Home Info Bečka klinika traži pluća za pluća

Bečka klinika traži pluća za pluća

by redakcija

Darko Babić, tridesetpetogodišnji Smederevac, od rođenja boluje od cistične fibroze, podmukle bolesti koja „izjeda” pluća sve dok ih ne uništi. Kad kapacitet pluća padne ispod 30 odsto, disanje je otežano, postaju laka meta za bakterije, pacijentu preti pogoršanje, pa koma. Jedini spas od tragičnog ishoda je transplantacija. Darkova pluća već izvesno vreme rade ispod minimuma – između 20 i 25 odsto. Ali, stanje se pogoršava. Za šest meseci tri puta je završio u bolničkoj postelji. Nova pluća spasila bi mu život, ali to što je Srbin, trenutno mu ugrožava opstanak.

You Might Be Interested In

Darko je, kako sam tvrdi, jedan je od troje pacijenata iz Srbije koji su kandidati za transplantaciju. I baš kada je mislio da mu se smeši sreća da pobedi opaku bolest, stigle su nove komplikacije. Univerzitetska klinika AKH iz Beča, sa kojom Srbija od 2012. godine ima sporazum o saradnji, obustavila je transplantacije za srpske pacijente, tvrdi Darko za „Politiku”.

– Do sada je u Beču urađeno osam transplantacija pluća, od čega pet usled cistične fibroze. Sporazum je podrazumevao jednu transplantaciju godišnje, uz uslov da Srbija za svaku transplantaciju donira makar neki organ. Kako nije bilo reciprociteta, sada traže pluća za pluća. U maju je zasedao odbor Eurotransplanta, a pošto je tada u Srbiji jedna žena, čije je stanje bilo kritično, pripremana za transplantaciju. Međutim, odlučeno je da suspenduju sporazum uz zahtev da ispunimo uslov – tvrdi oboleli Smederevac.

Ovo je, kaže, saznao iz pisma koje je 20. maja profesor Valter Klepetko iz bečke klinike uputio ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru i ostalim akterima uključenim u pitanja transplantacije organa u Srbiji, a koje je procurelo u javnost i našlo se na „Fejsbuku”, u grupi za obolele od cistične fibroze.

Ta vest Darka je „zaledila”. Kako i ne bi, kad je svestan da su mu šanse za nova pluća i nov život sve manje. Na naše pitanje da li je ministar dobio pismo iz Beča i šta će dalje biti sa obolelima od cistične fibroze, u Ministarstvu zdravlja kažu da je „ministar upoznat sa svim problemima u poslovima transplantacije organa u Srbiji, pa tako i sa problemima pacijenata koji čekaju transplantaciju pluća”.

– Republika Srbija i Ministarstvo zdravlja imaju dobru saradnju sa AKH Klinikom u Beču. Oni i dalje redovno kontrolišu i pregledaju naše pacijente. Nedavno je profesor Andreas Cukerman bio naš gost i bilo je reči o daljoj saradnji u oblasti transplantacije organa, odgovaraju iz resornog ministarstva.

I Darko i ministarstvo se slažu da glavni problem leži u nedovoljnom broju donora organa u Srbiji. Da bismo ušli u Eurotransplant, uslov je deset donora na milion stanovnika. Nažalost, umesto da raste, kod nas broj donora opada.

Pismo klinike AKH ministru zdravlja (Foto O. Milošević)

– Mali broj donora ukupno sprečava porast broja transplantacija uopšte. Nažalost, svugde u svetu je veliki broj pacijenata koji čekaju transplantaciju. Čak i zemlje sa najvećim brojem donora u svetu (Španija i Hrvatska imaju između 35-40 donora na milion stanovnika) imaju liste čekanja na transplantaciju. Jedan od principa Eurotransplanta je i sistem reciprociteta. Ni jedna zemlja na svetu ne želi da bude ’izvoznik’ organa. Uobičajeno je da koliko organa ponudite, toliko pacijenata možete da transplantirate, navode u Ministarstvu zdravlja.

Međutim, Darko Babić tvrdi da manjak donora nije naš jedini problem.

– O ovome se javno ne govori, ali ako znamo da je u Srbiji prošle godine urađeno nekoliko transplantacija srca, a i nekih drugih organa, logično je da se zapitamo gde su završila pluća. U redu, možda neka nisu bila zdrava, ali nemoguće da su sva bila bolesna, smatra Darko, tvrdeći da Srbija nema adekvatnu transportnu službu do mesta transplantacije pluća, usled čega taj organ i kad ima donora, propadne.

 U ministarstvu tvrde da transport nije problem.

– Ukoliko bi bilo donacije za pluća, Srbija ne bi imala problem za transport organa i direktno bi mogla da kontaktira sedište Eurotransplanta u Lajdenu. Pacijenti koji su kandidati za transplantaciju pluća mogu se slati u različite centre, a sve troškove lečenja snosi RFZO pošto se transplantacije pluća ne obavljaju u Srbiji, odgovaraju iz Ministarstva zdravlja i dodaju da su edukovali veliki broj lekara za poslove transplantacije organa uopšte, te da samo povećanjem svesti o potrebi doniranja i značaju transplantacije možemo rešiti ovaj problem.

Darko se bori, ne odustaje. Pre mesec dana pisao je pismo premijeru Aleksandru Vučiću i ministru Lončaru, ali odgovora nema. Kaže, želeo je samo da ukaže na problem koji nije nerešiv. Sam teško da može da se izbori. Čak i kada bi sakupio 120 hiljada evra, koliko minimalno košta transplantacija, ne bi pomoglo jer Srbija nije član Eurotransplanta. Da promeni državljanstvo, jedini je izlaz, ali za njega i nemoguća misija. Ostaje mu čekanje. A da li ima vremena?

O.Milošević

Izvor: Politika

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!