Na današnju akciju „Korumpir“, kolege i sugrađane pozvao je Forum smederevskih škola, a zamišljena je kao odgovor na, kako je rečeno „divno i jako kulturno“ obaveštenje koje je poslala gradonačelnica iz svog kabineta.
Podsećamo, predsednik zemlje je ranije akademskim profesorima poručio da će umesto zarade dobiti krompire, a Jasmina Vojinović takođe prosvetni radnik je svojim kolegama u Smederevu koji protestuju poručila da je predsednik bio velikodušan nudeći džak krompira jer oni svojim zalaganjem nisu ni to zaslužili. Ovo njeno saopštenje izazvalo je buru nezadovoljstva ne samo među prosvetnim radnicima već i mnogim sugrađanima koji ga smatraju potpuno neprimerenim.
Želimo da se zahvalimo što su tako velikodušni pa nam dadoše ne jedan krompir nego čitav džak krompira! – poručeno je na samom početku okupljanja kod Gimnazije. Tu se najpre stajalo 16 minuta u tišini nakon čega su okupljeni krenuli u protestnu šetnju Karađorđevom, a potom ulicama Filipa Višnjića, Despota Đurđa i Kralja Petra Prvog stigli do glavnog gradskog trga.
Tamo je bio postavljen štand, pa su uz prosvetari i ostali građani prilazili i uzimali krompire sa gomile na kojoj je pisalo „Prosvetiteljska plata“ kako bi potom otišli do Gradske uprave da gradonačelnici vrate „nezasluženi“ krompir. Uz jednu od gajbi, bio je postavljen i citat Dositeja Obradovića „Ništavni su oni koji učiteljev rad za sitno smatraju“.
U nastavku je skup krenuo ka Gradskoj upravi na čijim su vratima ostavljeni krompiri i odgovarajuće poruke, a zatim se na kraju obratio i predstavnik Foruma smederevskih škola. Podsetio je da pet meseci čekamo istinu o padu nadstrešnice, ali i da ima još mnogo drugih događaja o kojima se ne zna sve.
Šest godina nakon saobraćajne nesreće na naplatnoj rampi u Doljevcu i dalje nisu objavljene sve okolnosti, sedam godina je prošlo od ubistva Olivera Ivanovića, bez utvrđene odgovornosti, a toliko je proteklo i od rušenja u Savamali i noći u kojoj nije srušena amo imovina već i nada u pravdu.
Šta je epilog svega toga? Ko je kriv za ove tragedije? Kome su ruke krvave? Nijedan političar, nijedan vlasnik firme. Stvorili su sistem koji je uništio mnoge živote i nijedna odgovornost nije preuzeta. Jasno je da zahteve studenata neće ispuniti. Jasno je i čega se plaše. Plaše se sopstvene odgovornosti, sumorne budućnosti koja predviđa jednu šetnju dnevno od sat vremena u slučaju dobrog vladanja. Uništili su institucije, a ljude koji se usude da ne misle kao oni vređaju, ponižavaju i nasrću im na život. Za njih, štamparije ne uspevaju da isfabrikuju lažne diplome, lažne doktorate i lažne radnike u državnim preduzećima. Ako su u nečemu lideri, onda su to lažne vrednosti. Neko im je posle 13 godina rekao „ne“. Studenti, građani, prosvetni radnici, svi su oni u štrajku ali i bake i deke čije umorne ruke grle omladinu jer i oni prepoznaju pravdu po njihovoj volji. Ovo je otpor čestitih, pravdoljubivih ljudi, onih koji vole svoju zemlju i bore se za bolju budućnost. Ovo je borba svih nas koji ne pristajemo na tiraniju, ugnjetavanje, sistem koji guši slobodu i pravdu – poručuju iz Foruma prosvetnih radnika.
Oni nastavljaju proteste, a kako su nagovestili naredne nedelje zadatak će biti da se otključa zaključano, u ovom slučaju po svemu sudeći Gimnazija u Smederevu.