Četvrti festival „Tvrđava muzike“ otvoren je u Malom gradu gostovanjem grupe S.A.R.S.
Atmosfera je, očekivano, bila odlična, a njihov nastup je okupio najrazličitije generacije Smederevaca i Smederevki.
Celovečernji koncert i dva sata svirke bili su pravi način da se u ovom, posebnom ambijentu, započne ovogodišnji festival. Ujedno, to je bila jedinstvena prilika da ekipa SDCafe-a, pre nastupa benda, razgovara sa Žarkom Kovačevićem frontmenom i pevačem iz grupe S.A.R.S.
SDCafe: Grupa postoji od 2006. godine, a vi ste sada prvi put ovde. Zar je moguće da ranije niste imali koncert u Smederevu?
Žarko Kovačević: Nije do nas. Ima mnogo gradova u Srbiji koje još nismo obišli, između ostalih i Smederevo, ne računajući kratak nastup na promociji knjige Slobodana Srdića, ali drago nam je da smo konačno ovde.
Na to gde ćemo nastupati utiče buking, naši agenti i organizatori iz grada, eto, do sada se nije desilo nastup. Drago nam je da se sada to konačno ostvaruje i pogotovo što smo u ovako lepom ambijentu.
SDCafe.rs: Da, mi često ovde slušamo da je taj prostor odličan za najrazličitije programe i izvođenja, kako zvuči vaša muzika među zidinama, da li ste zadovoljni?
Žarko Kovačević: Nama na bini je super! Prošetao sam se u toku tonske probe da čujem gitaru kako zvuči skroz gore sa zidina, čini mi se da je odlično. Čuo sam i par komentara od familije – pošto je Beograd blizu i cela familija je došla da nas sluša – rekli su da super zvuči, nema jeke i sve je kako treba.
Dakle, zvuk je lep, ambijent je jedan od lepših u kojima smo imali priliku da nastupimo. Ove godine nas je krenulo sa tim lepim ambijentima.
Svirali smo u Jajcu pored vodopada, sada ovde u tvrđavi. Iskreno, nisam znao da je toliko velika ova tvrđava i pogotovo da je ovako lepo unutar nje.
SDCafe.rs: Kakav nas koncert čeka, šta je prvo što ćete svirati i kako uopšte birate čime počinjete nastup, pogotovo kada negde svirate prvi put?
Žarko Kovačević:Imamo set listu od koje ne odstupamo mnogo i pravilo je da svaki koncert počinjemo pesmom „To rade“. Simbolično, pogotovo u zemlji Srbiji, a ni na Balkanu nije nešto drugačija situacija.
Sviramo celovečernji koncert. Pošto je solo nastup, onda imamo vremena za pesme koje inače ne sviramo na festivalima. Znači, blizu dva sata nastupa u Smederevu.
SDCafe.rs: Za vas kao muzičare je dobro što pesme koje ste pravili davno još uvek žive. Ali ujedno to znači da se u tim društveno angažovanim pesmama mi i dalje pronalazimo. Frustrirajuće je, zar ne, to što su te pesme naša prošlost i sadašnjost?
Žarko Kovačević: Pa, „to rade“ i dalje. Menja se ekipa, ali sve ostaje isto. Mnogi zameraju što više ne pravimo angažovane pesme. Te pesme koje smo mi napravili pre 15 ili 12 godina iz nekog uverenja da ćemo moći da kod ljudi promenimo nešto, njihovu svest…
Posle jedne decenije shvatiš da sve ostaje isto. Da je ekipa koja hrli ka vlasti i moći određeni tip ljudi. U kojoj god da je stranci, ima određene afinitete da prigrabi što više za sebe, kumove i braću.
Shvatili smo da se ništa ne menja. I odustali smo od toga da praveći opet pesme, posle toliko godina na istu temu, ispiramo uši ljudima i sve to ponavljamo. I nama je postalo dosadno, zato smo odustali.
Naravno, nađe se po nekad angažovana pesma koja nas zaintrigira, a koja opet, ima malo drugačiju tematiku.
SDCafe.rs: Kad smo kod tih angažovanih pesama, vi ste postali jugoslovenski fenomen, decenijama nakon što je ta država prestala da postoji. Šta je do toga dovelo, da li mi svi imamo istu muku pod različitim zastavama?
Žarko Kovačević: Verovatno da. Zemlje smo u tranziciji. Neko se snašao bolje, neko lošije, ali je situacija manje – više ista. I kulturološki smo prilično slični.
Od regiona do regiona u svakoj od tih država, ima razlike u kulturi, navikama, ponašanju ali u suštini smo uglavnom isti. I prolazimo kroz iste stvari i očigledno ljudi to o čemu mi pevamo prepoznaju i poistovećuju se sa tim bilo da smo mi u Jajcu, Trogiru, Sloveniji, Crnoj Gori, gde god.
Drago nam je zbog toga što ljudi prepoznaju naš rad, ali zašto je to tako, pa ponoviću – mnogo smo više slični koliko god nas te relativno novije granice razdvajaju.
SDCafe.rs: I na kraju, neminovno pitanje s obzirom na to da je 2019. bila pre četiri godine, toliko je prošlo od vašeg poslednjeg albuma, kada će izaći novi?
Žarko Kovačević: Nas je zatekla situacija da smo pre nego što je krenula pandemija, imali skoro gotov demo album koji nismo stigli da završimo zbog korone. Onda se dogodilo da smo se svi razboleli.
U junu kada je pred izbore „nestala korona“ smo se našli u studiju, da malo vežbamo, pa smo se opet zarazili. Onda smo ponovo napravili pauzu. Teško nam je, svima iz benda, pala ta situacija sa koronom. Nakon tri meseca smo imali fobiju od toga se ponovo sastanemo i prolazimo kroz sve to.
Na sreću, ništa nam ne fali posle svega toga, ali ono što nam fali jeste nov album koji nikako da snimimo. Veoma je teško vratiti se u taj momenat u kojem smo bili kada smo pravili pesme, rekreirati emociju, trenutak.
Kroz sve ponovo prolaziti ispočetka a da to ne bude otaljavanje posla, veoma je težak proces za muzičare. Nekako smo stavili to na čekanje. Odlučili da se više okrenemo akustičnom albumu koji, opet, zbog koncerata koje imamo ove godine i brojnih putovanja nismo uspeli da završimo.
Ali od jeseni će se situacija malo smiriti i obećavam da ćemo biti vredniji.
A kako je bilo na koncertu pogledajte na fotografijama:
SDCafe.rs