Smederevo ispravlja viševekovnu nepravdu podizanjem obeležja srpskom vladaru i utemeljivaču grada. Branković je ostao tragičar i nakon smrti, jer mu se ni danas ne zna mesto počivanja.
Mnogo je u srpskoj istoriji tragedija i tragičara. Jedan od njih, srpski despot Đurađ Branković Smederevac je, po mnogima, najtragičniji i nepravedno najzapostavljeniji srpski vladar. Tragičar je ostao i nakon smrti, jer mu se ni danas ne zna mesto počivanja. Kao usud, vekovima, prati ga nepravda, pa tako i danas, iako je podigao srpski prestoni grad i utemeljio Smederevo, Smederevci mu se nisu odužili čak ni spomenikom.
Početkom 15. veka, Srbija se nalazila između Turske i Ugarske, i tom sukobu svetova, mudri vladar poslednje srpske prestonice, nije imao mnogo šanse. Ipak, uradio je sve što je mogao za Srbiju i Smederevo.
Kao poslednju odbranu, sazidao je tvrđavu, koja će svojom monumentalnošću označiti sjaj i propast jedne blistave epohe, nemanjićke državnosti. Da to nije učinio, možda grad Smederevo danas ne bi postojao.
U nasleđe je Srbima ostavio najvrednije – pravoslavlje. Mnogi istoričari smatraju da su, zahvaljujući Đurđevom odolevanju Turcima i Ugrima, Srbi i danas pravoslavni.
Obrazovani despot ima i značajno umetničko zaveštanje.
– Na dvoru u Smederevu negovani su književnost, pismenost i muzika oko čega su bili okupljeni najpismeniji i najobrazovaniji ljudi tog doba. Upravo je za vreme despota Đurđa, Konstantin Filozof napisao "Žitije despota Stefana Lazarevića", dva nepoznata književnika opisali su prenos moštiju Svetog Luke, Stefan Domestik prepisao je i preveo Izbor slova Jovana Zlatoustog – pripoveda Snežana Cvetković, viši kustos Muzeja u Smederevu.
Despot Branković je imao bogatu biblioteku. Najznačajnije delo čuvano u despotovoj biblioteci bio je "Srpski psaltir" – remek-delo srpske istorije umetnosti, danas poznatiji pod nazivom "Minhenski psaltir" prema mestu u kome se danas čuva.
Despotovom zaslugom desio se i najznačajniji duhovni događaj u srednjovekovnoj istoriji Smedereva – prenos i doček moštiju apostola i jevanđeliste svetog Luke.
– Đurađ Branković je mošti otkupio za 30.000 zlatnih dukata od turskog sultana Murata II, verujući da će njihova čudotvorna moć ojačati duh i veru stanovništva, i sačuvati grad i državu od stradanja – kaže Snežana Cvetković.
U slavu prenosa moštiju svetog Luke iz Rogosa u Smederevo, sazidan je velelepni mitropolitski hram, zadužbina Brankovića. Ni danas se ne zna tačno na kom mestu Smederevske tvrđave se zadužbina nalazila, kao ni gde počiva despot.
– Đurađ Branković bio je najdugovečniji i najtragičniji srpski vladar. Umro je 1456. u Smederevu, na Badnji dan, u devetoj deceniji života. Njegovo grobno mesto do danas nije otkriveno, mada decenijama predstavlja izazov kako za arheologe, tako i za avanturiste i "lovce" na skriveno despotovo blago. Najveća mogućnost je da on počiva u svom prestonom Smederevu – kaže Cvetkovićeva.
Sve ovo nije bilo dovoljno da mu se potomci oduže, makar podizanjem spomenika. Ne samo u njegovom Smederevu, već bilo gde u Srbiji.
Krajem aprila 2018. pokrenuta je građanska peticija za podizanje spomenika, a sredinom maja reagovali su nadležni. Gradonačelnica Jasna Avramović zvanično je pokrenula inicijativu za podizanje spomenika despotu i njegovoj porodici. Formirana je i komisija, koja ima zadatak da utvrdi kriterijume, objavi konkurs, i izvrši izbor najboljeg idejnog rešenja.
– Nepravda prema Đurađu Brankoviću kao zaslužnom građaninu biće konačno ispravljena – kaže direktorka Muzeja i član komisije Tatjana Gačpar.
Prestoni grad Smederevo je jedna od najvećih srednjovekovnih tvrđava u Evropi. Sagrađena je u periodu od 1428. do 1430. Na jednoj od kula, nalazi se opekama uzidan natpis "Hristu Bogu blagoverni despot Đurađ, gospodin Srbljem i pomorju zetskom". Naredbom njegovom sazida se ovaj grad u godini 6938. (1430).
J.Ilić
Izvor: Večernje novosti