Na današnji dan pre 18 godina ubijen je prvi demokratski premijer Srbije Zoran Đinđić.
Atentat je 12. marta 2003. godine u 12:25 izvršio Zvezdan Jovanović, bivši pripadnik Jedinice za specijalne operacije. Delovi JSO bili su povezani sa organizovanom kriminalnom grupom poznatijom kao Zemunski klan.
Đinđićevo ubistvo tumači se kao namera da se zaustavi proces demokratizacije i modernizacije društva i korenitih ekonomskih i socijalnih reformi nakon pada režima Slobodana Miloševića.
Zoran Đinđić je rođen 1. avgusta 1952. u Bosanskom Šamcu u oficirskoj porodici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. a postdiplomske studije završio na univerzitetu u Konstancu (Nemačka), gde je i doktorirao tezom „Problemi utemeljenja kritičke teorije društva“. Autor je knjiga „Subjektivnost i nasilje“, „Jesen dijalektike“ i „Jugoslavija kao nedovršena država“. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa „Theoria“, glasila Filozofskog društva Srbije.
Kao studentski aktivista bio je osuđen na godinu dana zatvora zbog pokušaja da osnuje autonomnu studentsku organizaciju sa kolegama studentima iz Zagreba i Ljubljane. Da bi izbegao zatvor, sklonio se u Nemačku, gde je bio blizak anarhističkim studentskim grupama i jedno vreme živeo u studentskim komunama. Po povratku iz Nemačke postao je predavač na Univerzitetu u Novom Sadu, posle toga dobija posao u Centru za filozofiju i društvenu teoriju.
Jedan je od osnivača Demokratske stranke. U septembru 1990. godine je postao predsednik Izvršnog odbora DS, iste godine izabran na opštini Vračar za narodnog poslanika u Skupštini Srbije, od 1992. godine šef je poslaničke grupe DS. Predsednik DS postao januara 1994.
Za predsednika DS biran je još dva puta: na vanrednoj skupštini stranke 18. jula 1998. i na redovnoj skupštini 27. februara 2000. Bio je poslanik u sva tri višestranačka saziva Skupštine Srbije i Veću republika Skupštine SRJ. Za gradonačelnika Beograda izabran je 21. februara 1997. kao kandidat koalicije Zajedno.
Sa funkcije gradonačelnika smenjen je 30. septembra 1997. Za njegovo smenjivanje glasali su odbornici SPO, SPS i SRS. Američki nedeljnik Tajm u septembru 1999. uvrstio je Đinđića među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma.
U sudskom sporu sa predsednikom Vlade Republike Srbije Mirkom Marjanovićem, 20. septembra 1996. (žitna afera) osuđen je na četiri meseca zatvora, uslovno na dve godine. Vrhovni sud Srbije 9. jula 1998. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam meseci zatvora, uslovno na tri godine.
U junu 2000. Đinđić je preuzeo funkciju koordinatora, a potom postao i šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje DOS-a za izbore 24. septembra 2000, na kojima je kandidat DOS-a Vojislav Koštunica pobedio Slobodana Miloševića. Za premijera Vlade Srbije izabran je 25. januara 2001.
Đinđićeva vlada snažno se zalagala za saradnju sa Haškim tribunalom. Nakon hapšenja pripadnika Jedinice za specijalne operacije i izručenja Haškom tribunalu, JSO je organizovao oružanu pobunu u Beogradu u novembru 2001. Đinđić je ubijen 12. marta 2003. u dvorištu Vlade Srbije u atentatu od strane Zvezdana Jovanovića, bivšeg pripadnika JSO. Delovi JSO bili su povezani sa organizovanom kriminalnom grupom poznatijom kao Zemunski klan.
U avgustu 2003. godine podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u atentatu, a prvi na listi okrivljenih, bivši komandant JSO Milorad Ulemek Legija, predao se 2. maja 2004. Jovanović i Ulemek su 2009. pravosnažno osuđeni na 40 godina zatvora i kaznu služe pod najstrožim uslovima u zatvoru Zabela.
Iza Zorana Đinđića ostali su supruga Ružica, koja vodi Fondaciju sa njegovim imenom, poznatu po stipendiranju studenata i mladih naučnika, ćerka Jovana i sin Luka.
izvor: Danas
foto: FB/zorandjindjic
1 comment
Patrijarh Pavle je rekao: „Oprosti im Bože , ne znaju šta čine!“ Da, čuveni Zemunski klan ubio je vizionara, koji je mogao da spasi ovu Srbiju. Zna se samo to, ako je naredio i organizovao ubistvo – to zna samo „neko od ovih naših“. Mi i dalje tavorimo, ili živimo od danas do sutra. Od bolje budužnosti ovde – mrka kapa. Ostaje večna žal za velikim intelektualcem.