O česmi na početku trga nedavno smo pisali uz kritiku što u danima najveće žege nije radila. Tada je neko i ostavio poruku nadležnima da je sramota što nema vode.
Na istom mestu – ponovo sramota, ali ovoga puta naša. Naime, nedugo nakon te objave, usledili su radovi, česma je popravljena i postavljene nove prskalice na slavinama. Jedva da je prošlo nekoliko dana i već su polomljene.
Nema potrebe da pričamo koliko nam je ta česma potrebna, znamo gde se nalazi, znamo da svi tuda prolazimo i da je upravo s tim razlogom i postavljena.
Ali očigledno ima potrebe da pričamo o tome otkud i dokle više ovakav stav prema onome što pripada svima nama?
Na stranu novac i to što na kraju mi to sve plaćamo. Od obnovljenih pa uništenih igrališta do mnogo krupnijih stvari od česme, ali po ko zna koji put pitamo:
Ako se već nadležni, posle više kritika „pokrenu“ i nešto urade u ovom gradu, možemo li mi da budemo iole civilizovani i da to sačuvamo za dobrobit nas samih?
1 comment
Nihilizam. Nista nije slucajno. Unistavanje sveta oko sebe.