Grejs An De Luna De Luna Simić – sve te reči neophodne su da bi odgovor na pitanje kako se zove naša sagovornica bio kompletan. I nema sumnje da bi bilo gde u čitavoj Srbiji, jedno obično, takvo predstavljanje i rukovanje, izazvalo istu znatiželju: da čujete što više o toj osobi, da saznate kako iz njenog ugla, izgleda naš narod, navike, običaji, mentalitet.
Grejs je pre svega jedno drago, nasmejano i veselo biće i ni malo ne čudi što je već na prvi pogled očarala Smederevca Ivana Simića. Tako je počela ova ljubavna priča, izražena u hiljadama proputovanih kilometara.
Ivan je, poput nebrojeno mnogo naših ljudi, svojevremeno, jureći pristojan život, otišao na rad u inostranstvo. Prvo Katar, pa Ujedinjeni Arapski Emirati. Uspešno se bavio ugostiteljstvom i za relativno kratko vreme stekao dosta iskustva, napredovao sve do pozicije menadžera. Pre pet godina, u Abu Dabiju, prvi put je sreo Grejs: Upoznala nas je zajednička drugarica Mej. Proveli smo zajedno to prvo veče, razmenili brojeve, počeli da se dopisujemo. Radio sam u Dubaju, ona u Abu Dabiju pa nismo mogli stalno da se viđamo, ali utorkom nam je bio slobodan dan i tada smo se sastajali. Tako je nekako spontano sve krenulo. Mislim da je možda to čak bila i ljubav na prvi pogled. Već posle mesec dana, bilo je jasno da to može da bude ozbiljna veza. Ja sam hteo porodicu, svideo mi se njen stav o životu, način razmišljanja, drugačije se ponašala od drugih. Barijere neke velike nije bilo jer ima dosta toga po čemu su Filipinci slični nama, s tom razlikom što su mnogo veseliji, svi su nasmejani, ali tamo je stalno lepo vreme, sunce, more i onda je sve po sebi lepše – priča nam Ivan.
U Emiratima ima skoro 18 000 Srba i još mnogo drugih nacija. Sasvim je prirodno da se sklapaju mešoviti brakovi. Međutim, za Grejs, to je bila prva ljubavna veza sa jednim strancem:
Prethodno sam bila u dugoj vezi sa jednim Filipincem. Ali, Ivan je bio veoma ljubazan, pravi džentlmen. Dolazio je u Abi Dabi jednom nedeljno samo da bi se sastao sa mnom. Posle nekoliko meseci me je zaprosio. Pristala sam jer mi se dopalo to što je fin, to koliko voli roditelje i što im je pričao o meni i pre nego što su me upoznali. Videla sam da je veoma odgovoran čovek i ima mnogo vrlina – seća se Grejs.
Ona je u Emiratima radila čitavu deceniju, uvek u oblasti saobraćaja i trasporta, od čega poslednjih pet godina u nacionalnoj avio kompaniji Etihad Ervejz. Proputovala je svet, a putovanja su bila njena ljubav i strast. Sa pandemijom se sve promenilo. Doneta je odluka da se zajednički život započne 4000 kilometara dalje od Emirata, u Ivanovom Smederevu. Njoj je to potpuno promenilo svakodnevicu, ali kako kaže, nije bilo velikog kulturološkog šoka jer je od ranije imala prilike da upozna razne kulture i države.
Azija i Srbija su dosta daleke u mnogim pogledima, jezik je težak, ali ljubav govori univerzalnim jezikom. Kada sam prvi put došla u Smederevo, posmislila sam: E, ovde bih mogla da se skrasim. Došla sam kao gradska devojka, a ovde je malo mesto, tiho, mirno. Odgovaralo mi je jer sam se umorila od gužve i pretrpanih gradova. Za mene, to je bilo opuštajuće. Tri puta sam dolazila pre nego što smo se preselili. Osetila sam se veoma dobrodošlom, svi su želeli da dođu, da nam čestitaju, da me posete, poklone cveće. Po prvi put kao da sam imala neki poseban tretman, pomalo bajkovito je bilo sve to. Na venčanju smo imali samo tri gosta sa Filipina, ostalo su bili Ivanovi rođaci i prijatelji, ali bilo je lepo. I što je najvažnije, osetila sam se prihvaćeno od strane njegovih roditelja – kaže Grejs.
Kako dodaje, Smederevo voli jer se tu oseća bezbedno. Svi ljudi koje ovde poznaje su veoma ljubazni I gostoljubivi. U našem gradu, Grejs je doživela i svoju prvu zimu i sneg. I najvažnije od svega, tu je rođena njihova ćerka Iva Aurora. Ali, sa malim detetom se ne može krenuti na veliko putovanje pa Grejs tri godine nije posetila Filipine. Nedostaje joj porodica, velika familija sa oko 50-oro dece od kojih je mnoge Grejs čuvala kada su bili mali. Ako bude moguće, nada se da će ih ove godine sve videti ponovo.
Filipini su divno mesto sa preko 7600 ostrva, pri čemu za tri sata možete da proputujete sto ostrva. Da, život je u nekim oblastima težak zbog nedostatka hrane i namirnica, troškovi života su veliki, mnogo ljudi živi skromno od poslova kao što je ribarenje, nema razvijene tehnologije, dobro opremljenih bolnica, to je borba za opstanak, ali čak i u takvim uslovima, Filipinci su srećan narod: Iako imamo mnogo problema, mi se i dalje smejemo, šalimo, radujemo, takva je naša priroda. Imam mnoštvo rođaka, zaista smo baš velika familija, ne možete ni da zamislite koliko je to ljudi.
Na pitanje kakve planove imaju za život u Smederevu i čime bi volela da se bavi, Grejs odgovara da joj je san da otvori igraonicu za decu jer voli da provodi vreme sa najmlađima. Što se Ivana tiče, otkrila nam je da je on odličan kuvar i ona u tome vidi šansu koju bi mogao da iskoristi. Pri tom, on ume da spremi najrazličitija pa i jela iz njene domovine. Utisci o Smederevu su, sada kada sasvim poznaje grad, podeljeni:
Ovde je zimi sve veoma tiho, posle četiri sata popodne više nema ničeg. Treba više nekih aktivnosti, sadržaja, dešavanja. Svakog popodneva Iva i ja dolazimo u centar grada. Ima igrališta, ali to je sve. Stvari kao što su božićna pijaca, kakvih ima u svakom evropskom gradu, tako nešto nedostaje, na primer. Takođe, moralo bi više da se radi i na održavanju higijene. Svuda. Kad ste roditelj, dve stvari su vam najvažnije: mogućnosti za obrazovanje i dobra zdravstvena zaštita. To su oblasti u kojima bi u ovom gradu trebalo više da se fokusirate. Koliko shvatam, Srbija ima problem sa natalitetom, dakle, sve što ima veze sa decom i podrškom roditeljima trebalo bi da bude u prvom planu. Jezik je takođe problem u svakodnevnoj komunikaciji ako Ivan nije samnom. U bolnici sam posle pororđaja stalno morala da imam kod sebe telefon zbog Gugl prevodioca. Isto je kad idem u Poštu da nešto uplatim ili u neki supermarket. Treba naći načina da više ljudi govori engleski u Smederevu. Ima turista i biće ih još više, veoma je nezgodno ako oni na ulici ne mogu da nađu nikoga sa kim mogu da komuniciraju.
Ivan i Grejs su „svetski putnici“. Najbolje znaju koliko je život nepredvidiv, zato su i otvoreni za sve buduće mogućnosti i izazove. Imaju razne planove, ali za sada, Smederevo je njihov dom i sigurno će zauvek biti posebno važno mesto u njihovim životima.
foto: SDCafe.rs / privatna arhiva