Home Info Nema performansa na Teatru u Tvrđavi

Nema performansa na Teatru u Tvrđavi

by redakcija

I ove 2015. godine Teatar u tvrđavi se održava pod sloganom Kretanje. Ni ove godine neće biti performansa, instalacija već će festival ostati veran klasičnom pozorištu i veštinama profesije, kao i osvojenoj avangardi.

Ono što se danas olako naziva modernim istraživačkim teatrom istraženo je i odigrano ’70-ih godina prošlog veka u predstavama i radovima Ljubiše Ristića, Dušana Jovanovića, Milana Pletela, Branke Andrić, Katalin Ladik i tad početnice Marine Abramović.

Ukratko, pozorište u Srbiji je već moderno pola veka.

Drugi dobar razlog što Teatar u tvrđavi ostaje posvećen pozorišnim veštinama je postojanje „Bitefa“, jednog od najuglednijih među svetskim pozorišnim festivalima, važne adrese na srpskoj i evropskoj mapi koji je zaživeo davne 1967. godine trudom Milana Vukosa i Muharema Pervića, koji i danas u punoj snazi dokazuju smisao svog postojanja: nove tendencije, novi izraz, nekonvencionalnost, nekomercijalnost, iskorak, avangarda, uporno pomeranje granica umetničke i ljudske slobode.

Vremenom i drugi festivali u Srbiji su počeli da liče na „Bitef“ a da „Bitef” nisu bili i zato je bilo važno postaviti tačku razlikovanja: Teatar u tvrđavi je različit jer bez razlika nema umetnosti ni puta do istine i vrline.

Mi, đaci folozofa iz Stagire, Aristotela, sledimo uverenje da je dužnost poezije (pozorišta) da slavi vrlinu.

Publika će u Tvrđavi gledati glumce koji će nam ispričati priče Čehova, Šekspira, Sterije… U „Galebu“ i „Snu letnje noći“ čuće reči velikih autora a od njihovih komada neće ostati samo naslovi, naprotiv, čuće se reči koje su pisci napisali, hrabri u svom vremenu i hrabri zauvek.

Novost ove 2015. je festivalska premijera kakve se izvode na velikim festivalima, recimo Dubrovačkim letnjim igrama koje su davno osnovali beograđani zaljubljeni u pozorište i more.

Festival ove godine otvara predstava „Duge noći i crne zastave“ po romanu i dramatizaciji Dejana Stojiljkovića, pisca mlađe generacije čije se knjige prodaju u tiražima koji zvuče nestvarno. Reč je o avanturističkoj, samurajskoj priči na tragu Aleksandra Dime Starijeg i Mijamoto Musašija čija se radnja događa nekoliko godina pre 1389. godine.

Kako je naša Srbija siromašna i kad nije siromašna da bi se dogodila festivalska praizvedba bilo je potrebno da snage udruže tri grada Smederevo, Niš i Šabac: u prostoru Malog grada zaigraće iskusni i daroviti glumci iz Niša, i lepi, mladi, najbolji glumački ansambl u Srbiji Narodnog pozorišta Šabac.

I na kraju treba reći „glumci su stigli sire“.

Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!