Od 19. februara ove godine za sve pravoslavne vernike počeo je Uskršnji post, i u narednih šest nedelja vernici treba da se uzdržavaju od mrsne hrane, loših misli i dela, jer telo, duša i um moraju da se pripreme za Uskrs, koji se ove godine proslavlja 8.aprila. Uskršnji post naziva se i Veliki post, zbog posebne važnosti, ali i dužine trajanja. Post je voljno uzdržavanje od jela (hrane), ili, od jela i pića za određen vremenski period. Post u pravoslavnom hrišćanstvu predstavlja uzdržavanje od određene vrste hrane („mrsne“), kao i od svakog oblika grešnih dela, pomisli i želja. Pored molitve, i svega što služi duhovnom životu, crkveni oci pripisuju i postu naročitu važnost. Prema crkvenim kanonima postovi -posni dani- mogu biti : Jednodevni postovi i Veliki godišnji postovi.
Ali, ne sme zaboraviti da post ne čini samo hrana, već dela i način na koji se odnosite prema bližnjima. Neka vam dobra dela budu prirodan gest, a praštanje način života.
Najčešća namirnica, tj. najčešće jelo u našem narodu u postu jeste riba, pripremana na razne načine. Ali, i zbog povoljnog uticaja na zdravlje ljudi, naročito u sprečavanju koronarnih oboljenja, stručnjaci i lekari preporučuju da konzumiranje ribe bude 2-3 puta nedeljno!
U vreme posta, ali i inače, svi ili gotovo svi konzumenti ribe, odlazili su i dalje odlaze da je kupe u prodavnicama ribe, odnosno u Ribarnicama. Kada je, i kako je takav način nabavke ribe nastao u Smederevu, sledi u narednoj priči.
U poslednjih 20-tak godina potrošnja ribe u svetu dostigla je rekordan nivo, premašivši prvi put granicu od 20 kilograma godišnje po stanovniku, objavile su Ujedinjene nacije. Sataistika govori da je u 60-im godinama prošlog veka, prosečan čovek je jeo godišnje 9,9 kilograma ribe, a 90-tih godina 14,4 kilograma. Agencija za hranu i poljoprivredu (FAO) istče, da ljudi prvi put otkako se sprovode istraživanja, jedu više uzgojene, nego divlje ribe. FAO takođe, kaže da je to rezultat poboljšanja u akvakulturi i smanjenju otpada u prirodi i vodi.
Srbija, iako bogata rekama, jezerima i ribnjacima, ne može se pohvaliti nekom velikom potrošnjom! Naprotiv, sa potrošnjom od 7 kilograma po stanovniku spadamo u grupu zemalja sa skromnom potrošnjom ribe. Jedan od razloga što je stanje tako, jeste da činjenica da je riba za prosečan standard skupa. Statitika govori da se u Srbiji najviše konzumira šaran (prirodni i tovljeni) i morska riba. Najveći broj populacije rubu konzumira u vreme postova i u letnjem periodu!
Ulov ribe u Smederevskom ataru
Najstariji zapis o smederevskim ribarima pronalazimo među dokumentima koje je dr Branko Peruničić sabrao u knjizi „Naselje i grad Smederevo“ (Skupština opštine Smederevo, 1977.). Knezovi Suda smederevskog, 28. junija 1830.“ Knezu Milošu šalju pismo:
U tekstu „O radu smederevskih alasa (ribara)“ piše: „Vaše sijateljastvo, milostivejši gospodaru. U početku ovoga Petrovskoga posta, nekoliko puta dolazilo je ovdašnje obštestvo s prošenijem svojim Sudu protiv ovdašnji alasa, da loveći ribu po Dunavu i barama prilično lovi se i isti alasi ne samo što skupo prodaju, no dovoljno i ne donose u čaršiju, no na metovi stranim prodaju, tako da već prodavali su po 30 p. po groš oku.
Sledeći pisani trag nas vodi u 1937. godinu. Tada je, u XII broju Glasnika Etnografskog muzeja u Beogradu, objavljen tekst pod naslovom „Ribolov u Smederevu i okolini“, koji ne napisao Petar Momirović, u kome se kže: „Predeo na kome sam proučavao ribolov ograničen je na Smederevo i trougao koji zatvara nasip Godominske vodne zadruge, između Dunava, Velike Morave i Moravinog otoka Jezave. (…) I još kaže: „Ribu hvataju odrasli, žene i deca. Odrasli love bubnjevima, alovom, strukovima i dr. težim ribarskim alatom, po Dunavu, Moravi, barama i kanalima. Žene mahom zagažnjama i batarima, i to samo po barama i mrtvaji. Deca vrškama, košarima, obručima i udicom, po barama, mrtvaji i kanalima.“
I najzad 2013.godine, o ribolovu u Smederevu, o smedrevskim ribarima, sveobuhvatno je pisao i Nikola D. Tasić Cale, u svojoj knjizi „Alas nema tri osmice“. Tamo stoji :
Smederevo, kao grad uvek je imao izvanredne prirodne uslove za ribarenje. Tu su na dohvat ruke bili Dunav, Jezava, Dunavac, Morava, Kanal Dunav-Tisa-Dunav za navodnjavanje, Provala i mnoge bare i veštačka jezera.
Nakon Drugog Svetskog rata ribari u Smederevu su se udružili i osnovali Ribarsku Radnu Zadrugu. Tačnije, odluku u osnivanju Ribarske Radne Zadruge doneo je Narodni Odbor Opštine Smederevo. I tako je odmah nakon završetka Drugog Svetskog rata Narodni Odbor Opštine Smederevo doneo je odluku u osnivanju Smederevske ribarske radne zadruge.
Razvoj novog društva nužno je tražio nove organizacione oblike, te je tako došlo do samoupravnog organizovanja ljudi u Zadruzi. Formirani su novi organi, pomoćna tela, odbori i komisije. I Ribarska zadaruga ja tako dobila novo ime koje je u punom nazivu glasilo: Ribarska radna zadruga „Heroj Ivan Milutinović“ Smederevo.
O snabdevanju ribom, otkupu i prodaji ribe u Smederevu, u poslednjih 25-30 godina govori je vlasnik ribarnice Sidro ex Zelenoj pijaci Igor Dojčinović. Ovaj uspešni maladi prodavac ribe, po majčinoj liniji, potiče iz stare Smederevke porodice Milojković. Naime, deda mu je Dragoljub Milojković mesar, nadaleko poznat kao Lale kasapin, ali takođe i kao ljubitelj i vlasnik motora. Igor Dojčinović kaže da državne prodavnice ribe- ribarnice-više i ne postoje, jer su sve odavno privatizovane, te da se snabdevanjem ribom, otkupom i prodajom ribe bave samo privatna lica u svojim ribarnicama.
Kad je snabdevanje ribom u pitanju on kaže da ih zamrznutom morskom ribom opskrbljuju firme koje se bave uvozom morske ribe iz različitih mora sveta, pa tako recimo oslić dolazi iz Argentine i Čilea, skuša dolazi iz Norveške i Irske, a girice se dovoze iz Poljske, dok Losos stiže iz Kanade itd. Sa svežom i živom rečnom ribom ribarnice se snadbevaju iz mnogobrojnih Ribnjaka u Vojvodini, dok se pastrmka dovozi iz Sisevca kod Paraćina. Dunavskom svežom ribom ribarnice se snabdevaju od sportskih ribolovaca i alasa, odnosno od ljudi koji žive od ulova i Dunava.
Za galavnog snabdevača ribarnica ribom ističe da je to ribarsko gazdinstvo „Ečka“, koje pored šarana, u svojim pogonima proizvodi, smuđa, soma, amura, tolstolobika, carsku paštetu, dimljene i smrznute proizvode, komplet za riblju čorbu, filete. Ribarsko gazdinstvo posluje po sistemima kvaliteta ISO 9001 i HACCP standarda.
Smederevske Ribarnice između 2 Svteska rata
Otkupom i prodajom ribe bavila se familija Stanković (Miodrag-Dragi Tašita), kao i zakupom ribolova na Dunavu. Ovo je u stvari predstavljalo pravo bavljenja ribolovom i davanja u pod zakup za bavljenje ribolovom. Familija Stanković se i neposredno bavila ribolovom, otkupom ulovljene ribe od ribara i organizacijom prodaje ulovljene ribe. Sa Smederevske strane Dunava, kod Orešca, imali su ribarsku kolibu koja je bila ,,pomoćna proizvodna prostorija”. U njoj su držali alat, tu su vršili popravke pocepanih mreža, odatle su kretali i tu se vraćali nakon ribolova. Treba reći i zanimljivost da je u toj kolibi snimana kultna TV Serija Muzikanti.
1938.godine Dragi Tašita ispred svoje ribarnice
Života Stefanović prodaje Tašitinu ribu
Razvitak Smederevskog ribarstva bio je jedan od inicijalnih elemenata razvoja brodotesarskih radionica u kojima su se, pored plovnih objekata raznih namena, za potrebe ovdašnjih ribara pravili mnogi ribarski objekti za čuvanje i transport ulovljene ribe: barke raznih veličina, kao najveće tzv. tikvare, kao sredstva za prevoz ribara do njihovih, manje ili više udaljenih, ribarskih stanica.
Te tikvare bile su organizovane za otkup i prodaju ribe. Tikvara je suštini bila skoro sasvim potopljena drvarica kroz koju je proticala voda i u kojoj se čuvala živa riba. Iz tikvare je riba zahvatana posebnim velikim meredovima i donosila na tezgu sa šafoljima iz kojih je prodavana kupcima.
Tikvara za otkup ribe
Otkup ulovljene ribe
Te tikvare bile su organizovane za otkup i prodaju ribe. Tikvara je suštini bila skoro sasvim potopljena drvarica kroz koju je proticala voda i u kojoj se čuvala živa riba. Iz tikvare je riba zahvatana posebnim velikim meredovima i donosila na tezgu sa šafoljima iz kojih je prodavana kupcima.
Deo dunavske obale sa Smederevske strane, na Velikom keju je bio uređen tako da su kupci mogli doći do same vode i preći na tikvaru, Tikvara je u to vreme bila redovni snabdevač ribom Smederevskog kraja okonih mesta.
Smederevske Ribarnice posle Drugog svteska rata
Posle Drugog svetskog rata, početkom 50-tih godina XX veka, i ribarnice su se selile kako su Gradske vlasti pomerali Zelenu pijacu. Postoje podaci i sećanja da je Zelena pijaca bila na tadašnjem „Trgu Borisa Kidriča“, na prostoru između Karađorđeve, Đušine i Knez Mihajlove ulice. Na tom trgu postojala je lepa zgrada poduž Knez Mihailove ulice, pod imemom Robni magazin, u kojoj je bilo više prodavnica, pa tako i prodavnica ribe. U delu zgrade prema Đušinoj ulici nalazila se i ribarnica.
Pred kraj 50-tih godina XX veka, Zelena pijaca prebačena je na prostor između ulica Despota Đurđa, Despota Grgura i Omladinske, pa je taj prostor dobio novu namenu i funkciju, naime postao je nova Zelena pijaca. U to vreme taj prostor je dobio i novo ime- „Trg 5. jun“.U prostoru pizemlja sadašnje Policijske uprave nalazile su se piljarnice i ribarnica.U toj ribarnici, za prijem i kontrolu kvaliteta dopremljene ribe, bio je zadužen stari i iskusni ribar Dragoslav Tasić, zvani Draga Calion, koji je zbog toga od profesora Gimanazije, Fiće, tu i dobio čuveni nadimak Doktor Cale!
U kriznim i teškim 90-tim godinama prošlog veka na kraju Nemannjine ulice, preko puta kafane Dunav, u prostoru sadašnje kafane Perfeto, u kući starog smederevca deda Bore na uglu, otvorena je ribarnica, koja je u onim siomašnim vremenima, ribom snabdelala čitav taj kraj, odnosno MZ Donji grad. Tu se vršio i direktni otkup dunavske i druge ribe, koju su ribari, ali i mnogi drugi ljudi, ostavši bez posla i para, išli i lovili. Ova ribarnica je dobro poslovala, jer u to vreme mnoge robe široke potrišnje, pa i hrana nisu mogle regularno da se nabave.
Smederevske Ribarnice u savremeno doba
Sve postojeće rinbarnice dužne su da se tokom svog poslovanja strogo pridržavaju –
Pravilnika o kvalitetu i drugim zahtevima za ribe, rakove, školjkaše, morske ježeve, morske krastavce, žabe, kornjače, puževe i njihove proizvode, Službeni list SRJ, 6/2003 i Službeni list SCG, 56/2003. Kojim se definiše način rada, pa se kaže da : -Riba se stavlja u promet po poreklu, vrsti i pecaturi,- Pecatura je broj riba u jednom kilogramu, ili masa ribe izražena u kilogramima, i- Riba po poreklu se stavlja u promet kao morska i slatkovodna.
Kad je prodaja u pitanju, mladi Igor Dojčinović ističe da je Smederevo poznato u Srbiji kao grad sa velikom ponudom i potražnjom ribe, tako da mnogi kupci dolaze i iz susednih mesta da kupuju. Posao prodaje dobro ide, iako je konkurencija velika, jer misli da ima nešto više ribarnica za ovaj grad. Za sebe kaže da je u ovaj zdrav posao ušao, jer je to porodičan posao, te da voli da radi sa ribom. Taj porodičan posao rade i vode, on sa svojim bratom Veljkom i ocem Slavomirom Dojčinovićem, koji je inače osnivač kompanije Sidro.
Ribarnica Sidro
Kompaniju Sidro u Smederevu osnovao je 1999. godine Slavomir Dojčinović. Iako je po zanimanju ekonomista, ribarstvom je počeo da se bavi najpre iz hobija, tj. spotskog ribolova, da bi mu taj hobi prerastao u ozbiljan posao – u trgovina ribom. Prvu svoju Ribarnicu -Sidro ex- otvorio je zajedno sa starijim sinom Igorom i startovao sa radom u malom lokalu koju je bio vlasništvo Želazare (ex -Sartid-a), koji je ona prva otvorila na Zelenoj pijaci.
Drugu Ribarnicu – Sidro – S.Dojčinović otvorio je zajedno sa mlađim sinom Veljkom 2007.godine u novoj ribarnicii, takođe na Zelenoj pijaci. Nešto kasnije, pošto je posao dobro išao i razvio se, on je sa sinom Veljkom otvorio još 2 ribarnice; Ribarnica u Požarevcu, otvorena je na Pijaci “Krug”, Moše Pijade bb – 2009. godine, a Ribarnica u Mladenovcu otvorena je na Zelenoj pijaci, Janka Katića bb – 2012. godine. Kada je 2017.godine otišao u penziju, S.Dojčinović je sav posao predao sinovima.
Maloprodajni objekti kompanije Sidro građeni su u skladu sa HACCP sistemom i specijalizovani su za prodaju ribe, kao i za usluge čišćenja, usluge prženja i usluge dostavljanja pripremljene ribe.
Ribarnice u Smederevu, na Zelenoj pijaci i zbog svoje prirode delatnosti, skocentrisane na jednom mestu i nalaze se na drugom bočnom ulazu iz ulice 17.Oktobar. Ucilju bližeg upoznavanja sa njima, daju se njihova lokacije i opis od ulaza, s desna na levo.
Ribarnica Kesega SD
Ribarnica pod ovim imenom otvorena je 2015. godine, čija je osnovna delatnost prodaja morske i rečne ribe, ribljeg mesa i naročito sveže dunavske kvalitezne ribe. Vlasnik prodavace ove ribarnice je Miloš Marinković Miša Kesega. On potiče iz stare smederevske ribarske familije; sin je alasa Mateje Marinkovića Bate Kesege, i unuk starog alasa Dimitrija Marinkovića Mite Kesege.
Po drugoj liniji, po majci, Miša Kesega takođe ima ribarsku tradiciju, jer mu je i deda Života Branković Žole, bio najpre strastveni ribolovac-pecaroš, a onda i alas. Iako Miloš ima 3- ći stepen stručne spreme, nije uspeo da se zaposli u nekoj kompaniji, te se odlučio za privatni biznis i otvorio svoju Ribanicu Kesega SD, u kojoj uspešno posluje.
Ribarnica DTD Ribarstvo
Kompanija DTD Ribarstvo d.o.o. postoji od 1952. godine, osnivanjem preduzeća „Šaran“iz Petrovaradina, za uzgoj i prodaju šarana i ostalih slatkovodnih vrsta riba. Kada je 2006. godine DTD Ribarstvo privatizovano, postalo jedno od vodećih distributera ribe u Srbiji. Modernom tehnologijom i kontrolom sirovina, kompanija je usmerena na uzgoj i dobijanje vrhunskog kvaliteta proizvoda. DTD Ribarstvo d.o.o. u svom poslovanju primenjuje koncept „Od njive do trpeze“, budući da objedinjuje sledeće delatnosti: ratarstvo, proizvodnju riblje hrane, uzgoj ribe, preradu i prodaju ribe. Ribarnicu DTD Ribarstvo u Smederevu vodi Radica Kojić, koja se ribarstvom bavi od 1984. godine. Najpre je radila u Ribarskom gazdinstvu iz Bačkog Jarka, koje u međuvremeno promenilo ime u DTD Ribarstvo d.o.o. Od pre godinu dana Radica Kojić je ribarnicu preuzela u franšizu. Inače, ona sa suprugom i dva sina živi u Smederevu.
Ribarnica Ečka
Ribarsko gazdinstvo “Ečka”, izgrađeno je početkom XX veka na delu Belog jezera, koje se prostire blizu banatskog naselja Ečka. Iz sopstvenog nasada riblje mlađi, čiste Tiske vode i obilja prirodne hrane (planktona) Ečanskih jezera u zaštićenoj zoni rezervata prirode, Ribarsko gazdinstvo “Ečka proizvodi najkvalitetniju ribu. Od 2008. godine Ribarsko gazdinstvo Ečka a.d. posluje po zahtevima kvaliteta ISO 9001 standarda i HACCP sistemu, i korisnik je žiga Zdrava harana -Zelena jabuka- za Ečanskog šarana. Ribarnica “Ečka” na Zelenoj pijaci prva je prodavica ribe u Smederevu. Ona Postoji godinama postoji i sastavni je deo Ribarskog gazdinstva “Ečka”, a poznata je i po tome što su u njoj kao prodavci ribe radili, Josif Remde Švaba i Miodrag Specijale Talijan. U poslednjih 10-tak godina kao poslovođa i prodavac radio je Velibor Lazić.
Ribarnica Dane-Dunav
Ribarnica Dane-Dunav se nalazi na Zelenoj pijaci u Smederevu, u ulici 17. Oktobra bb, lokal br.12. Glavni vlasnik ribarnice je preduzetnik Bogdan Vasić. Ova samostalna ribarnica osnovana je u junu 2013. godine. Sledstveno navdenoj osnovnoj delatnosti ribarnica posluje u skladu sa zahtevima kvaliteta ISO 9001 standarda i HACCP sistemu.
Ribarnica Menex
Kompanija Menex d.o.o. je iz Kruševca. Ona pokriva ceo tok ribljih proizvoda od uvoza, preko skladištenja, dostave kupcima na veliko i malomaloprodaje. Svi skladišni i preradni kapaciteti, kao i maloprodajne ribarnice imaju HACCP sertifikat. Maloprodajni lanac Atlantik se stalno uvećava i u ponudi ima najširi asortiman sveže, zamrznute i konzervirane ribe, kao i ribljih proizvoda. Pod soptsvenom trgovinskom markom Santo Mare nudi kompletan program ribe u konzumnim pakovanjima, kao i konzerviranu tunjevinu i sardinu. Kupcima na veliko direktno dostavlja poručenu robu u najkraćem roku i trudi se da održi uspešnu i dugoročnu saradnju koju su uspostavili u proteklim godinama. Ribarnicu Menex d.o.o. u Smederevu vodi Zvonko Savić.
Ribarnica na Carini
Ribarnica na Carini otvorena je oktobra 2015. godine. Tu ribarnicu otvorilo je Javno komunalno preduzeće Pijace,na Zelenoj pijaci na Carini. Posle dužeg vremena i razumevanja Osnivača, kao i zalaganju zaposlenih u Pijacama, posao otvaranja ribarnice priveden je kraju. U adaptiranom i opremljenom objektu, žitelje jedne od najvećih gradskih mesnih zajednica, nadalje očekuje širok asortiman rečne i morske ribe. Uz to, potrošačima će biti ponuđena i usluga čišćenja i pripremanja ribe, kupovina na rate preko administrativne zabrane i akcijski popusti. JKP Pijace ponosno je na činjenicu da su građanima MZ Carina ponudili robu i uslugu, koju do sada nisu imali na teritoriji svoje Mesne zajednice.
Autor:
Nikola Tasić Cale
www.sdcafe.rs
Izvor: SDCafe