Pre otprilike 4000 godina jedan kineski ribar, da bi utolio glad, odlučio je da otvori nekoliko morskih školjki, i tako je verovatno postao čovek koji je otkrio bisere. Biseri su načinjeni od potpuno iste sedefaste materije od koje se sastoji unutrašnja podloga ili ”postava” školjke – ostrige. Ostrigino telo je veoma nežno, a da bi ga zaštitila od povreda, ona luči tečnost koja je istog sastava kao i biser i njome oblaže unutrašnjost svoje zaštitne ljušture o koju se oslanja telom.
Čim u unutrašnjost školjke upadne nešto što njeno telo može da povredi, kao što je zrnce peska, ostriga ga odmah oblaže sa nekoliko slojeva sedefaste materije kojom se oblaže i unutrašnjost ljušture, pa zalutalo zrno peska postaje biser. Tako nastaje biser, koji u svom središtu sadrži zrno peska ili već neki drugi predmet ili biće.
Kada se sve to odigrava sasvim prirodno, biser može da bude savršeno oblikovan.
U svetu su poznati i ohridski biseri koje pravi nekoliko porodica iz Makedonije. Ohridski biser se dobija od sedefa sa ljuštura školjki koji se brusi tako da se dobije kuglica. Ona se premazuje posebnom emulzijom dobijenom od krljušti ribe plaštine koja je endemit ohridskog jezera. Sastav emulzije je tajna i prenosi se sa oca na sina.
Čovek je, međutim, pronašao način kako da pomogne ostrigi u pravljenju bisera: treba samo da ubaci fino zrno peska ili komadić sedefa u ostrigu. Poslie dve ili tri godine, kada izvadi ostrigu iz vode i otvori je, naći će biser. Ovaj postupak se zove ”gajenje bisera” i obično ne donosi tako savršene bisere kao što su prirodni. Ono na šta mora da se obrati pažnja kod uzgajanja bisera, da na farme školjki u kojima se uzgajaju biseri ne dospe morska zvezda, za koju su školjke prave posastice.
U Japanu su, međutim, pronašli način za proizvodnju savršenih oblika ”odgajanih bisera”. Materija koja podstiče proizvodnju ovakvih bisera, ubrizgava se neposredno u telo ostrige. Ovaj postupak je veoma osetljiv i zahteva veliku pažnju i mnogo veštine, jer ostrigino telo ne sme ni najmanje da se povredi.
Najveći biser na svetu je težak 6,37 kg i procenjen je na više od 30 miliona američkih dolara. Nađen je na Filipinima 1934. godine i nazvan “Lao-Cea”. Školjka koja ga je napravila pripada vrsti Tridacna gigas (gigantska tridakna).
Tako su Francuzi usavršili tehniku za proizvodnju lepog veštačkkog bisera tako što probušene staklene perle oblažu materijom dobijenom od svetlih krljušti nekih riba, a unutrašnjost perli ispunjavaju voskom.
Oblik bisera ne mora da bude potpuno pravilan, ali su najcenjeniji oni koji su loptasti ili u obliku suze, koji su dosta retki. Mogu biti beli, ali i crni, kao i u prelaznim nijansama. Poznati su i roze, plavi, žuti, zeleni i ljubičasti.
Izvor: Zanimljive Informacije