Svega godinu dana nakon priča o muzici, bendovima i roku u Smederevu i istoriji Tehničke škole, neumorni Nikola Tasić ima nov, upravo objavljen naslov – „Prekinuta ljubav Jezave i Dunava“.
Cale je, ovom knjigom svakako „odužio dug“ velikoj ljubavi – Jezavi, ali i čitavom gradu, onima kojih, kao i nekadašnjeg toka te reke više nema, ali i svima nama koji ovde i sada živimo. Jer, kako bismo mi danas išta znali o jednom prohujalom vremenu u kome je, kroz centar danas izdašno izbetoniranog grada, nekada tekla još jedna reka. Priča o njoj decenijama unazad je posebna rana za Smederevce i Smederevke.
Zbog svega što se Jezavi dogodilo naš grad je postao onaj u kome su nečuvene stvari urađene, jer, ko iole normalan i pri zdravoj pameti može da odluči da zatrpa reku? Na to pitanje Cale je nastojao da pruži odgovor ovom knjigom, ali, među koricama je mnogo više od toga.
Kroz devet poglavlja, tu su osvrti na to kako je Smederevo izgledalo dok je Jezava nesmetano tekla, zbog čega je stanovništvu bila važna, šta se sve odvijalo na njenoj obali, kakve uspomene sa tog mesta imaju najstariji sa kojima bi, jednoga dana, da nije ove knjige, u zaborav otišle i sve uspomene na nekadašnje doba.
Kao svedok tih dana, ali ujedno i istraživač koji neprekidno piše o istoriji rodnog grada, Nikola Tasić latio se posla koji su mnogi pola veka zaobilazili. Svi često za Jezavom žalimo i uzdišemo, ali se svaka jadikovka uglavnom završi na društvenim mrežama. Cale je želeo da ostavi pisani trag i da na jednom mestu sabere sve što nam je o sudbini Jezave poznato. Iako u više navrata i sam ističe da je nedopustivo žrtvovanje jedne reke zarad „viših interesa“ koje je nekadašnja država smatrala prioritetima a koji su, daćemo sebi za pravo da ovom prilikom dodamo – na više različitih načina Smederevo učinili žrtvom ili taocem, ova knjiga koliko god bila svedočanstvo ili dosije jednog zločina protiv prirode, ipak nema za cilj samo da nas suoči sa surovom prošlošću već i da nas trgne iz apatije i podstakne da ono što nam je od Jezave ostalo, sačuvamo i koliko je moguće oživimo.

Kako sam autor kaže, motiva za pisanje ove knjige imao je nekoliko, počevši od narodne pesme „Što grad Smederevo“ Jovice Petkovića, preko Andrićeve poruke večne opomene „Čovek je dužan svome zavičaju“ i s tim u vezi ljubavlju koju prema zavičaju, čija su obeležja Dunav i Jezava, Nikola Tasić oseća.
Mnogi verovatno ne znaju da sam se ja, kao sin jednog od najstastarijih alasa, Dragoslava Tasića, Drage Caliona, u ranoj mladosti bavio privrednim, a nešto kasnije i rekreativnim ribolovom, odnosno pecanjem. Pri jednom i drugom vidu ribolova sa Dunavom sam sve vreme bio povezan na četiri načina: najpre sam bio na Dunavu i u Dunavu, a kasnije, pored Dunava i sa Dunavom.
Gotovo na isti način, bio sam povezan i sa našom nekadašnjom rekom – legendarnom Jezavom! Kako sam rođen u njenoj neposrednoj blizini, u detinjstvu, dečaštvu i ranoj mladosti, a i svi oni koji su do 1965. godine imali između 10 i 25 godina starosti, imao sam priliku da se kupam u Jezavi, da na njoj pecam, a u zimskom periodu i da se po njoj sličugam!
Prvo zatrpavanje i ubijanje žive reke Jezave počelo je 1965. godine, bacanjem svog gradskog smeća, šuta i otpadne zemlje oko ovog starog drvenog mosta, koji se pružao preko starog korita Jezave. Sa zatrpavanjem Jezave je, zbog čestih poplava fabrike „Heroj Srba“, nastavljeno na starom koritu, tako da je ona u tom delu, praktično u gradskom području, zatrpavana sve do 1967. godine, a onda se prešlo na zatrpavanje i njenog novog korita prema dami, koje je prema podacima Vodne Zajednice završeno 1971. godine.
To znači da svi oni koji su rođeni nakon 1971. godine nisu bili u prilici da uživo vide reku Jezavu u prigradskom i gradskom delu Smedereva! – poručuje Cale ali dodaje i još jedan važan motiv – baš kao što je on stasavao na reci, u ovom gradu su na obalama rasli i njegovi potomci. Zarad njih i svih koji dolaze valjalo je prikupiti sve moguće materijale, tekstove, dokumenta, stare fotografije, priče i uspomene starih Smederevaca, sopstvena sećanja.
Praktično, ja sam knjigu „Prekinuta ljubav Jezave i Dunava“ napisao sa ambicijom da čitaocima prikažem šta sam i kako sam doživeo i proživeo neko srećno, bezbedno i prosperitetno vreme našeg Smedereva, ali i da na ovaj način oživim taj period mog života, a verujem i većine od vas! Jer, mi Smederevci, pored Svetog Trojstva: (Otac, Sin i Sveti Duh) imamo i naše lokalno Četvorstvo: Dunav, Jezava, Godomin i Tvrđava! – dodaje Cale.
Čitaocima će, osim same priče i podataka biti zanimljive i stare fotografije koje će mnogima biti i potpuno iznenađenje, a tu su i akvareli Suzane Gigić. Kako bi knjiga mogla da dopre do što većeg broja ljudi, cena je simbolična i prodaje se po 500 dinara (za kupovinu kontaktirati autora na 063/379 399 ili mejlom nikola.tasic@eunet.rs).


10 comments
Možda „nije na mestu“, ali moram da reagujem! Hvala redakciji SDCafe-a na ovako lepo napisanoj priči o meni i divnoj promociji moje knjige! Bog vas poživeo!
Dragi Smederevac,Jezava je nestala kada su se tvoji zemljaci počeli doseljavat u naselje Mali Krivak.
Moj komentar se, pored na ovaj tekst, odnosi i na davno objavljen tekst pod nazivom “Jezava – ubijena reka”, koji nažalost tada nisam video. Ja sam jedan od onih koji su naučili da plivaju u Jezavi sredinom pedesetih godina prošlog veka. Takođe, sa izuzetkom kada nisam u Smederevu, i dalje neprekidno pijem vodu iz gradskih arterskih bunara (prvo je to bila česma kod tadašnjeg Doma JNA, zatim kod Crkve “Sveti Georgije”, a nakon toga u ulici Filipa Višnjića). Zvali smo je “živa voda”. Zahvalan sam kolegi Tasiću, kako na ovom, tako i na ostalim njegovim objavljenim tekstovima i knjigama, kojima pre svega doprinosi očuvanju sećanja starih Smederevaca na naše – najdraže Smederevo.
Prozvan sam. Kad neki BANE napiše „doseljavat“- znam da nije Smederevac, a odkud je on – to se po pisanju vidi. Hvala što je za mene napisao da sam Smederevac, jer je to fakat! Nije dobro pročitao, ili bolje da kažem, da nije shavatio, šta su pravi Smederevci napisali o meni i o knjizi! I,… kad komentarišeš – napiši svoje ime i prezime!
Gde se moze kupiti ova knjiga ? Voleo bih da je imam. Cale ima tako lepu arhivu fotografija da je vredi objaviti bar za nas koji smo ovde rodjeni i odrasli.
A taj ko se potpisao kao Bane, i njegov zlobni komentar samo govori o njemu. Nije on na ovoj „nasoj“ razini. Ne razume on nista.
Za Zorana i druge. Izdravač knjige Newpress ne prodaje knjige. To činim ja od svog dela tiraža, po 500 din/kom! Hvala za interesovanje posetilaca portala!
[…] Nikola Tasić Cale objavio knjigu „Prekinuta ljubav Jezave i Dunava“ […]
[…] Nikola Tasić Cale objavio knjigu „Prekinuta ljubav Jezave i Dunava“ […]
Zanima me da li postoji mogucnost da se uradi sledece u Smederevu:
1) Obnoviti tok reke Jezave.
2) Ukloniti zeleznicke sine pored smederevske tvrdjave.
3) Obnoviti i rekonstruisati smederevsku tvrdjavu, koja jedina u Srbiji ima srpski srednjovekovni dvor.
4) Ukloniti staru napustenu zelezaru pored Jugova i prosiriti pristup Smedereva Dunavu kao preduslov pocetnih radova izgradnje Smedereva na vodi.
5) Izmestiti fabriku Zelvoz.
6) Napraviti modernu luku kod kovinskog mosta i povezati je novom zeleznicom koja bi bila dalje od tvrdjave.
Nisam Smederevac, ali sam cesto boravio u Smederevu i volim Smederevo.
Bravo za Borisa! Iako nije Smederevac, vidi šta sve nema Smederevo i šta treba prevashodno uraditi. Tačke 4 i 5 su mu nerealne, a druge podržavam! I dok se Gradska vlada „zanosi velikim projektima“, nama se EXPO 2027 totalno približio! Po meni treba što pre uraditi naredno: hotel „Smederevo“ i Sindikalni park, javne česme, javni WC, parkinzi, ulice i trotoari, popraviti i okrečiti stare zgrade i kuće, omogućiti rad „pravim“ kafanama, pošumiti i ozeleniti grad i okolinu, srediti nadvožnjak, saobraćajnice,…