Home InfoZdravstvoDr Đorđe Zdravković uradio istraživanje: Aparati značajno menjaju život pacijenata sa oštećenim sluhom

Dr Đorđe Zdravković uradio istraživanje: Aparati značajno menjaju život pacijenata sa oštećenim sluhom

by redakcija1

Dr Đorđe Zdravković, lekar specijalista ORL koji radi u smederevskom Zdravstvenom centru „Sveti Luka“ glavni je autor istraživanja koje je sprovedeno uz učešće Medicinskog fakulteta u Kragujevcu. Naučni rad „Povezanost slušne amplifikacije, zadovoljstva komunikacijom u zdravstvenom sistemu i kvaliteta života kod starijih osoba sa oštećenjem sluha“ postao je i međunarodno vidljiv. Naime, objavljen je na engleskom jeziku u renomiranom međunarodnom časopisu pod naslovom “Association Between Hearing Amplification, Satisfaction with Healthcare Communication, and Quality of Life Among Older Adults with Hearing Loss”. Kao što se iz samog naziva istraživanja zaključuje, posebnu vrednost istraživanju daje činjenica da je ono rezultat komunikacije pacijenata, a i sami rezultati praktično su benefit za pacijente. O tome za naš portal govori dr Đorđe Zdravković.

You Might Be Interested In

Kako ste uopšte došli do mogućnosti da radite to istraživanje? I kako ste ga koncipirali?

Mi smo kroz svakodnevni rad zaključili da oko 70% pacijenata, u ORL ambulantu dolazi zbog oboljenja ušiju, od čega su značajan procenat upravo ljudi sa različitim stepenom oštećenja sluha. To je nama nametnulo potrebu da se bavimo aktuelnim problemom, pre svega onim koji mi, na nivou sekundarne zdravstvene zaštite možemo mi da ispitamo.

To istraživanje je proisteklo iz svakodnevnog kliničkog rada u našoj zdravstvenoj ustanovi, sa pacijentima koji su dosta česti u našoj praksi, a to su starije osobe oštećenog sluha. Istraživanje je takvo da počiva na pacijentima koje smo prvi put videli u našoj ambulanti, oni su se javili sa realnim problemom, da smo ih tada dijagnostikovali i kasnije lečili.

Kakvi su bili prvi nalazi? Do kojih se zaključaka došlo?

Istraživanje je ukazalo da starije osobe oštećenog sluha imaju problema ne samo u svakodnevnoj komunikaciji, sporazumevanju i nedovoljnom razumevanju govora, već to ostavlja i druge posledice. Pre svega utiče na emocionalni status, njihovo psihološko kao i funkcionisanje u zdravstvenom sistemu. Dakle, umanjuje sveukupni kvalitet života. Istraživanje je validirano u međunarodnoj naučnoj zajednici zato što je jedno od prvih koje se bavilo povezanošću multimorbiditeta, odnosno prisustva dva ili više hroničnih oboljenja i oštećenja sluha. Imalo je značajan broj pacijenata, njih 117 koje smo pratili tokom godinu dana od čega je oko 90% baš iz našeg ZC u Smederevu.

Šta je najvažniji rezultat, odnosno, na koji je sve način istraživanje doprinelo kako boljem poznavanju problema tako i samim pacijentima?

Nakon dijagnoze oštećenja sluha mi smo prema pacijentima preduzeli određene terapijske mere, odnosno izdavali smo slušne aparate – slušnu amplifikaciju, potpuno o trošku RFZO. Nakon toga smo ih pratili i kao rezultat dobili značajno smanjenje hendikepa koji su doživljavali zbog oštećenja sluha. To se pozitivno odrazilo na sve stavke kvaliteta njihovih života. Došli smo do zaključka da pravovremeno prepoznavanje problema, adekvatna dijagnostika i lečenje kroz sam proces rehabilitacije sluha dovodi do značajnih rezultata.

Ono što mene kao glavnog istraživača, lično čini naročito srećnim jeste da smo taj rezultat predstavili međunarodnoj naučnoj zajednici. Postali smo međunarodno vidljivi jer je sam rezultat istraživanja objavljen u švajcarskom časopisu „Healtcare“ sa sedištem u Bazelu. To je jedan od vrhunskih stručnih časopisa u domenu javnog zdravlja. Takođe, taj rad je deo moje doktorske disertacije i planiram da ga početkom naredne godine branim na Fakultetu medicinskih nauka u Kragujevcu. Meni kao kliničaru je veoma važno što smo povezali kliničku praksu, rad sa pacijentima i naučnu komponentu i te rezultate prezentovali naučnoj stručnoj javnosti. Ono što je najvažnije jeste da se efekat istraživanja vraća tamo gde je i počeo, odnosno samim pacijentima. Ujedno, ne samo da smo ukazali na značaj problema, naročito kod starijih osoba, već i na  to koliko je bitno rano lečenje.

Da li sam broj ispitanika koje ste imali na raspolaganju govori još nešto o ovoj problematici i zdravstvenom stanju starijih u našem gradu?

Nažalost, taj problem je u Smederevu jako aktuelan zbog demografskog starenja stanovništva i nije nam bilo teško da nađemo toliki broj pacijenata. To je naročito bilo čudno autorima iz inostranstva, pitali su se kako smo za tako kratak period uspeli da nađemo toliki broj pacijenata. Broj ispitanika je relevantan, jer je bilo studija iz Brazila sa po 30 ispitanika, ali ovih naših 117 je iznenadilo naučnu zajednicu. Od toga je 90% iz Smedereva. Između ostalog, bilo je tu i devet različitih upitnika o kvalitetu života jer jedan akademski nivo, doktorska disertacija, zahteva ozbiljan, multidisciplinarni pristup. Što se tiče samog istraživanja i kod nas i u drugim centrima, oprema je bila jako dobra, imali smo adekvatnu saradnju svih centara i uprava koje su nam dale sve dostupne i potrebne uređaje, od aparata za ispitivanje sluha do samih prostorija za podešavanje i neophodna klinička ispitivanja i u slušnim kućama prostorije za proveru govora i audiometrije, odnosno koliko oni zapravi razumeju govor u realnim uslovima kao što su buka, vibracije i slično.

Da li je stanje u Smederevu koje spominjete takvo zbog činjenice da inače imamo dosta starijih osoba u društvu ili je možda delimično i rezultat nekih ranijih propusta tokom života tih ljudi?

Važna je činjenica da smo mi jedan industrijski grad i dosta pacijenata je radilo u fabrikama gde nije bilo adekvatne zaštite od buke. Nažalost, je tu i veliko prisustvo drugih hroničnih bolesti pa i to naš rad razlikuje od drugih jer je svaki pacijent, uz oštećenje sluha imao i najmanje jednu hroničnu bolest. Dosta je bilo i pacijenata sa dijabetesom. Sve to utiče na ovakve podatke koji skreću pažnju. Ove brojke svakako jesu razlog za zabrinutost i ukazuju da se više moramo posvetiti prevenciji i ranom lečenju oštećenja sluha. Da naglasim, nama su u istraživanju bili svi pacijenti koji su imali obostrano teško oštećenje, jer samo takvi imaju šansu za dobijanje aparata od države. Ali, to je ujedno i onaj stadijum u kome je dosta teže lečiti oštećenje sluha. Najbolje je kada se sa tim počne na samom pragu lakog oštećenja.

Istraživanje je obimno, Vi ste glavni istraživač, a koji je tim učestvovao?

To su istraživači Medicinskog fakulteta u Kragujevcu, a uključili smo i još dve zdravstvene ustanove Opštu bolnicu „Stefan Visoki“ u Smederevskoj Palanci gde smo imali manji broj ispitanika i Bolnicu u Požarevcu. Posebno bih se zahvalio kolegenicama, sestrama u ambulanti koje su imale strpljenja da budu uključene, vode dokumentaciju i pomažu testiranje pacijenata kao i audiološkim sestrama u slušnoj kući koje su imale strpljenja da im probaju te aparate. Jer sam proces nekada zna da bude dosta izazovan i dug. Insistirali smo na tome da samo nošenje bude adekvatno, što bi značilo da su morali da aparate nose duže od šest sati dnevno i da postignemo maksimalnu razumljivost njihovog govora, odnosno, da aparati budu perfektno podešeni. Samo to je bio kriterijum da mi zaista izvodimo zaključke. U suprotnom, ne bismo dobili realan uvid u značaj same rehabilitacije sluha. Jedno od mera je upravo ta, a da je jako značajno, pokazalo se i što su u samom procesu oni kasnije imali sve bolju komunikaciju sa zdravstvenim radnicma i sve bolje razumeli zašto se zapravo leče i od čega.

Dakle, posebna zahvalnost ide mojoj mentorki Jasmini Stojanović, profesorki ORL u Kragujevcu, i sestrama Daci, Viki i Jaci.

Najvažniji zaključak je da je neophodno izdavanje aparata. I da možemo o toj problematici da govorimo bez ikakve zadrške, da nam se pacijenti javljaju jer je zaista moguće na taj način postići poboljšanje ukupnog kvaliteta života.

Spominjete zadršku, da li hoćete da kažete da kod nas u 21. veku još uvek postoje neke predrasude u vezi sa nošenjem slušnog aparata?

Tako je. Imali smo oko 40 pacijenata više koje nismo uspeli da ubacimo u istraživanje iz razloga što oni nisu želeli da prihvate aparat. Nisu nosili, da li iz estetskih ili nekih drugih razloga ne znam, ali nisu nosili i nisu se odazivali na kontrolne preglede. Od tih 40 pacijenata, 38 iz nekih subjektivnih razloga nije uspelo da ostvari program što nama govori da ima dosta prostora za edukovanje i upućivanje na sam značaj rehabilitacije.

Često se kaže da je svaka preventiva ne samo bolja nego i jeftinija, verovatno je to i ovde slučaj?

Da. Mi možemo kroz malo ulaganje i preventivne preglede sluha da sprečimo teža oštećenja. Inače, prognoze su da će oko dve milijarde ljudi u svetu na različite načine biti pogođeno tim problemom. To ukazuje na brojna pa i finansijska opterećenja zdravstvenog sistema. Uz to, imamo i smanjenu radnu produktivnost tih ljudi pa je neka naša procena da jedan uložen evro u sprečavanje problema može da se vrati kroz 50 ili 60 puta time što ćemo izbeći kasnije, skupe mere, među kojima su i te slušne amplifikacije, a za koje smo sada imali sreću da nam je Zavod potpuno odobrio za naše pacijente.

Ko su uglavnom pacijenti u našim ORL ambulantama generalno posmatrano?

Nema pravila o starosnoj dobi i bolestima ni kada govorimo o malignim ili hroničnim bolestima kao što su hipertenzija ili srčani problemi ili o oštećenju sluha. Naš je problem što se i dalje pretežno dijagnostikuje kod starijih, iako se sve više kod mlađe populacije evidnetiraju laki do srednje teški stepeni oštećenja. Očekujemo da će zbog raznih stvari poput nedostatka preventivnih mera radnih okruženja pa i recimo sve zastupljenije zloupotrebe slušalica, što je sada posebno izraženo kod mlađih, da će sve to nažalost pomeriti granicu ka mlađoj populaciji.

Šta bi bili najvažniji saveti za očuvanje sluha?

U predškolskom i školskom uzrastu dominira neka druga patologija kada je u pitanju oštećenje sluha. Mi smo sada istraživali oštećenje sluha koje je vezano za oštećenje slušnog živca, dok s druge strane, kod mlade populacije dominiraju oštećenja vezana za nelečene ili neadekvatno lečene upale ušiju. Što znači da je poruka za roditelje male dece da čim primete prve simptome, a to su da se dete slabije odaziva ili da pojačava crtaće, da se jave na pregled pedijatru ili ORL lekaru. U srednjoj populaciji su važne mere zaštite i prevencije, izbegavanje buke, a u starijoj populaciji da se barem jednom godišnje jave na pregled sluha. Ili da, ukoliko već imaju problem, da se jave radi samog dijagnostikovanja i ordiniranja aparata pošto ukoliko se taj proces odloži, samo oštećenje postaje sve izraženije i u kasnijim stadijumima sve manje efekta i sam aparat može da ima na ukupno poboljšanje.

 

Ne propustite nijednu vest iz Smedereva

Prijavite se i dobijajte najvažnije vesti iz Smedereva direktno na email, jednom nedeljno.

Ми не шаљемо нежељену пошту! За више детаља погледајте нашу политику приватности.

Novi oglasi na SDOglasi.rs

Postavi besplatan oglas
Učitavanje oglasa…

Ako vam se dopada ono što radimo, podržite nezavisno novinarstvo SDCafe-a.

💛 Doniraj putem PayPal-a

Slične vesti

Leave a Comment

грешка: Sadržaj je zaštićen !!