Jovan Krajišnik, rođen je 2. jula 1911. godine u selu Donji Ribnik od oca Mileta, zemljoradnika i majke Mare, domaćice. Bio je drvodeljski radnik.
Još od prvih dana samostalnog života priključio se naprednom radničkom pokretu i učestvovao je u svim akcijama naprednjaka u Smederevu, a posebno u KUD „Abrašević“.
Spremao se da ide u Španiju, ali je sa granice vraćen da odsluži vojsku. Posle povratka iz vojske došao je u Smederevo 1937. godine. Radio je kao gater-majstor u Strugari.
Prilikom obnavljanja partijske organizacije u Smederevu, 1940. godine bio je izabran za pratijskog sekretara ćelije u Strugari i za član Gradskog partijskog rukovodstva.
Jovan Krajišnik je bio u grupi smederevskih komunista prvoboraca, koji su 1941. godine, iz grada otišli u Skobalj, a onda su iz šume Klokoč, nakon uspostavljanja veze sa lokalnim ilegalcima, prešli u Dražanj.
U Potkonjaku je formirana smederevsko – gročanska četa, koja je nešto kasnije ušla u sastav Kosmajskog partizanskog odreda. Te 1941.godine Jovan Krajišnik je postao komandir te čete.
Josip Ivanković Joca, rođen je 1904. godine u Resenskom Posušju u Bosni. Još kao dete ostao je bez oba roditelja, pa je dat na staranje jednoj porodici u Sremu, gde je izučio limarski zanat.
Od rane mladosti bio je učesnik naprednog radničkog pokreta. Zaposlio se u „Ikarusu“ iz Zemuna i 1939. godine postao je član KPJ. Iste godine je uhapšen, pa je dva i po meseca proveo u koncentracionom logoru u Bileći.
Posle puštanja iz logora, poslat je na partijski rad u Smederevo, i odmah se zaposlio u „Sartid-u“ kao limarski radnik.
Aktivno je učestvovao u obnovi partijske organizacije u Smederevu 1940. godine i postao član Grdaskog rukovodstva KPJ.
Posle okupacije radio je na orgnizovqanju optpora protiv okupatpra na području Podunavskog sreza. Prilikom formiranja smederevsko – gročanske čete, imenovan je za političkog komesara.
Po povratku Kosmajskog partizanskog odreda iz Sandžaka i teške borbe kod Drinuše, uhvačena je grupa partizana Kosmajkog odreda kod Mladenovca, u kojoj je bio i Joca Ivanković. Streljan je u Smederevskoj Palanci 13. marta 1942. godine. U Mesnoj Zajednici „Ladna voda“, jedna ulica nosi njegovo ime.
Nikola Krga, rođen je 1913. godine u selu Lička Kamenica, a bio je obućarski radnik. Neposredno pred Drugi svetski rat bio je jedan od najaktivnijih smederevskih naprednih radnika. Aktivno je učestvovao u svim akcijama.
Prilikom obnavljanja partijske organizacije u Smederevu 1940. godine, bio je sekretar partijske ćelije u gradu i član mesnog rukovodstva KPJ. Sa smederevdkim radnicima – komunistima bio je na terenu Skobalja, a zatim je po zadataku ostao na terenu Sreza Podunavskog, i bio glavna veza između Smederevsko – Gročanske čete i članova KPJ u Smederevu.
Često je prerušen dolazio u Smederevo radi obavljanja partijskih zadataka. Prilikom jednog takvog dolaska, izdajom su ga otkrili „neprijatelji naroda“ i blokirali kuću u kojoj je bio. Poginuo je prilikom pokušaja proboja blokade, krajem oktobra 1941. godine.
Stara ciglana bila je vlasništvo Branka Ž. Jefremovića, koju je on podigao 1914. godine. Ona se nalazila u samom gradu u sastavu ulica Vojvode Stepe i Đure Daničića.
To je bila „donja ciglana“ ili „Brankova ciglana“, pošto je prvu ciglanu iz 1901. godine morao da zatvori zbog lošeg kvaliteta zemlje (gline). Milan I. Rajić došavši u Smederevo 1907, godinama je radio u ciglani B. Ž. Jefremovića i u njoj je bio upravnik firme.
Nakon Oslobođenja ta ciglana je nacionalizovana, pa je Gradski Narodni Odbor Smedereva formirao 1952. godine preduzeće pod imenom „Nikola Krga“, a jedan od osnivača bio je i Ilija Pajdić.
U tom periodu Ilija Pajdić je kao član KPJ, bio na više funkcija; sekretar Gradskog Narodnog Odbora (GNO), predsednik Planske komisije GNO, sekretar Sremskog sindikalnog veća, potpredsednik GNO.
Taj isti GNO je 1952. godine za prvog direktora postavio baš Iliju Pajdića, koji je tu funkciju prihvatio kao partijski zadatak. Razlozi tome bili su: veliki problem sa plasmanom, jer je na zalihama bilo 4.500 000 cigala i crepova i zaposleni radnici koji nisu imali neko stručno obrazovanje.
Na mestu te Stare ciglane „Nikola Krga“ danas se nalaze Gradski bazen i Hala sportova.
Na početku 70-tih godina, kada je iskop gline za izradu cigala i crepova, osiromašio, kada je došlo do ideje o lokaciji za Novu ciglanu, a verovatno i zbog novog urbanističkog plana grada, doneta je Opštinska odluka Smedereva o izgradnji Nove ciglane na Carini.
Stručna ispitivanja pokazala su da je za Novu ciglanu najpovoljnija lokacija na izlazu iz grada, na levoj strani, u ulici Partizanska br. 111. Na toj novoj lokaciji osnovano je društveno preduzeće za proizvodnju i trgovinu građevinskim materijalom i zadržalo je staro ime „Nikola Krga“.
Osnovna delatnost i tog novog preduzeća je bila proizvodnja opeke, crepa i proizvoda od pečene gline.
I jedna zanimljivost: Na prostoru Gornja vaga, na današnjem Trgu Nikole Krge, početkom XX veka izvršena su istraživanja i tada su urađene tri bušotine za vodu. Na trećoj bušotini, na dubini od 311 metara pronađena je kvalitetna voda, pa je ugrađena cev 6/4 cola i onda postavljena česma za pijaću vodu.
Prilikom izgradnje spomen obeležja Nikoli Krgi, 70- tih godina XX veka, na prostoru Gornja vaga, ta pumpa je uklonjena, konstrukcija zablindirana, a bunarska šahta zatrpana.
Sakupio i obradio autor:
Nikola Tasić Cale
4 comments
Хвала за интересантан текст и молим вас за још сличних – нпр. да ли можете да напишете нешто о Моми Арделићу који такође има улицу у нашем граду. Ја о њему нисам успео ништа да „изгуглам“, нити да нађем нешто у некој енциклопедији.
Srbija platila najveću cenu zbog komunisticke pošasti…
Kamo sreće da smo zadržali komunističke ideale, koji se suštinski ne razlikuju mnogo od onih koje propoveda i SPC! Nesreću su predstavljali „komunisti“, koji su se danas samo presvukli u „vernike“.
Izvor na gornjoj vagi treba odblindirati što je pre moguće.
I mislim da je vrlo vredan pomena i Nikola Rodop.