U cincarskoj porodici Ljubice i Ðorda, u Beogradu, 20. oktobra daleke 1864. godine rodio se Alkibijad Nuša. Iako vam možda to ime ne zvuci poznato, njegova dela zauzimaju znacajno mesto u srpskoj književnosti. Sa navršenih osamnaest godina, Alkibijad Nuša je i zakonski promenio ime i prezime u Branislav Nušic. Nakon završene gimnazije, diplomirao je prava na beogradskom fakultetu.
Nakon ucešca u srpsko-bugarskom ratu, Branislav Nušic objavljuje pesmu „Dva galeba“, zbog koje je proveo dve godine u zatvoru. Razlog tome je što su pomenuti stihovi ismevali kralja Milana Obrenovica i tadašnju Kraljevinu.
Uprkos tome, ipak stupa u državnu službu i to kao zvanicnik Ministarstva spoljnih poslova u Bitolju. Nakon Bitolja, Branislav Nušic dobija službu u Prištini, a njegovo delo „Pisma konzula“ predstavlja skup pisama u kojima je prikazano svedocanstvo stradanja srpskog stanovništva na ovom podrucju videno ocima ovog velikog pisca.
Nakon Prištine Branislav Nušic se preseljava u Beograd i biva postavljen na mesto sekretara pri Ministarstvu sporta. Nekako u tom periodu postaje i dramaturg beogradskog Narodnog pozorišta, a nakon toga i upravnik novosadskog Srpskog narodnog pozorišta. Medutim, ubrzo napušta ovo mesto i nastanjuje se u Beogradu.
Nakon Beograda ide opet u Bitolj, pa u Skoplje, gde je osnovao pozorište.
Tokom Prvog svetskog rata Branislav Nušic odlazi iz Srbije i do završetka rata boravi u Italiji, zatim Švajcarskoj, pa Francuskoj. Po završetku rata vraca se u zemlju i prvo boravi u Sarajevu, kao upravnik tamošnjeg Narodnog pozorišta, a u Beograd se vraca 1927. godine.
Za redovnog clana današnje Srpske akademije nauka i umetnosti, tada Srpske kraljevske akademije, Branislav Nušic je izabran 10. februara 1933. godine.
Zabeleženo je da je na dan Nušiceve smrti, 19. januara 1928. godine, zgrada Narodnog pozorišta bila prekrivena crnim platnom.
Nušicevo delo su obeležile komedije na prvom mestu. Neke od njih su: „Ožalošcena porodica“, „Gospoda ministarka“, „Svet“, „Narodni poslanik“, „Sumnjivo lice“…
Neke od njegovih drama su: „Kirija“, „Tako je moralo biti“, „Pucina“…Romani: „Hajduci“, „Autobiografija“… Pisao je i: tragedije, pripovetke i putopise.
Veliki doprinos je dao i srpskoj fotografiji. Pored toga što je ucestvovao u Prvoj izložbi fotoamatera u Beogradu, Branislav Nušic je objavljivao i radove na temu fotografije u Srbiji i nekim od tada novih tehnika u izradi fotografija.
Izvor: Bašta Balkana