Home InfoKultura Predstavljeni radovi ovogodišnje kolonije “Grafika”

Predstavljeni radovi ovogodišnje kolonije “Grafika”

by redakcija1

Ovogodišnja, inače 39. Likovna kolonija “Grafika” dodatno je obogatila zbirku radova koja neprekidno raste skoro četiri decenije.

Radovi koji su nastali tokom sedmodnevnog, zajedničkog rada Marije Sibinović, Jelene Vitorović, Mine Muline, Jelene Vukajlović, Mihaila Gligorića, Stefane Jovanović, Marie Luise Estrade Sančez i Nikole Pavlovića u ateljeu, sada su prikazani na posebnoj postavci, kao i dela gostujućih izlagača Pavla Musića i Mariona Dedića.

Otvarajući izložbu, Una Đorđević je izdvojila dva posebno jaka utiska. Prvi se odnosi na atelje Centra za kulturu koji je sam po sebi mesto očuvanja grafike kao tehnike. Drugi, da je to ujedno i imesto koje decenijama okuplja umetnike različitih generacija i interesovanja.

Uvidećete da su neki od umetnika našli svoju inspiraciju upravo u ovom arhitektonskom zdanju. Hvala svima koji su učestvovali i kroz rad ostavili svoj pečat na mestu gde će se ubuduće čuvati – poručila je Una Đorđević, diplomirani istoričar umetnosti.

Ona je, u svom, ranije objavljenom kritičkom osvrtu na sva ostvarenja, skrenula pažnju to da je Centar za kulturu glavni motiv na grafikama čak tri umetnice.

To su Maria Luisa, Marija Sibinović i Jelena Vukajlović. Maria Luisa se odlučila za ptičiju perspektivu ističući strukturu geometrijskih oblika. Oni su sastavni deo izgleda Centra.

Na drugog grafici – sličan pristup. Motiv – visoka brutalistička zgrada, koja ističe grandioznost i daje lepotu zdanju kojem je funkcionalnost jedina poenta.

Marija Sibinović pak izdvaja detalj – ugao vidljiv samo iz dvorišta Centra. To je deo kroz koji se prolazi ka ulazu u atelje. Ona koristi izražene vertikale koje stvaraju pravougaone staklene prozore u kojima se jasno vide odrazi, bogat kolorit i svetlo.

Za mladu Jelenu Vukajlović iz Smedereva, ovaj prostor je polazna stanica. Odatle je krenula ka ostvarivanju svog stvaralaštva. Zato, ona za motiv ne bira arhitekturu ili fasadu, već deo enterijera. Kutak koji je vidljiv samo iz grafičkog ateljea, poznat onima koji “žive” i stvaraju u ovom prostoru.

Mina Mulina, na jednoj od tri grafike, prikazuje portret labuda, veličanstvene životinje koja pliva u svom vodenom carstvu. Na linorezu pod nazovom “Sveća” predstavila presek parafinske sveće koja nas podseća da svemu dolazi kraj, slično kao i na grafici pod nazivom “Dim”.

Inspiraciju u prirodi, njenim formama i lepotama pronašli su Jelena Vitorović i Nikola Pavlović. Ptice na Jeleninim grafikama “Blue moon” i “Gligorče” predstavljene su na tamnoj pozadini koju možemo shvatiti kao tamu guste šume ili kao noć.

Nikola je na grafici pod jednostavnim nazivom “Planina” prikazao ovaj snažan i veličanstveni deo prirode u svoj grandioznosti i gracioznosti dok je igrom valera dočarao strme padine i vrh planine koji se izdvajaju od tamne pozadine.

Na drugoj grafici dodao i sferu fantastike i nadrealizma – fantastično riboliko biće koje se nalazi u gornjoj zoni okružuju vijugave linije za koje možemo pretpostaviti da su grane.

Grafika pod nazivom “Vila” Mihajla Gligorića, još jedna je koja spaja prirodu, fantastiku i mitologiju. Ženska figura opisana je preciznom, dekorativnom, gotovo secesijskom linijom. Smeštena je u nedefinisan prostor koji je samo naznačen sa par linija koje se nalaze iza figure.

Istražujući sve prednosti linoreza kao tehnike Stefana Jovanović predstavlja dva dela bez naziva. Kružne forme su osnova oba dela, na prvoj tu formu presecaju jake ekspresivne linije koje se kreću u dijagonalnom smeru.

Na drugoj, crvene ekspresivne linije stvaraju kružnu formu, koja iako nije ograničena jednom linijom, odaje utisak kompaktne forme koja prkosi belini ostatka papira.

Kružne forme, smeštene u potpuno suprotan šestougaoni okvir vidimo na digitalnoj grafici Marione Dedić, jedne od dvoje gostiju izlagača. Ova simetralno rešena forma odaje ujedno utisak ravnoteže mandala i zupčanika neke mašine.

Urbana priča, motivi koje možemo videti na muralima i grafitima u urbanim sredinama, našle su svoje mesto na grafikama drugog gosta izlagača, Pavla Musića. Figuru na grafici “Čekam drugara” čiji portret je sakriven kapuljačom možemo dovesti u vezu sa Benksijevim likovima.

Njegov identitet je sakriven, može biti bilo ko, ali je jedno sigurno, on je deo i predstavnik kvartova, blokova u ubranim sredinama – objašnjava Una Đorđević.

Tradicionalno, ovom prilikom je priređena i nagradna igra za posetioce, a dodeljene su tri grafike na poklon. Izložba će biti postavljena u Galeriji Centra za kulturu do 1. decembra.

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!