Mnogo će još vode proteći Dunavom (a i Moravom) dok kod nas ne zaživi praksa učešća građana u važnim pitanjima.
Javna rasprava kao instrument kojim svako od nas može da doprinese rešavanju nekog problema, za razliku od rata preko tastature i Fejsbuka, zahteva lično prisusutvo. I želju da se zaista uključimo u lokalnu zajednicu.
Iako je ova tema već mesecima prisutna, javnoj raspravi i predstavljanju studije o proceni uticaja skladišta uglja na životnu sredinu u Vranovu, prisustvovalo je svega nekoliko učesnika.
Reč je o predstavnicima aktivističkih udruženja KUD Vranovo, Pokret Tvrđava i Urbano zeleno i par meštana.
SDCafe.rs je ranije već upoznao javnost sa sadržajem ove studije. Zabrinjava zaključak koji smo mogli između redova da izvedemo, a to je da po svoj prilici, drugi, nisu ni iskoristili tu mogućnost javnog uvida. Samim tim izgubili su i mogućnost da ranije podnesu predloge i sugestije.
Doduše, na samu studiju, učesnici rasprave, osim podozrenja u smislu validnosti izvršenih merenja (po kojima nema prekoračenja štetnih materija) nisu imali mnogo većih zamerki.
Bilo je postavljeno i pitanje zbog čega jedan primerak nije dostavljen MZ Vranovo kako bi svi meštani mogli da ga vide ili eventualno na sajt grada.
Mnogo veći problem je, kako su kazali učesnici, sve ono što se dogodilo pre ali i posle izrade te studije. Čitav ovaj proces bio bi suvišan da se sve odvijalo onako kako je najavljeno (a kako se i u studiji navodi) – skladište je privremeno. I do sada je već trebalo da bude ispražnjeno.
To se nije dogodilo jer Virom grup i dalje čeka odobrenje da dopremljene količine uglja odveze do termoelektrane. Kada će se to dogoditi, nije poznato, kazao je njihov predstavnik.
Do tada, na javnoj raspravi je skrenuta pažnja na još nekoliko detalja. Pre svega, predstavnik aktivističkog KUD Vranovo je pokazao rešenje inspektorata Ministarstva poljoprivrede još od 1. septembra prošle godine. To je rešenje o zabrani korišćenja obradivog poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe na katastarskim parcelama u Vranovu na kojima je ugalj.
Naloženo je takođe da se sve vrati u provobitno stanje u roku od 30 dana. Navedeno je i da eventualna žalba ne odlaže izvršenje ovog rešenja. Zašto Ministarstvo nakon toga nije reagovalo u skladu sa onim što je samo odredilo, nepoznanica je.
Iz odeljenja i inspekcije za zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi tvrde da im to rešenje nikada nije dostavljeno niti da su do ovog momenta znali da je doneto.
„Da je postupljeno u skladu sa tim, sve bi bilo gotovo još u oktobru, ne bi bilo potrebe ni za studijom, ni za raspravom i ta tema bi bila prošlost. Sada je sve ovo što se dešava besmisleno pa i ova javna rasprava. Jer je neko, već odlučio da ugalj tu ne sme da bude, a mi sada pričamo o studiji po kojoj je to sve u redu i ništa nije štetno“ – složili su se i meštani i aktivisti.
S obzirom na to da sada, stručne službe, na osnovu svega treba da daju konačnu saglasnost na tekst ove studije, videćemo da li će se to i dogoditi i da li će pomenuto rešenje Ministarstva poljoprivrede (u koje je i SDCafe.rs imao uvid) ili bilo šta od izrečenog, nešto promeniti.