U Proceni rizika od katastrofa za grad Smederevo, o čemu smo nedavno pisali, između ostalog, stručnjaci su, ponovo, skrenuli pažnju na još neke probleme među kojima i pitanje skladištenja opasnog i industrijskog otpada. Ta oblast je po svoj prilici neuređena i u našoj lokalnoj sredini.
Naime, na teritoriji Smedereva je pet SEVESO postrojenja višeg reda. To su postrojenja najčešće velikih industrija koja u radu koriste veći količinu potencijalno opasnih materija. Sticajem okolnosti kod nas je prilično koncentrisan broj ovakvih postrojenja (primera radi mnogo veći Beograd ih ima samo jednu više – šest). Konkretno, reč je kompanijama Meser, skladištima NIS, Mitan oil, LPG Petrol i HBIS. Uz njih, još 22 privredna društva u proizvodnom procesu koriste opasne materije što često dovodi i do stvaranja opasnog otpada.
Problem industrijskog i opasnog otpada u Smederevu je specifičan po brojnosti malih, srednjih i velikih heterogenih zagađivača. Neke vrste otpada su izuzetno kancerogene, kao što je to slučaj sa piralenima (askarel) i uljima C12H(18-x)Clx. Mnoga preduzeća koriste razne vrste opasnih hemikalija koje uzrokuju i stvaranje opasnog otpada što samo govori da se radi o vrlo ozbiljnom problemu. Tretmanu opasnog otpada treba posvetiti posebnu pažnju. Preduzeća ga skladište u u skladištima za koja uglavnom ne postoji evidencija o vrstama i količni. Treba napomenuti da ta skladišta često nisu adekvatna za prihvat opasnog otpada. Često se, otpadni materijali i opasni otpadi naročito ako su u tečnom stanju (ulja, nafta, hemikalije) ispuštaju nekontrolisano u atmosferu i fekalnu kanalizaciju grada, drnažne kanale, reke i potoke. Čvrsti opasni otpaci se često mogu naći na gradskoj deponiji, seoskim ili divljim deponijama. Na taj način predstavljaju opasnost za žitelje grada i mesnih zajednica. Može se reći da ovu problematiku karakteriše nedovoljna informisanost stanovništva o industrijskom i opasnom otpadu i načinima postupanja sa njima, nepostojanje definisane strategije upravljanja opasnim otpadom, nepostojanje utvrđenih dozvoljenih tehnoloških postupaka tretman i preradu, nepostojanje zvanično dozvoljenih lokacija za deponovanje. Osim toga, postojeća skladišta i deponije industrijskog i opasnog otpada su u okvirima preduzeća i privremenog su karaktera, vrlo često bez ikakvih dzvola. Iako je jasno definisan vremenski period za privremeno skladištenje opasnog otpada taj period se u većini slučajeva prekoračuje – navodi se u proceni rizika. Na dalje je dodata i konstatacija da ne postoji evidencija o vrstama i količinama industrijskog otpada za najveći broj privrednih subjekata koji ga stvaraju, kao ni jasan sistem kaznenih mera ili nema odgovarajuće primene postojećih mera u slučaju evidentiranja neadekvatnog ili neblagovremenog postupanja.