U Smederevu je u poslednje vreme primećena čudna pojava. Javljaju nam čitaoci da su se neke kafanske institucije odrekle svog statusa, pa su, umesto ugostiteljskih lokala, postale mesta okupljanja poštovalaca svega i svačega, čak tako i registrovanih zvanično.
Dakle, odete u tu neku kafanu, a na vratima vas dočeka nova reklama. Nije više kafana, sad je nekakvo udruženje. Tu se, kako mu i definicija kaže “okupljaju ljudi radi udruživanja, ostvarivanja i unapređenja određenog zajedničkog cilja ili interesa.“ Šta tu kome nije jasno. Ovo je, svakako, ispoštovano. Svi koji u kafanu, pardon udruženje dođu, zaista imaju isti cilj – da popiju po neku rakijicu, šljivu ili krušku, ne prave problem, nešto nabodu na čačkalicu ili na kašiku, razmene stavove i ideje.
I kome to smeta. Ma, dajte. Onima koji vide sve crno, pa i kafanu na crno. Kafanu na crno, nemoguće!
Tako je, na primer, situacija sa jednom kultnom gradskom „institucijom“ sa tradicijom koja se meri decenijama, koja nije izgubilia ime čak i kada je izgubila vlasnika, jer je napustio ovaj svet. Od nedavno više nije kafana, sudeći po reklami, već udruženje ratnika i potomaka ratnika. Tako piše na ulazu. I sudeći po ovome, ovde se svakodnevno, kad im vreme dozvoljava, radno ili neradno, okupljaju „ratnici i potomci“, evociraju uspomene, legende, druže se, pa i popiju, pojedu. Za svoj groš. Pusti se i muzika, čisto da se razgale duše.
I kome to može da smeta? Ma, dajte.
To što konkurencija (čitaj regularne kafane i kafići) i njihovi vlasnici nisu domišljati jer da umesto što registruju ugostitečljski objekat, registruju udruženje građana bez fiskalne kase, a posluju kao uigostiteljski objekat, služe piće, hranu, imaju žurke i uživo muziku do ranih jutarnjih časova, to njima niko nije kriv. Kamuflaža istine, ili krivično delo…. šta li je?
Šta o tome misle, ako misle, oni kojima je posao da obraćaju pažnju na lokalne umotvorine boema, izumitelja rupa u zakonu i sistemu i ostalih snalažljivaca, ko će ga znati. Šta kažu inspekcije? Ništa, očigledno, oni uglavnom u „udurženja“ ne svraćaju, imaju oni svoje mete-kafane i kafiće, kojima traže dlaku u jajetu razlog za zatvaranje dok, ovi prvi mogu bez problema da posluju kako im je volja.
Šta treba da se desi- da „upadnu“ u udruženje, naruče „šljivu ranku“, povade legitimacije, poviču : „Šta smo imali ovde? Ratnici i ljubitelji udruženja, ‘ajde fiskalne račune na pregled“.
Otkud ratnicima fiskal?!
Ma, dajte, i Nušić bi se zamislio da nije previše.
Nego, ratniče, daj još jednu turu, udruženje časti!