Pijace su po definiciji organizovana mesta za snabdevanje stanovništva svežim životnim namirnicama i drugim prehrambenim i neprehrambenim proizvodima, te kao takva predstavljaju sastavni i gotovo neodvojivi deo komunalne infrastrukture, naročito u urbanim sredinama. Pijace su ujedno i javni prostori, dostupni svim slojevima stanovništva, bez obzira da li se na njima pojavljuju kao prodavci ili kupci.
Pijace su nastale gotovo istovremeno kada i prve robne razmene, odnosno kada su ljudi, suočeni sa pojavom da nečega imaju više nego što im treba, a nečega malo ili uopšte nemaju, spontano formirali mesta na kojima će razmeniti dobra.
Od nastajanja do danas pijace su barometar društveno-ekonomskih prilika u sredinama u kojima egzistiraju. Dve konstantne osobine pijačne delatnosti, koje se nisu menjale kroz istoriju, su vitalnost i prilagodljivost različitim uslovima poslovanja. Tržišne promene, po nepisanom pravilu, prvo uočavaju prodavci na pijacama. Prvenstveno zato što prepoznaju i koriste prednosti direktnog i neposrednog kontakta sa kupcima, što je još jedna od ključnih osobina pijaca koja ih razlikuje u odnosu na druge, savremene oblike trgovine.
Upravo zbog te osobine, tradicija kupovine na pijacama, koja se na ovim prostorima neguje vekovima, ima i ozbiljan sociološki aspekt. Pijace jesu tržište, ali i prostori okupljanja i komunikacijeljudi. Kako u ruralnim tako i u gradskim sredinama. Sve navedene osobine i karakteristike pijaca imaju korene u bogatoj istoriji i tradiciji ove delatnosti. U skladu sa promenama načina života i tehnološkim razvojem, menjale su se i pijace.
Smederevske pijace
Zelena pijaca
Na našoj Zelenoj pjaci obavlja se promet na malo poljoprivredno – prehambenih proizvoda i to uglavnom svežeg i sušenog voća, povrća, testenine, meda, mlečnih proizvoda, živinskog mesa, ribe. šumskih plodova, jaja, ali i cveća, ukrasnog i lekovitog bilja, sadnog materijala, ukrasnih jelki, omota za pakovanje nepre- hrambenih proizvoda zanatskih radnji i domaće radinosti.
1.Pijaca ispred Crkve Sv. Đorđe bila je u XIX veku
2. Pijaca ispred tadašnje Zadužbine bila je pre I Svetskog rata
Mala pijaca ispred Zadužbine,1917.god.
3. Pijaca u ulici Dimitrija Davidovića nalazila se u periodu između dva Svetska rata
Ulica Dimitrija Davidovića u 80-tim godinama Kuća u ul. Dimitrija Davidovića, pre II Svetskog rata
4. Pijaca na mestu sadašnjeg Marketa IDEA Super, u vreme II Svetskog rata, pa sve do perioda 1953/54. godine, nalazila se na prostoru između Karađorđeve, Đušine i Knez Mihajlove ulice. Nakon preseljenja pijace na novu lokaciju, ovaj prostor je dobio novu funkciju i preimenovan je u „Trg Borisa Kidriča“.
Zelena pijaca i Robni magazin Pogled na Zelenu pijacu i Robni magazin
Poznati mesari: Mileva, Arkadije, Bata, Milanče, Lule, Lepa i Branko, prva polovina 50-tih godina
5. Pijaca na mestu sadašnje Skupštine Opštine, u vremenu od 1953/54. , pa do 1957/58. godine, nalazila se na prostoru između ulica Despota Đurđa, Despota Grgura i Omladinske. I ova pijaca je preseljena na novu lokaciju, a taj prostor je dobio novu namenu i funkciju, pa i novo ime – „Trg 5. jun“.
Prostor iza Okružnog suda prema Železnićkoj u Omladinskoj ulici – bio je Zelena pijaca
I u tom periodu postiojala je ova uličica Između sadašnje Policijske uprave i Skupštine Opštine, samo što je na prostoru zgrade Skupštine Opštine bila Zelena pijaca. U prostoru pizemlja sadašnje Policijske uprave nalazile su se piljarnice i ribarnica. U toj ribarnici, za prijem i kontrolu kvaliteta dopremljene ribe, bio je zadužen stari i iskusni ribar Dragoslav Tasić, zvani Draga Calion. Jednom prilkom došao je tu da kupi ribu i čuveni profesor Gimnazije Živojin Filipović – Čika Fića, koji je đacima predavao filozofiju i latinski jezik. Videvši Dragu Caliona u belom mantilu ispred ribarnice, veselo mu je rekao : „Pa, ti si Cale pravi doktor za ribe!“ i tako mu dao najpopularniji nadimak “Doktor Cale“. Inače, Čika Fića, kao veliki zaljubljenik u Dunav i prijatelj ribara, u jednom mandatu bio je predsednik Upravnog odbora Smederevske Ribarske Zadruge.
Prostor ex Zelene pijace na kome je govorio J.B.Tito, 8.juna 1959.god. kad je posetio Smederevo
Kad je ova pijaca preseljena na novu lokaciju (današnja Zelena pijace) ovde je ostao prazan prostor koji je preimenovan u „Trg 5. jun“, i služio je za okupljanje ljudi u slobodno vreme. Prostor je bio ravan po kome je bila posuta i nabijena crna šljaka iz Železare. On se tada koristio kao Zabavni park; ringišpil i druge sprave za igru i zabavu, a bio je korišćen i kao parking za autobuse i automobile.
Naravno, ovaj prostor je korišćen često i za održavanje većih okupljanja ljudi, za tzv. mitinge. Tako je 8.juna 1959. god. („Naš glas“, br.217), na mitingu na tom mestu, okupljenom narodu i političarima govorio J.B. Tito, kada je posetio Smederevo. Tom prilikom on je obišao Železaru, grad i Tvrđavu.
6. Pijaca na sadašnjem mestu nastala je u periodu 1957/58. godine i zauzima prostor između ulica 17. Oktobar i Vojvode Putnika.
U ranim 50-tim godinama cela površina sadašnje pijace bila višlja za 2,5-3 metra. To se i danas može videti iz ulice 17. Oktobar, jer je zemljište na kome se nalazi zgrada „Proleće“, na višem nivou od nivoa pijace. Taj viši nivo površine se pružao od "Proleća", pa do kraja Mlečne pijace, a u dubini do kapije u ulici Vojvode Putnika, i bio je u vidu skromnog voćnjaka. Onda su gradske vlasti donele odluku da se cela ta površina spusti za tih 2,5-3 metra. U to vreme nije postojala nikakva građeviska oprema ni buldožeri, pa se to moralo raditi ručno: krampovima, ašovima i lopatama. Taj posao je poveren nekim ljudima iz Kovina i okoline, koji su uglavnom bili vredni i fizički jaki Mađari ; oni su navedenim alatom otkopavali zemlju, tovarili u konjske zaprege i odvozili na određena mesta, negde uz Dunav. Zbog tog fizčki teškog posla, koji je trajao mesecima, Smederevski narod ih jenazvao „Kubikaši“. Pisac ovih redova se često tu nalazio, igrao sa drugovima, brao zeleno voće i pričao sa „Kubikašima“.
U to vreme u ul. 17. Oktobar, na desnoj strani preko puta, bila je zgrada u kojoj se nalazila Gradska policija, a nešto malo iznad nje, bila je zgrada u kojoj se nalazila kultna kafana „Skobalj“. Stariji smederevci se verovatno sećaju da su svoju pevačku karijeru započele kasnije, neke poznate pevačice narodne muzike!
Zelena pijaca 70-tih godina, u ul. 17. Oktobar
Uobičajeno je da se u većim i dobro organizovanim gradovima, u okviru zelenih pijaca, nalaze i Riblja i Mlečna pijaca, pa tako i naše Smederevo , u okviru Zelene pijace, ima Riblju i Mlečnu pijacu, ali i Pijacu cveća.
Riblja pijaca
Odmah do prostora Pijace cveća nalazi se Riblja pijaca. I sa leve i sa desne strane postoje ribarnice u kojima se može nabaviti sveža, zamrznuta i dimnjena riba. Sveža i dimnjena riba, uglavnom je slatkovodna, dok je zamrznuta – uvozna morska riba. Povremeno se mogu naći i lignje, ali i ostali morski organizmi.
Ribarnica Kesega
Mlečna pijaca
Mlečna pijaca je počela sa radom 1977.godine na otvorenom prostoru i to u delu Zelene pijace na kome se danas nalaze tezge za prodaju mešovite robe: odeća, obuća, opšte kućne potrepštine i dr. U sadašnju Mlečnu pijacu ulaz je na prvoj kapiji, ili tačnije, iz same Zelene pijace. Ona je sagarađena 2000-te god. kao zatvorena (pokrivena), na krovu zgrade zanatskih radnji ispred Nadvožnjaka, u ul. Nosilaca Albanskih Spomenica.
Današnja mlečna pijaca
Stočne pijace
U principu, na stočnim pijacama obavlja se trgovina na malo žive stoke, stočne hrane i žitarica. Na tim pijacama obavlja se i trgovina ogrevnog drveta, ali drugih srodnih roba.
1. Prva stočna pijaca nalazila se na prostoru ispred tadašnjeg Načalstva, odnosno današnjeg Okružnog suda
Okružno Načelstvo-Smederevo
2. Druga stočna pijaca nalazila se na prostoru Kalemegdana, odnosno na prostoru današnjeg Megamarketa „Roda“.
Stočna pijaca na Kalemegdanu kod Železničke Stanice
Stočna pijaca na Kalemegdanu kod Tvrđave
3. Sadašnja stočna pijaca nalazi se u Vučačkoj ulici, odnosno kod ex Ciglane „Nikola Krga“
Stočna pijaca na Carini
Buvlje (robne) pijace
U periodu od 1980. do 1990. godine, ponuda na buvlim pijacama je već bila bogatija za deficitarnu konfekciju koja je bila modni trend. Prve originalne farmerice robnih marki „Levis” u to vreme mogla se isključivo i jedino nabaviti „ispod ruke” ili na većim buvljim pijacama.
Nakon nam uvedenih sakcija UN na Uskrs 1992. god. došlo je do kolapsa trgovine; nije se više odlazilo u prodavnice, jer u njima nije bilo ničega, a trgovina se preselila na ulice i buvlje pijace na kojima nema šta nema. Većina buvljih pijaca nastala je periodu od 1994. do 1997. godine. Gotovo sve pijace ove vrste građene su na temeljima nekadašnjih „najlon” pijaca, koje su nastale mnogo ranije.
Kako u svim većim gardovima Srbije, tako su i u Smederevu nastale buvlje pijace, koje su se mogle podeliti u neregularne (spontane-nije bilo plaćanja pijačnine) i regularne (na određemom prostoru sa plaćanjem pijačnine) pijace. Neregularne su bile: u ul. Miloša Velikog, u ul. Vojvode Putnika, na prostoru sadašnje Sportske hale, kod „Dudare“ na Carini (Sadašnja zelena pijaca) i dr., dok su regularne pijace bile: na tezgama Zelene pijace, na platou sadašnje Mlečne pijace, na prostoru javnog parkinga ispod Nadvožnjaka, na ex Sportskom centru (Sadašnji Gradski bazen), i sadašnja buvlja pijaca.
Buvlja pijaca na prostoru Javnog parkinga – ispod Nadvožnjaka -u ul. Miloša Velikog i Vojvode Putnika
Sadašnja buvlja pijaca kod ex Jugopetrola
Nikola Tasić-Cale
Izvor: SDCafe