“Pre nego u svim knjigama na svetu, najbolje priče pronađene su između stranica pasoša.“ (nepoznati autor)
Priče sa svojih putovanja pokušaću da vam prenesem fotografijama. Postoje dva razloga zbog kojih sam izabrala da baš Lisabon bude prva od njih. Lisabon je jedan od najlepših gradova koje sam posetila. Kada kažem najlepši, ne mislim samo na njegov izgled koji je jako koloritan i fotogeničan, mislim i na energiju grada koja je nekako smirena, gde su ljudi jako opušteni, prirodni, skromni, voljni da pomognu i druže se. Niko nigde ne žuri i svuda se stiže na vreme. Osećaš se kao kod kuće i želiš da ostaneš zauvek, upravo zbog te blage energije i prirodnosti. Fado muzike koja je čarobna i svuda prisutna. Ukusna hrana i prelepi vidikovci koji gledaju na stari grad. Bezbroj uzbrdica i stepenika, trgova, šarenih zgrada, starih i napuštenih zgrada, bezbroj prelepih parkova, bašta i zanimljivih umetničkih kvartova… U blizini Lisabona nalazi se prelepa priroda, oblast Sintra, do koje se vrlo lako dolazi vozom. Tu su smešteni stare palate i zamci, skriveni tuneli u prelepoj prirodi… Na fotografijama videćete upečatljivu žutu Pena Palace i nestvarne spiralne stepenice Quinta da Regaleira-ije koje vode ka tajnim tunelima. I na kraju nestvarni pogled na okean sa Cabo da Roca (najzapadnije tačke kontinentalnog dela Evrope).
Drugi razlog zbog kog sam odabrala da započnem priču o putovanjima Lisabonom, jeste to da su sve fotografije nastale telefonom. Moja ideja je bila da inspirišem ljude i pokažem da oprema nije bitna, već želja da se stvori fotografija i ugao iz kog posmatramo ono što nam je pred očima, priča koju želimo da prenesemo.
Lisabon, januar 2018.
Autor: Zoe Apash