Ružan, poražavajući prizor, pogotovo u gradu koji inače ima mnogo manje stabala nego što bi trebalo i u kome je drveće bilo kolateralna šteta svaki put kada su se uređivale ulice ili javni prostori.
Tako bi se u najkraćem moglo opisati ono što je danas zabeležio jedan naš sugrađanin koji je slike slomljenih, mladih stabala pored Dunavskog parka opisao rečima “divljaštvo na delu”.
Kako poslednjih dana nije bilo nekih većih vremenskih neprilika, po svoj prilici i jeste u pravu – ovo nije delo prirode i vetra već nedelo nekog od nas. Sad ostaje da vidimo da li se bar neko od ovih tananih stabala možda može spasiti.
Naša realnost i na hiljade reči, stale su tako u ovih nekoliko fotografija. Dok sami sebe prvo ne promenimo, nećemo se pomaći ma šta radili…
2 comments
Mržnja kao način života. Navijači drugog kluba nisu protivnici u takmičenju, pripadnici druge nacije ili vere nisu komšije, obrazovani ljudi puni znanja nisu oni na koje se treba ugledati, dobronamerne ljudi koji ukazuju na probleme ne treba slušati. Sve njih treba mrzeti jer to i nisu ljudi nego neprijatelji. Kao da već ne mrzimo dovoljno tu su mediji da pronađu nekoga ko drugačije misli da i njega mrzimo, a da nismo ni razmislili da li je u pravu.
Mrze i sve ono dobro, korisno i lepo što su drugi uradili, jer oni sami to ne umeju. Zato kukavički lome drveće, klupe, dečija igrališta jer ona ne mogu da im uzvrate. U svojim izopačenim, plitkim umovima ispunjenih mržnjom ne shvataju da to drveće i njima samima daje kiseoniki čistiji vazduh.
Po meni glupa dečija igra..Sadimo dalje ..