Nije nemoguće da 15.maj bude „ dan D“ za smederevski Želvoz.
Zašto ovo kažem ?
Tog dana bi, prema najavi mnogih medija, u Službenom glasniku trebalo da osvane odluka Ustavnog suda o neustavnosti odredbe Zakona o privatizaciji koja zabranjuje poveriocima da naplate svoja potraživanja od preduzeća u restrukturiranju. Sud je ovu odluku doneo još u novembru prošle godine, ali je njeno objavljivanje tada odložio na šest meseci, a taj rok ističe tačno 14.maja. U praksi, to znači sledeće: kada odluka suda stupi na snagu, a po pravilu je to danom objavljivanja u SG, prestaje da važi zaštita ovih preduzeća od sprovođenja prinudne naplate nad njihovom imovinom, a poverioci će imati osnov da prinudno naplate svoje proizvode ili usluge, što uključuje blokade računa, plenidbu i prodaju imovine.
Kuda će to odvesti 153 srpska preduzeća u restrukturiranju i oko 50 000 radnika ?
Procene su – pravo u stečaj. Naravno, ako se odluka bude poštovala, a država ne preduzme ništa. A za preduzimanje ima još tačno nedelju dana.
U suprotnom, ove silne firme otišle bi u likvidaciju, a radnici na ulicu. Za sada je jedino izvesno da će poverioci jedva dočekati da stanu u red za naplatu potraživanja. Što je, ruku na srce, sasvim prirodno, jer su to njihove, zarađene pare. Zna se i to da će ti poverilački redovi svuda po Srbiji biti dugački jer su preduzeća u restrukturiranju u dugovima do guše ( valjda oko 4 milajrde evra), a pošto su uglavnom propala, njihov kapital u najvećem broju slučajeva neće moći da pokrije sve dugove.
Kakva sudbina čeka Želvoz nakon 15.maja ?
Sigurno je da ni na smederevsku fabriku neće biti mali pritisak poverilaca. Gde će to odvesti Želvoz i njegove radnike niko ne može da precizira. Ali, ako je suditi po rasponu između dugova i imovine, ne piše se dobro. Remonter duguje oko 21 milion evra,a imovina po poslednjoj proceni vredi oko 16 miliona. Jedina „srećna“ okolnost ili spas leži u činjenici da je najveći poverilac Želvoza zapravo država kojoj se duguje oko dve milijarde dinara na ime poreza.
Da li će država u ulozi vlasnika Želvoza biti slamka spasa od posledica odluke Ustavnog suda ?
Na ovo pitanje valjda trenutno ni sama država nema valjani odgovor.Pogotovo ako se zna da firme u restrukturiranju budžet Srbije godišnje koštaju oko 750 miliona evra. Dalja opraštanja dugova njenih „ čeda“ ili ne daj bože nova zaduživanja za otplatu ostalih poverilaca ozbiljno bi dovela u problem i onako praznu državnu kasu.
„Restrukturiranje jednom mora da se završi, ali ljudi nisu krompiri pa da se odjednom izbace na ulicu“, rekla je ovim povodom Ranka Savić, predsednica ASNS.
Istina, pred državom je velika odluka, trenutno bez dobrog rešenja. Na jednoj strani imala bi vojsku radnika i njihovih porodica bez egzistencije, a na drugoj, beskonačno dotiranje „ u bunar“. Jedino pravo rešenje bili bi kupci ili strateški partneri što je utpija da se desi do 30.juna kada ističe rok za restrukturiranje.
Želvoz je na čekanju. Od italijanske Ćimolaje davno nismo čuli ni „ Ć“. Broj radnika se u poslednje dve godine „ istopio“ . Otišlo je njih 920, a ostalo svega 355. Na vratima fabrike je stečaj ili nova privatizacija. Drugog scenarija nema.
Olja Milošević
Izvor: Politika