Vojna parada na Crvenom trgu održava se povodom 70-to godišnjice Pobede u Velikom Domovinskom Ratu i obećava da će biti najveća u modernoj istoriji Rusije. Učešće Vojske Srbije na Paradi je i velika odgovornost, jer srpski vojnici učestvuju na istorijskoj Paradi, koja će biti najveća i najveličanstvenija u istoriji. Prema planu i programu na Paradi će učestvovati 15.000 ruskih i 1.300 stranih vojnika i promarširaće 280 metara Crvenim trgom.
Mi smo, kao Kraljevina Srbija u I Svetskom-Velikom ratu, i kao najveći deo Narodno- oslobodilačke vojske Jugoslavije u II Svetskom ratu, vodili iscrpljuće oslobodilačke ratove sa velikim materijalnim i ljudskim gubicima i žrtvama. U Velikom ratu Srpska vojska ostala je zapamćena i zapisana kao najhrabrija, jer ona bila ta koja je izvršila proboj Solunskog fronta!
U II Svetskom ratu, kao najveći deo Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije, koji je činila Srpska omladina, opet je kao najhrabrija, izvršila proboj Sremskog fronta!
U svim tim ratovima bili smo pobednici i sve vreme bili smo na pobedničkoj strani. Nakon oslobođenja zemlje formirana je Federatinva Narodna Republika Jugoslavija, a Narodno- oslobodilačka vojska postala je Jugoslovenska Narodna Armija- JNA.
Ta Jugoslovenska Narodna Armija je svake godine u kontinuitetu, u peridu od 1945. do 1960.god. održavala Vojne parade, najčešće za 1, maj – Praznik rada, ili za 9. maj – Dan pobede nad fašizmom. Vojne parade održavane su prema pravilu službe JNA, i po naređenju Vrhovnog komandanta – tada Maršala Tita.
Po definiciji Vojna parada je: – manifestacija mira, slobode i snage odbrane, – svečani defile oružanih snaga i poruka da narod želi mir i slobodu, – opomena eventualnom neprijatelju da postoji čvrsta spremnost za odbranu,- veličanstveni skup mladih pripadnika vojske pred narodom.
Vojne parade su tradicionalno organizovane defileom odabranih pripadnika armije, naoružanja i opreme oružanih snaga, odnosno svega što je činilo potencijal vojske u tom trenutku. Na njima se nije prikazivao samo vojno-odbrambeni potencijal nego i privredni potencijal zemlje. Takođe, Vojne parade imale su i višestruki “propagandi značaj“, naročito na spoljnopolitičkom planu.
Mesto održavanja Vojne parade je tradicionalno bio plato ispred Savezne Skupštine Jugoslavije, današnje Narodne Skupštine Republike Srbije. Tu su bila prisutna celokupna savezna i republička rukovodstva, vojni i policijski vrh, predstavnici stranih zemalja, veterani Narodnooslobodilačkog rata, kao i predstavnici najznačajnijih privrednih činilaca.
Vojna parada 1975.god.
Iz ekonomskih razloga godine 1965. Vojne parade su ukinute i određeno je da se one ubuduće održavaju svake pete godine povodom 9. maja- Dana pobede. U periodu od 1965. do 1985. godine održane su četiri Parade : 1970.god. u Beogradu, 1971.god. u Karlovcu, 1972.god. kao defile Ratne mornarice, 1975.god. u Beogradu – 30-to godišnjica Pobeda nad fašizmom i 1985. u Beogradu – 40-to godišnjica Pobeda nad fašizmom.
Naš sugrađanin i ugledni stari Smederevac, pukovnik Jovan Milošević – Jovica Cokula, učesnik je 7 Vojnih parada u raznim svojstvima i dužnostima, te je ovo prilika da se nešto više kaže o tom stamenom vojniku, odnosno oficiru JNA – danas ponosnom penzioneru.
Pukovnik Jovan Milošević-Jovica Cokula rođen je 28.12.1939.god. u Smederevu, u uglednoj, staroj građanskoj porodici Milorada i Nade Milošević. Pored Jovana, njegovi roditelji su imali još trojicu sinova: stariji Dimitrije – Milče, rođen 1935.godine, mlađi Živadin-Žilic, rođen 1942.godine, i najmlađi Radoslav – Rajče, rođen 1946.god. Kao otpravnik vozova na železnici, njegov otac Milorad uspeo je da u teškim vremenima, sve njih uspešno odhrani i odškoluje, tako da su oni dogarali do visokih kvalifikacija i zvanja: Milče je postao carinik, Jovica je došao do pukovnnika JNA, a Žilic i Rajče radili su kao dobre arhitekte. U sve to vreme odrastanja i školovanja svi su se bavili sportom, pa je tako Milče bio dobar gimnastičar, dok su Jovica, Žilic i Rajče bili plivači, od kojih su nešto bolji bili Jovica i Žilic!
Pukovnik Jovan Milošević priča da je još od detinjstva bio predodređen da se bavi vojničkim poslom. U njegovoj porodici je postojala ratnička tradicija, a i otac mu je često pričao o ratnim danima, tako da je on još kao dečak poželeo da bude vojnik. Pošto je otac primetio tu njegovu sklonost, rekao mu je da on treba da bude vojnik. I ta ljubav preme vojničkom pozivu „oterala“ je Jovana da se upiše na Vojnu akademiju u Beogradu. Naravno, Jovan je najpre, završio Osnovnu školu, a potom i Gimnaziju u Smederevu.
Od kuda Jovanu nadimak „Jovica Cokula“? Ovaj nadimak dobio je kao učenik Gimnazije na jednom času istorije. Profesorka Zorka Vlajković je tom prilikom rekla da Jovan svojom pojavom i izgledom podseća na nekog Rimljanina, ili još preciznije na Kaligulu Cokulu. Naime, Jovica je tada bio crnomanjast momak, lepog lika sa grguravom kosom i jako zgodan. Drugovi u rezredu: Mali Jole, Vlaja Osmeh, Milanče Cance i drugi jedva su dočekali takvo „krštenje “ svoga druga i nastavili da ga tako zovu. Vremenom se taj prvi deo nadimka – Kaligula izgubio, ali je ovaj drugi deo – Cokula ostao do današnjih dana. Taj nadimak je u nekom smislu odredio i životni poziv Jovana Miloševića, jer se neizostavni deo vojničke opreme – vojničke cipele – nazivaju Cokule.
U vreme njegovog školovanja i rada bilo je vreme mira; vojska nije imala ratove ni juriše, ali vojnici su obučavani tako da svojom izgledom, čvrstinom i besprekornim redom budu spremni, da ako zatreba, nepokolebljivo i jurišaju. U njegovo vreme postojala je oružana sila, Jugoslovenska Narodna Armija – JNA – kao nosilac sistema odbrane i nosilac suprotstavljanja vojnim oblicima ugrožavanja bezbednosti države.
Dakle, JNA je imala misiju odbrane zemlje od spoljnog oružanog ugrožavanja; učešća u izgradnji i očuvanju mira u regionu i svetu; podrške u slučaju prirodnih nepogoda i katastrofa. Ta JNA je imala i osnovne zadatke: odvraćanje od oružanog ugrožavanja i drugih vojnih izazova, rizika i pretnji bezbednosti; odbrana teritorije, vazdušnog prostora i akvatorije; osposobljavanje vojnika, starešina, komandi, jedinica i ustanova za realizaciju misija i zadataka; učešće u međunarodnoj vojnoj saradnji i mirovnim operacijama pod okriljem OUN i sistema kolektivne bezbednosti; pružanje pomoći u slučaju prirodnih nepogoda i katastrofa većih razmera, u kojima su ugroženi ljudski životi , životna sredina i materijalna dobra.
Vojna obaveza u JNA bila je opšta. Sastojala se od regrutne obaveze, obaveze služenja vojnog roka, i služenja u rezervnom sastavu. U Jugoslaviji postojao je sistem opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, pa je tako JNA bila „zajednička oružana sila svih naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i građana SFRJ“. Pripadnikom oružanih snaga smatrao se svaki građanin „koji sa oružjem u ruci učestvuje u otporu protiv napadača“. Služenje vojnog roka u JNA trajalo je godinu i godinu i po dana. JNA se sastojala od vidova, rodova i službi.
Pukovnik J. Milošević kaže da je život vojnika svakodnevni izazov: postići više od postignutog i u tome nikad ne posustati. Poziv vojnika je neprestani zadatak: prihvatiti nove zadatke i nijedan ne ostaviti nezavršenim. U vojnikovanju J. Miloševića bilo je nebrojeno puta odgovornih trenutaka i zadataka: bilo kada je bio pitomac na Vojnoj akademiji, bilo kada je kao starešina stvarao najbolje jedinice, ili kad se njegov lik primerenog starešine našao na medalji JNA.
On je bio čovek (i danas je), koja svojim stasom i galasom ostavljao utisak ličnosti sigurne u sebe, čvrste i nepokolebljive volje, ali je u suštini skroman i običan čovek. Za primer uzima svoju specijalnost-strojevi korak – za koji kaže: Ta čvrstina mora da se manifestuje u svakom pokretu vojnika, kao u strojevom koraku. Taj korak ne sme da bude usiljen, da ne izaziva fizička naprezanja, već treba da bude elegantan, dostojanstven i vojnički.
Ovu simpatičnu fotografiju za naslovnu stranu vojnog lista FRONT sačinio je Titov lični fotograf Ivo Eterović u maju 1961. god. Na fotografiji se nalazi pitomac Vojne akademije, Jovan Milošević na vespi, u društvu neke devojke- manekenke. Zbog utiska koji je davala i ostavljala, naređeno je da se u propagandne svrhe, ovakve fotografije postave u sve centre-mesta gde se nalazila Komanda vojnog odseka.
Pitomac Jovan Milošević, automatičar na medalji JNA 1941.-1961.godine
U godini 1961. FNR Jugoslavija se spremala za obeležavaje i proslavu 20-togodišnjice osnivanja Jugoslovenske Narodne Armije.Tim povodom predviđeno je bilo da se i u JNA odrede i podele vojničke nagrade u vidu medalja.
U tom cilju Savezni sekretar za narodnu odbranu, general armije Ivan Gošnjak, formirao je komisiju Generalštaba JNA. Ta visoka komisija imala je zadatak da dođe u Vojnu akademiju i da među pitomcima pronađe lik i stas, koji će u uniformi sa automatom, poslužiti za izradu vojničke medalje.
Tim povodom komandant Vojne akademije, general-major Franjo Herljević, krajem aprila 1961.god. doneo je odluku da se u VA organizuje smotra i defile pitomačkog ešalona. Pitomci VA su, inače, već vršili pripreme za predstojeću 1-vo majsku Paradu.
Komisija Generalštaba je po zadatku tražila koji je najbolji strojovnik u VA, sa stasom i likom pogodnim za postavljenje na vojničku medalju. Ešalon koji je činio defile, i nad kojim je izvršena smotra, brojao je 12 x 12 pitomaca.
Jednoglasnom odlukom oficira-nastavnika i samog komandanta VA, general -majora Franje Herljevića, za lik na medalji odabran je pitomac Jovan Milošević. ž
Tito izlazi iz centarlne lože stadiona „Partizan“, 25. maja 1968.godine. U počasti poručnik Jovan Milošević, u drugom redu desno do Tita.
Tito izlazi iz vile Brionka. U počasti poručnik korvrte J.Milošević
U svim jedinicama Jovan Milošević je važio za najboljeg strojovnika, pa je zbog toga veoma često bio angažovan za instruktora strojevog koraka. Još kao akademac bio je zadužen za raporte, a 1961.god. kada je prvi put učestvovao na Paradi, već je bio poznat kao majstor koraka.
U strojevom pravilu jedva da ima četvrt stranice o strojevom koraku, dok J.Milošević ima široku priču o „najlepšem koraku na svetu“, o našem jugoslovenskom koraku. On kaže da taj korak, kao ni jedan drugi, na plastičan način izražava snagu, spremnost, rešenost i odlučnost. Strojevi korak naših vojnika je čvrst, snažan, elegantan,…Elem, gornji deo tela od pojasa je miran, noga se oštro pronosi pored noge i gipko se spušta na zemlju. Lice je mirno, a pogled je neutralan – opisuje J.Milošević.
U svojoj vojničkoj karijeri u JNA učestvovao je na 7 Parada, te da je za pripremu strojevog koraka za svaku, morao da vežba po 4 meseca, što je za rezultat dalo 28 meseci teške obuke marširanja. Sračunao je takođe da za jednu Paradu mora da se napravi tačno 324 svečana koraka, kao pozdrav komandantu i gledaocima. Sabiranjem svih tih marširanja došao je do cifre od ca. 1000 Km strojevih koraka !
Parada ‘75. : Kapetan I klase Jovan Milošević sa zastavom SKJ i major Tomislav Ašner sa zastavom SFRJ
Uoči Parade‘75. u Beogradu bile su izložene, a na samoj smotri su i nošene, ratne zastave proslavljenih brigada NOVJ – po 4 simbola iz svake republike : iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore, iz Hrvatske, iz Makedonije, iz Slovenije i iz Srbije. Na Paradi su Pitomci Vojne akademije kopnene vojske nosili 24 zastave.
To je bio i pozdrav drugu Titu proleterskim zastavama, jer su one simboli i znamenja ponosa i časti naših brigada i naše NOJ. Svaka od izloženih zastava ima svoju priču o herojstvu boraca NOR. Tako je ostalo zapisano da je zastavu Prvoj proleterskoj brigadi dodelio Vrhovni komandant Tito, 7. novembra 1942.god.
Po završetku Vojne parade Vrhovni komandant, Maršal Tito, visoko je ocenio Paradu’75. – rekao je general-pukovnik Đoko Jovanić, komandant Parade, istaknuvši da su svi učesnici u Paradi uspeli u svom postavljenom zadatku i da su ovom manifestacijom uveličali značajan jubilej, 30-to godičnjicu Pobede nad fašizmom i oslobođenje Jugoslavije. Jer,…bilo je tu 11 ešalona vojnika mira….
U jednom razgovoru pred Paradu ‘75. J.Milošević je rekao: „U karijeri oficira ima mnogo lepih i značajnih trenutaka. To su svakako unapređenja u viši čin, zatim pohvale, odlikovanja. Ali, susret sa Vrhovnim komandantom drugom Titom, to je nešto izuzetno, to pobuđuje uzvišena osećanja, patriotizma, dostojanstva, samopregora,…“, priznao je da je predpremijerno uzbuđen i dodao :„Zamislite samo tu čast i ponos, vojnik je sreo svog Vrhovnog komandanta, i ne samo to, već prvog revolucionara i komunistu, pozdravlja zastavom SKJ !“
Pukovnik Jovan Milošević na čelu „svoje“ 43. klase Vojne akademije – na defileu 1990.godine
Za svoj samopregoran i odvažan rad na raznm funkcijama i položajima u JNA, pukovnik Jovan Milošević je dobitnik 3 ordena i 7 medalja. J.Milošević je na dan JNA, 22. decembra 1985.god., upravo dobio visoki prestižni orden „Orden Jugoslovenske zastave sa zlatnom zvezdom na ogrlici“, za koji kaže da mu je najznačajniji i najvažniji.
Pukovnik Jovan Milošević sa suprugom, decom i unucim
Nikola Tasić Cale
Dipl.maš.inženjer (U penziji)
Stari Smederevac
Izvor: SDCafe