Home InfoDruštvo Smederevu je ostavio sve i tražio samo jednu stvar. A evo kako mu je vraćeno

Smederevu je ostavio sve i tražio samo jednu stvar. A evo kako mu je vraćeno

by redakcija

Dina Mančić, zanatlija i trgovac smederevski, 1882. je sačinio zaveštanje kojim je svoju ogromnu imovinu namenio „sirotnim đacima“ u gradu. Zauzvrat nije tražio mnogo, tek da mu se na budućoj gimnaziji, za čije podizanje je imanje dao, postavi ploča s njegovim imenom i da mu se o „grobu staraju“.
Vek i 30 i kusur godina kasnije, ploče na Gimnaziji nema, Mančićeva grobnica u jadnom je stanju, pokradena i ruinirana.

Maturanti Gimnazije, škole koja je tu gde jeste baš zahvaljujući Dini, pokrenuli su inicijativu da se makar drugi deo obaveze prema dobrotvoru ispuni. Mančić je, pošto sa ženom Ljubicom nije imao poroda, na samrti imovinu zaveštao za podizanje zgrade gimnazije, dajući imanje što ga je za života kupio usred grada za 6.000 dukata. Ostavio je i pare, da se plode u tu svrhu, baš kao i druge namenjene da: “opština iz ovog prihoda sirotne đake školuje i izdržava na najvišim školama o čemu se opštini naročiti amanet ostavlja“. Fonda, i tih para, da li treba reći, odavno nema.

 
– U okviru predmeta ustav i prava građana bili smo na Starom groblju, da obiđemo grob Dimitrija Davidovića, oca srpskog novinarstva i tvorca ustava. Nismo mogli da ne vidimo ovu sramotu odmah preko puta, stanje u kome je kapela Mančića – objašnjava kako je sve počelo maturant Dušan Milentijević.

Sačinili su peticiju, pozvali se baš na Ustav, član 256. koji predviđa ovakve inicijative, zahtevajući da se „kapela vrati u svoje prvobitno stanje i namenu“. 
Jer, kako dalje navode a u šta se nije teško na licu mesta uveriti, „kapela je u očajnom stanju, niži delovi bakarnog krova su skinuti, ukradeni“, zbog čega prokišnjava, a „unutrašnjost se koristi kao skladište“.

 
Grad, rečeno im je, nema veze s tim, ima dobru volju ali je sve to pod zaštitom države… 
 
Obratili su se Zavodu za zaštitu spomenika, smatrajući da je i kapela, baš kao i čitavo Staro groblje, pod njihovom paskom. Ispostavilo se da i nije baš. Groblje da, ne i kapela. Zavod je, kako im je objasnila zamenica direktora Jasmina Popović-Rusimović, u više navrata konkurisao kod grada za sredstva za obnavljanje kapele. Poslednji put prošle godine, kada su za sanaciju krova molili 1,9 miliona dinara. I nisu dobili. 

U JKP „Zelenilo i groblja“, na sledećoj logičnoj adresi, kazano im je da su oni učinili što je do njih, nedavno je postavljen video nadzor da se spreči dalja devastacija. Džakovi sa cementom nad kriptom, fosne i razbacan alat nisu njihovi, sumnjaju da je ključ u crkvenoj opštini. 
 
Prota Dobrica Kostić tvrdi da bi oni voleli da je ključ kod njih. Kaže, dva puta su se obraćali gradu, 2005. i 2009. godine, tražeći da im se dozvoli da preuzmu staranje o kapeli i o svom trošku je srede, ali su ostali bez odgovora.
Tako, ni uz najbolju volju, nije nađen ko je odgovoran za stanje u kome je Mančićeva kapela. Da li će peticija išta pomoći ostaje da se vidi. Samo da još nađu kome da je uruče.

Opljačkana grobnica
Nije sa Mančićeve kapele nestao samo bakarni krov. Kada su stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika pre petnaestak godina sišli u kriptu, u kapeli ih je čekalo neprijatno iznenađenje: metalni kovčezi, Dinin i Ljubičin, bili su otvoreni „kao kutija sardina“, kako jedan od očevidaca slikoviti opisuje.

Vredno arhitektonsko delo
Kapelu Mančića je projektovao čuveni arhitekta Aleksandar Bugarski, autor Starog dvora i Narodnog pozorišta u Beogradu. Malo ljudi zna da su baš na ovoj kapeli prvi put kod nas upotrebljeni metalni stubovi kao tadašnji revolucionarno novi građevinski element.

Miroslav Đorđević

Izvor: Blic

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!