Home InfoDruštvoNeka je nama svakako sa srećom: Dan grada ponovo kolateralna šteta

Neka je nama svakako sa srećom: Dan grada ponovo kolateralna šteta

by redakcija1

Nema sumnje da mnogi Smederevci misle da sada nije vreme ni za kakva slavlja. Međutim, u istorijskom kontinuitetu sve naše današnje brige predstavljaju samo tek mrvicu u sveukupnom trajanju grada i svakako ne nadilaze značaj onoga u čije bi se ime valjalo okupiti i taj dan obeležiti. Uostalom, da su naši preci iz ustaničke Srbije tako kratkovido razmišljali, mi danas ne bismo ni imali šta da slavimo. Naravno, mogli bi, a možda je i potrebno, istoričari da debatuju o tome da li smo baš najlogičniji datum odabrali za Dan grada – mi slavimo dan kada je Smederevo oslobođeno u Prvom srpskom ustanku (što nažalost nije bilo konačno jer su se Turci vratili), a ne onaj dan kada je jednom zasvagda stavljena tačka na viševekovno ropstvo 24. april 1867. i kada je Smederevo oslobođeno turske vlasti. No, kako god bilo da bilo, mi smo svojevremeno, odnosno posle petooktobarskih promena u ovom gradu odlučili da najvažniji datum više neće biti 16. oktobar, Dan oslobođenja u Drugom svetskom ratu, već 21. novembar, u sećanje na primopredaju ključeva između Karađorđa i turskog zapovednika Muharema Guše. I ako smo tako odlučili, to treba da poštujemo. Ono što očigledno pak nismo uspeli da uradimo za četvrt veka unazad, jeste da obeležavanje dana svih Smederevaca i Smederevki otrgnemo od dešavanja u Omladinskoj ulici broj jedan. I dokle god je to tako, način obeležavanja, program i ceremnonije, diktiraće političari, a ne građani.

I zbog toga se, naročito u poslednjih desetak godina, sve i svašta dešavalo sa obeležavanjem Dana grada – političari ne haju baš mnogo za istorijski kontinuitet, neretko ni ne znaju suštinu događaja na koje su pre svega došli da se slikaju i demonstriraju snagu dok im iz petnih žila aplaudiraju poštovaoci sa spiska sigurnih glasova. Oni sve mere prema svojim merilima, prilično prizemnim – ako je atmosfera, u političkom smislu za njih dobra, biće pristojnog programa. I hvaliće se do neba, montirati i skupo plaćati filmove u kojima nas ubeđuju kako živimo zlatno doba, napraviće priznanja, plakete i povelje koje će dodeliti istaknutim građanima i kolektivima, ali naravno, isključivo sa njihovog spiska podobnih. Ako pak nije za njih dobro vreme, biće nekog „programa“, onako tek radi reda ili jednostavno neće biti ničeg. Jer, da, i to se dešavalo. A sada se ponavlja – po svemu sudeći 21. novembar neće biti obeležen nikako. Ne mora, bolje i tako nego naopako, mi koji ovde živimo i time se ponosimo ma šta vlastodršci napravili od našeg grada, naći ćemo način da Smederevu još jednom šapnemo da ga volimo najviše na svetu.

Ranija gradonačelnica je umela da Dan grada koji ima svoj, konkretan datum, „šeta“ po potrebi, pa smo ga slavili pre ili posle ili kako god i kad god. Aktuelna, trenutno nije u prilici da bilo šta uradi, ali kada i jeste bila, na primer prošle godine, radije je izabrala obeležavanje između četiri zida skupštinske sale sa političkim istomišljenicima nego neki javni događaj otvorenog tipa pa  zato, za sve nas ostale građane, kojima u jeku građanskih i studentskih protesta ovdašnje vlasti nisu bile zadovoljne, nije bilo ničeg. A i oni bolje da ništa uradili nisu nego što su taj dan sveli na par zvaničnih fotografija, koktel i naravno izveštaj na sajtu Grada sa sve neizostavnim pominjanjem sada bivšeg predsednika države. Kako sve to danas, samo godinu dana kasnije deluje daleko i sve je drugačije. Prohujalo. Taj predsednik više ničim ne predsedava, a gradonačelnica nije na slobodi. Političari su prolazni i mnogima smo videli leđa, a Smederevo pripada svima nama jer mi ovde ostajemo. I Dan grada je naš, a ne njihov dan.

Valjalo bi nadalje, konačno prepustiti da o ovom i mnogim drugim danima u sećanju na prošlost, brinu oni čije prisustvo ne zavisi od glasačke kutije – istoričari, pisci, umetnici, đaci, škole, ustanove kulture. Oni treba da osmisle program i sadržaje, oni da govore, iz njihovih ruku treba da u neke druge ruke odu priznanja kako se nijedan budući, zaslužni dobitnik nikada ne bi postideo nagrade koju je dobio jer mu je to predao neko čija dostojnost nikada ne može biti dovedena u pitanje. Državnici, gradonačelnici, zamenici, šefovi, odbornici kojih god partija, direktori – svi oni su dobrodošli, ali ne pod prisilom obaveznog prisustva, time samo dodatno vređaju povod okupljanja, već iz iskrene želje, ako je imaju, isključivo kao publika, a ne prve violine. Jer, imamo mi mnogo bolje naštimovane glasove. Dakle, mogu i treba da budu tu, ali samo kao građani Smedereva, baš kao bilo ko od nas. Dok čekamo neke takve drugačije svečanosti, akademije i susrete, Smederevci i Smederevke, srećan nam sutrašnji Dan grada!

 

 

Ne propustite nijednu vest iz Smedereva

Prijavite se i dobijajte najvažnije vesti iz Smedereva direktno na email, jednom nedeljno.

Ми не шаљемо нежељену пошту! За више детаља погледајте нашу политику приватности.

Novi oglasi na SDOglasi.rs

Postavi besplatan oglas
Učitavanje oglasa…

Ako vam se dopada ono što radimo, podržite nezavisno novinarstvo SDCafe-a.

💛 Doniraj putem PayPal-a

Slične vesti

Leave a Comment

грешка: Sadržaj je zaštićen !!