Preko puta pijace, od sredine šesdesetih godina prošlog veka, nastala je jedna urbana celina čije je originalno izdanje većini danas ili nepoznato ili u tragovima.
Za sve koji su se prolazeći tuda pitali šta se zapravo događa sa fontanom koja ne radi taman toliko dugo da oni mlađi ni ne znaju kako je to pre izgledalo, istraživali smo malo na ovu temu.
Fontana je tu od 1967. kada je i zgrada Parnjača sagrađena. Treba je vratiti u funkciju što je i želja stanara. Do pre dve – tri godine smo svi iz zgrade to čistili i dezifinkovali.
To je bila prava fontana, prelepa. Ja sam tu od svoje pete godine, a to je znači 57 godina. I znam šta smo sve radili oko fontane i vodili računa o njoj. Uveče smo znali da sedimo na onom većem delu i da se družimo, jer je leti bilo baš prijatno, davala je hladovinu.
Roditelji su nas čuvali dok jurcamo okolo, a oni su ćaskali. Bilo je mnogo lepo. Čak smo se i brčkali ponekad. Divne me uspomene vežu za tu fontanu i baš bih volela da bude kao nekada.
Bila je čista i blistala. Iz gornjeg dela je voda prskala, a dole se slivala kroz otvor kao slap. Voda je uvek čista, travnjak oko nje besprekoran, sa dva drveta i tim šimširom oko celog travnjaka. Bilo je i cveća.
Dok su stanari samo brinuli o njoj bilo je u redu. Jedne godine je neki građevinski preduzimač, ne znamo po čijem odobrenju, prelepio ploče preko prelepog mozaika plavo – belog koji se i sada vidi jer ploče otpadaju – priča nam, jedna naša sugrađanka koja živi u zgradi pored.
Pre toga je JKP skinulo sav šimšir oko travnjaka i ono što je pre toga bila zelena površina, postalo je “otvoren” prostor i mesto gde se sada, svakodnevno okupljaju taksisti, njihovi putnici, muzičari koji tu čekaju da ugovore neku “tezgu”…
Trava je uništena, mnogi za sobom ostavljaju smeće, iako ih stanari neprekidno mole da to ne čine. Dešavalo se i da radnice iz Crvenog krsta dolaze da počiste i pokupe neotvorene kutije sa hranom koju su dobili korisnici Narodone kuhinje i odmah tu bacilli.
Izgleda da nije baš sasvim jasno ko je dužan da je održava: Svi se prepucavaju kad nastane problem, čija je to obaveza.
Kada sam jednom zvala za čišćenje, jer je neko bacio mrtvu mačku, šetali su me od komunalne inspekcije do komunalne policije i komunalnog preduzeća – dodaje naša sagovornica.
Fontana je potpuno ispravna. Rađena u vreme kada se sve “pravilo ljudski”, da traje. I dalje ima priključak za vodu i šahte za dovod i odvod rade. Uz malo dobre volje, rešenje bi se našlo.
Jer, kao da se poslednjih decenija zaboravlja da nije Smederevo samo Kralja Petra ulica. Na bezbroj drugih mesta po gradu postoje objekti i celine koje su nekada krasile naša naselja i da su upravo po njima neki delovi grada bili prepoznatljivi.
Samo malo “iznad” te fontane je Trg Nikole Krge gde jeste čisto, ali prilično dotrajalo. Vidi se da većih ulaganja nije bilo u skorije vreme.
Slična je situacija na još mnogim drugim mestima u gradu – iz prošlog vremena ostali su tragovi o svemu što je nekada ljudimo bilo i od koristi i lepo za oko, a sada su to zapuštene površine čijih se najboljih dana sećaju samo stariji.
Neke veće inicijative na nivou grada očigledno neće biti u dogledno vreme, pa bi možda, rešenje bilo da se stanovnici, svako u svom kraju, okupe oko zajedničke ideje, pokrenu akcije i krenu da obnavljaju svoj kutak. Naravno, naoružani najpre strpljenjem zbog procedura koje ih čekaju, nadležnosti i ovlašćenja.
Ali vredeće, sigurno svaki trud.
2 comments
Ceo grad nam izgleda kao ta zapuštena fontana.I nema dalje…
Treba posao dati kamenorscu iz Gornjeg Milanovca koji je sa 12 miliona dinara napravio čudo! Ustvari on kaže da nije dobio tih 12 miliona kako mediji pišu nego manje, pa je čudo samim tim još veće. Ovu fontanu srušiti i prekopirati funkcionalno rešenje krugova sa glavnog trga.