Home InfoČitaoci pišu O komunikaciji

O komunikaciji

by redakcija

Reč komunikacija potiče od latinske reči communicatio: saopštiti. U retorici je ova reč predstavljala radnju teranja publike da se uključi u raspravu.

Ovo je reč koja ima široku primenu u verovatno svim oblastima života ljudi: od svakodnevnog verbalnog sporazumevanja do naučnih nivoa najviših stepena i najužih specijalnosti; takođe, primenjuje se u raznim smerovima i oblicima razmene među ljudima. Najjednostavnije rečeno: komunikacija je preduslov bez kojeg je život nezamisliv. Svaka akcija i interakcija zahteva komunikaciju kao conditio sine qua non.

Da li je zato, zbog tog podrazumevanja njenog postojanja u svakom obliku pokreta na psihološkom i sociološkom, pa čak i biološkom nivou, komunikacija većini ljudi zapravo više i češće prepreka nego sredstvo povezivanja? Da li uopšte za komunikaciju možemo reći da je sredstvo? Koristimo je kao sredstvo. Ali: šta je to, u stvari?

Kada kažemo komunikacija, prvo pomislimo na verbalno sporazumevanje, i to nam se značenje čini jasnim. Ali: ako nam je jasno i znamo šta znači komunicirati, zašto se većina ljudi međusobno ne razume? Čak i ako se zadržimo na toj prvoj i najčešćoj primeni pojave koju nazivamo komunikacijom – verbalno saopštavanje informacija, misli i osećanja, na najnižem nivou razmene među ljudima – čak i na tom stupnju imamo više nerazumevanja nego razumevanja. Zašto?

Mnogo je razloga koje možemo navesti kao odgovor na ovo pitanje, ali se meni, i kada mi misli prelete preko dela tog mnoštva kojeg u trenu mogu da se setim, ipak nameće jedno veće i mogla bih reći životno važno „zašto?“, kakvo sebi postavljam nad mnogim nejasnoćama sa kojima se uporno susrećem i ne mogu da ih objasnim. Ponekad zaključim da su „zašto?“ aktuelna zbog moje nesposobnosti da prihvatim realnost. Ponekad, opet, pomislim da se ne radi o nesposobnosti, već odbijanju prihvatanja. A onda se javi novo „zašto?“. Zašto odbijam da prihvatim da je prosto „zato“? Jer nema smisla! Potpuno je besmisleno! I bezobrazno je! Mnogo me to ljuti.

Naime, ako je Svetska zdravstvena organizacija (ponešto im i verujem) definisala kvalitet komunikacije kao jednu od pet veština za zdrav i srećan život, zašto dozvoljavamo da svetom vlada potpuno odsustvo razumevanja? No, da na neko vreme stavim „zašto?“ u fioku, mada ne nameravam da ga zaboravim, jer sva raščlanjivanja problema u komunikaciji i objašnjenja iste imaju zapravo jedan (ili: najvažniji) cilj, a to je razumevanje.

Čarls Horton Kuli, američki sociolog, 1909. godine je napisao da je komunikacija mehanizam pomoću kojeg ljudski odnosi egzistiraju i razvijaju se, a čine ga svi simboli duha, sa sredstvima njihovog prenošenja u prostoru, kao i njihovog očuvanja u vremenu. Kada pročitam samo ovo što je podvučeno, moja ljutnja zbog „zašto?“ se naglo smanji. Nema takozvane društvene nauke koja se ne bavi pojavom i pojmom komunikacije, niti je moguće posmatrati je sa aspekta jedne a bez značajnog oslanjanja na ostale. Mene najviše interesuje psihološko objašnjenje komunikacije, i to sa gledišta primenjene psihologije, što za cilj ima poboljšanje razumevanja (čoveka sa samim sobom, čoveka sa drugim čovekom, čoveka sa društvom, društva sa čovekom, čoveka sa prirodom i tako dalje, do ogromnog broja varijacija).

Da bi ovo (kao i bilo koje drugo) bavljenje komunikacijom imalo smisla, neophodno je opismenjavanje. Dugo sam bila ubeđena da je potrebna i dovoljna „samo“ emocionalna pismenost (sa ne znam odakle mi, predubeđenjem da smo do emocija pismeni). Shvatila sam da emocionalnom opismenjavanju moraju da prethode objašnjenja nekih pojmova kojima baratamo na još nižem nivou od osećanja.

Sokrat je nastojao da se reči pažljivo definišu pre upotrebe. Čak i kada bi to bilo moguće – jasno i precizno odrediti značenje reči koje koristimo u prosečnoj komunikaciji na maternjem jeziku – ostaje još veliki broj činilaca koji su oblici ili neizostavni elementi neverbalne komunikacije, a u sklopu osnovne razmene među ljudima.

Za kraj početka ovog avanturističkog putovanja kroz razumevanje komunikacije kao preduslova bilo kakvog pokreta u društvu, i suštinskog elementa sporazumevanja, a videli smo da lekari kažu, i čovekovog zdravlja, navešću da je 1976. godine od strane američkih teoretičara navedeno 126 definicija komunikacije.

Neka vas ne zavara i posluži (možda) kao izgovor to, što se u ovom tekstu pominju naučnici i rezultati njihovih istraživanja, pa da zaključite kako je ovo neka rasprava autorke sa samom sobom, a koja pretenduje (rasprava) da bude naučna i obećava da postane suvoparna. Jednostavno se prisetite, kada ste poslednji put zbunjeno prestali da se trudite: bilo da objašnjavate nekome ili da pokušavate da shvatite šta sagovornik pokušava da vam kaže. Nedavno, zar ne?

Autor: Gordana

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!