Mihajlović- Đoka Čokalija, Bogoljub Milosavljević- Čampar, Stevan Anđelkov- Anđelko, Branko Krivokuća- Branko Krivi, Zoran Milosavljević Čampar, Boško Srećković- Srrećko, Mladen Cvetković- Mlađa, Ljubomir Milojević- Ljuba Glista (g-din u odelu), N.N., N.N., Jovan Milošević- Jovica Cokula, Vojislav Đorđević- Lele Trubač, Zoran Mihajlović- Zuki, Svetomir Đorđević- Sveta Koreja, Bule Mirković i Jovan Živković.

 

Prvi igrači novoosnovanog Vaterpolo kluba u Smederevu:

Branko Krivokuća Krivi, dipl. elektro inženjer, rođen je 1935. godine u Smederevu, u učiteljskoj porodici čuvenog čika Sredoja. U vreme studentskih dana, a naročito u letnjem periodu, sa svojim drugovima i kolegama, bio je član novoosnovanog Vaterpolo kluba „Smederevo“. Kao jak i stamen mladić, bo je jedan od boljih vaterpolista. Bio je jako društven i popularni Smederevac, pa je mnogima je ostao u divnom sećanju. Studije elektrotehnike uspešno je završio na Elektotehničkom fakultetu, Beogradskog Univerziteta. Kao jedan od boljih inženjera zaposlio se u Smederevskoj Želazari i radio u Kapitalnoj izgradnji, najpre kao nadzorni organ, a onda i kao i šef Službe elektro nadzora. Nakon uspešne montaže i puštanja u rad novih postrojenja otišao je u Beogradski Energoprojekt.

 

Đorđe Mihajlović Đoka Čokalija, dipl. pravnik, advokat, organizator sporta (Smederevo, 1933. – 199X.g.) Osnovnu školu i Gimnaziju učio je i završio u Smederevu, a diplomirao na je Pravnom fakultetu u Beogradu.
Potomak je jednog od najstarijih Smederevskih poslastičara – čokalije Ace Mihajlovića, koji je imao radnje na više lokacija, ali mu je najpoznatija bila ona na prostoru preko puta Šojkine kafane (i hotel „Takovo“).

U vreme otvaranja gradske plaže na Adi (1954.g.) i nadalje, kod njega su se snabdevali svi oni koji polaze na kupanje, ali i plivači i vaterpolisti, koji su nekako u to vrene osnovali prvi Plivački i Vaterpolo klub “Smederevo“. Po prirodi stvari, Đorđe je najpre radio kao pravnik, a onda je u Smederevu otvorio i vodio advokatsku kanclariju.

Đoka je bio veliki zaljubljenik u sport, učesnik i organizator sporskih manifestacija i sličnih priredbi u Smederevu. Bio je veliki entuzijasta plivačkog sporta i aktivni učesnik osnivanja i igrač Vartepolo kluba .

Svetomir Đorđević Sveta Koreja, rođen je 1936. godine u Smederevu. Kao i većina mladih ljudi na početku 50-tih godina prošlog veka, aktivno se bavio sportom: najpre je igrao rukomet, a onda se bacio na vodene sportove, pa se i bavio veslanjem i vaterpolom, u kome je postigao svoje najbolje rezultate. Po ugledu na njega i njegova mlađa braća, Branislav Braca i Predrag Šojka bili su vrlo predani sportu i njime su se aktivno i vrlo uspešno bavili. Nakon završene Tehničke škole Svetomir Đorđević se zaposlio u Železari, a onda je iz radnog odnosa studirao i diplomirao na Višoj školi za organizaciju rada, pa je tako postao inženjer organitacije rada. Ostao je upamćen kao jedan od najboljih stručnjaka za planiranje proizvodnje u Novoj Železari, pa je tako dogurao da Rukovodioca Službe – Priprema proizvodnje.

 

Vojislav Đorđević Lele Trubač, rođen je 1936. godine u Smederevu. Osnovnu i Tehničku školu učio je i završio u Smederevu. Jedan je od igrača Plivačkog kluba „Smederevo“, u kome se među prvima u Srbiji igrao i vaterpolo. Kao svršeni tehničar zaposlio se u Železari i njoj radio sve do penzionisanja. Iz svoje ulice Stevana Nemanje lako i brzo je stizao do Dunava, Keja i Veslačkog kluba. Velika ljubav prem Dunavu i sportovima na vodi odvela ga je u njegovu najveću ljubav – u vožnju kajaka i kanua, pa je tako postao i jedan od najaktvivnijih članova Brodarskog i Jedriličarskog kluba „Metalac“.

Pre dve godine (2019.) održana je 64. po redu, od 24. jula do 5. septembra, Međunarodna Turistička Dunavska regata-TID. Naš Vojislav Đorđević Lele, sa svojim drugam Slavom Mirkovićem Gidžom, u vožnji kajakom ili kanuom, bio je dugogodišnji učesnik te velike i važne Međunarodne Turističke Dunavska regate -TID.

 

Jovan Milošević Jovica Cokula, pukovnik JNA, (1939.-2020.g.). Rastao je u Smederevu, u uglednoj, staroj građanskoj porodici Milorada i Nade Milošević. Pored Jovana, njegovi roditelji su imali još trojicu sinova : Dimitrije-Milče, Živadin-Žilic,i Radoslav-Dida. Pukovnik Jovan Milošević je još od detinjstva bio predodređen da se bavi vojničkim poslom. U njegovoj porodici je postojala ratnička tradicija, a i otac mu je često pričao o ratnim danima, tako da je on još kao dečak poželeo da bude vojnik. I ta ljubav preme vojničkom pozivu „oterala“ je Jovana da se upiše na Vojnu akademiju u Beogradu.

Naravno, Jovan je najpre, završio Osnovnu školu, a potom i Gimnaziju u Smederevu. Jovan je, kao i njegova braća, bio izvrstan plivač, a blizina Dunava i Ada, bili su mu izazov da se u kasnim 50-tim godinama prošlog veka aktivno bavi plivanjem i vaterpolom, u tek osnovanom Klubu „Smederevo“.

 

Bobogoljub Milosavljević Čampar, rođen je 1934. godine u Šapcu. Osnovnu školu učio je u Šapcu, a Gimanaziju je završio u Smederevu. Sin je čuvenog starog smederevskog doktora Božidara Milosavljevića Čampara. Po završetku studija na Medicinskom fakultetu u Beoogradu postao je lekar. Dobivšii specijalizaciju, postao je hirurg, a zatim i neurohirurg.

Svoju specijalizaciju obavio je u Kanadi. Po prirodi stvari postao je i doktor medicinskih nauka. Bio je redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Zapisano je do sada objavio 50-tak naučno-stručnih radova u međunarodnim stručnim časopisima. Kao uspešan prof. dr Milosavljević bio je asistent i redovni profesor hirurgije i neurohirurgije na poslediplomskim studijama na Univerzitetu u Libiji.
Doktor Bobogoljub Čampar je u Smederevu zapamćen i kao veliki ljubitelj sporta i čovek, koji je vrlo rado upražnjavao plivanje i vaterpolo. U pionirskim danima za vaterpolo, sa svojim bratom Zoranom, jedno vreme bio je član Vaterpolo Kluba „Smederevo“.

Zoran Milosavljević Čampar, rođen je1937. godine u Šapcu. On je, kao i njegov stariji brat Bogoljub, Osnovnu školu učio u Šapcu, ali je Gimanaziju završio u Smederevu. I on je sin poznatog smederevskog doktora Božidara Milosavljevića Čampara. Po završetku studija na Medicinskom fakultetu u Beogradu postao je lekar. Dobivši specijalizaciju, postao je dečiji hirurg, a zatim i dečiji neurohirurg. Svoju specijalizaciju obavio je u Bostonu, u Americi. Poznato je da je do sada objavio preko 60 naučno-stručnih radova u raznim međunarosnim stručnim časopisima.

Međutim, dr Zoran Čampar je u Smederevu zapamćen takođe i kao veliki ljubitelj sporta i čovek, koji je vrlo rado upražnjavao različite sportove: igrao je rukomet, košarku i stoni tenis. U pionirskom vremenu za vaterpolo, sa svojim bratom Bogoljubom, jedno vreme bio je član Vaterpolo Kluba „Smederevo“. Koliko je voleo sport i koliko ga je upražnjavao, govori i činjenica da se u mladosti bavio i boksom, pa čak i skokovima u vodu !

Branislav Đorđević Braca, rođen je 1938.godine u Smederevu. Osnovnu školu i Gimnaziju učio je i završio u Smederevu. Nakon završene Gimnazije upisao je studije na Višoj komercijalnoj školi, koje je završio kao jedan od najboljih i odmah se zaposlio u Železari. Radio je u vodio veoma važne i odgovorne poslove na uvozu opreme, rezervnih delova i repromaterijala, kako za pogone Stare Železare, tako isto, nešto kasnije, i za postrojenja u Novoj Železari. U dužem vremenskom periodu Braca je bio i rukovodilac Službe za uvoz opreme, rezervnih delova i repromaterijala.
Po ugledu na svog starijeg brata Svetu, i kao i većina mladih ljudi na početku 50-tih godina prošlog veka, i Braca se aktivno bavio sportom: najpre je igrao rukomet, a onda se prebacio na vodene sportove, pa se aktivno bavio vaterpolom, veslanjem, u kome je postigao svoje najbolje rezultate. Jako je voleo kajak, pa ga je često vozio (veslao).

Branislav Đorđević Braca je u mladosti bio svestrani i vrlo uspešni sportista; aktivno se bavio veslanjem i sa VK „Metalac“ osvajao visoka mesta na regatama, a više godina igrao je odlično rukomet za gradski tim „Budućnost“. Kada je Smederevska Železara osnovala svoj rukometni klub„Metkos“, Braca je delegiran u upravu kluba.

 

Autor:
Nikola Tasić Cale 

Slične vesti

2 comments

Bane 13.10.2021 - 22:53

Bravo za Smederevce sportiste u tom periodu igrati vaterpolo u tom periodu bila je retkost, sve su to obrazovana tada deca sada većina otišla bez povratka, najnovije je što nas je napustio ovih dana i Branislav Braca nije preživeo koronu, neka mu je večna slava.

Reply
NIKOLA TASIĆ CALE 16.10.2021 - 10:35

Tri komentara su mi se dopala.1) Nema sporta ni u Srbiji ni u Smederevu, nema amatera, nema entzijazma, sve se radi zbog para. 2) Vidim da se ljudi dive ovome što ja pišem, a SDCafe objavljuje. Ja još uvek pišem, jer je Smederevac Avatar dao komentar : „Cale brate, samo piši, dok ti pišeš – ima nas“. Upravo je objavljena i moja knjiga „Sedam brda Smedereva“. To su mala geografija i istorija, dva puta prestonog grada Srbije-Smedereva. 3) Ova priča je upravo posvećena pokojnom Branislavu Đorđeviću Braci, koji mi je i pomogao da napišem ovu romantičnu i sentimentalnu priču.

Reply

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!