Država je otkupila Železaru Smederevo od „Ju es stila“ za dolar na Svetog Savu 2012. godine. Danas je glavna vest da će je za dolar prodati Rusima! Prošle nedelje Amerikanci su bili najozbiljniji partneri.
Čini se da je u toku „metaluruški haldni rat“ SAD i Rusije oko srpske čeličane, uz medijsko spinovanje i pomoć premijera i predsednika države, dok je 5.000 radnika umorno od licitacije ko su potencijalni spasioci. Samo neka konačno dođu!
Ekonomski košmar traje dve godine.
Za to vreme, fabrika se u medijima zatvarala, prodavala, davala pod zakup. Kao partneri su pominjani Turci, Britanci, Ukrajinci, Amerikanci, Kinezi, Albanci. Pregovaralo se na svim nivoima, tenderi su raspisivani, pa obarani…
Sada država najavljuje novi tender početkom avgusta. Prema kazivanju srpskog ministra privrede, Dušana Vujovića, ima ozbiljnih sedam-osam partnera.
Kao najozbiljniji, pre desetak dana, pominjala se „Esmark stil grupa“, jedan od vodećih američkih prerađivača i distributera čelika.
Najnovija vest kaže da su se Vlada Srbije i ruski holding ”Junajted grup”, dogovorili o prodaji 100 odsto kapitala Železare Smederevo za jedan dolar. Premijer Aleksandar Vučić pakuje kofere za Moskvu, gde će se sastati sa predsednikom i premijerom Rusije Vladimirom Putinom i Dmitrijem Medvedevim na temu smederevske čeličane.
I dok traje odmeravanje snaga velikih, mali su na izdisaju.
Radnik železare koji je je u vreme američkog režima prekovremenog rada mesečno kući nosio platu i do 1.000 evra, danas zarađuje oko 40.000 dinara.
– Podigli smo kredit za stan na 25 godina. Rata nam je 260 evra, i imamo još 400 meseci da ga otplaćujemo, računa finasijski salto mortale bračni par zaposlenih u fabrici koji, umesto 1.200 evra, sada mesečno prima jedva 600.
Neka dođe bilo ko, samo da preživimo, ista je poruka svih u gradu.
U Smederevu radi 18.000 građana, od toga trećina u Železari. Oko 20.000 kooperanata direktno je upućeno na fabriku, a još toliko posredno. Čak 40 odsto teretnog saobraćaja železnice Srbije odlazilo je za najveću mušteriju Železaru Samo "Lasta" za prevoz radnika mesečno prihodovala je oko četiri miliona dinara. Četvrtinu budžeta grada porezima i doprinosima puni fabrika.
Zaustavljanje proizvodnje znači minus i do milion evra mesečno u gradu.
Toliko su manji pazari u trgovinama, buticima, kafićima, kasapnicama, na pijacama ali i turističkim i agencijama za nekretnine. Tržište nekretnina je zamrlo. Cena kvadrata je pala i do 30 odsto u odnosu na period od pre dve godine, a prodaja je manja za 80 odsto. Krediti za stanove su misaona imenica.
Minus se meri milionima. Samo je država „lakša“ za 200 miliona evra za dve godine.
Čija će zastava vijoriti, koji će se jezik govoriti, kakve će boje biti novac, manje je važno. Najvažnije je očuvati 5.000 radnih mesta!
Izvor: SDCafe