Hrvatski književnik i novinar Ante Tomić otvorio je peti Ambijentalni pozorišni festival Tvrđava teatar u Smederevu, a u glavnom takmičarskom programu biće izvedena i predstava Narodnog pozorišta iz Subotice rađena po njegovom romanu „Čudo u Poskokovoj Dragi“ u režiji Snežane Trišić.
Inače, priča o Jozi Poskoku i njegova četiri sina, koja se sa velikim uspehom igra i na sceni Satiričnog kazališta Kerempuh, uskoro će dobiti i svoju filmsku adaptaciju, poput prethodnih Tomićevih romana, pod rediteljskom palicom Rajka Grlića, za koga kaže da ga je na prevaru uvukao u film (Grlić je snimio film „Karaula“ po Tomićevoj knjizi „Ništa nas ne smije iznenaditi“ i „Neka ostane među nama“, dok je njegov prvi roman „Što je muškarac bez brkova“ adaptirao za filmsko platno Hrvoje Hribar).
„Već kada je otisnut u knjizi, osjećam kako me je zauvijek napustio komadić luckastog svijeta koji sam načinio, a u kazalištu ili kinu još sam dalje od čitave te stvari. Ona više pripada glumcima, redatelju, scenografu, kompozitoru i drugima iz tima predstave. Ja sam sporedan. Meni je uloga kao mladenkinoj materi na vjenčanju, da stojim sa strane i plačem“, kaže Tomić.
Ante Tomić je rođen 1970. u Splitu. Studije filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi kao profesionalni novinar u Jutarnjem listu, i za svoj novinarski rad nagrađen je nagradom Hrvatskog novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka“ za najbolju reportažu.
„Ja ne pišem za novine zato što se ne može živjeti od pisanja knjiga, kako to nekome može da izgleda, već to radim zato što obožavam pisati za novine. Volim što tjedno mogu napisati kolumnu koja će sutradan izići i koju će pročitati sto hiljada ljudi. To je sjajno. S druge strane, razlika u pisanju knjiga i pisanju za novine je ista kao razlika između benda koji svira po klubovima i benda koji svira na stadionu. Meni se sviđa i klupska i stadionska atmosfera“, kaže Tomić, koji je prvu zbirku priča „Zaboravio sam gdje sam parkirao“ objavio 1997.
Jedan od najčitanijih savremenih hrvatskih pisaca kaže da je za njega književnost, pre svega, „nešto za posle ručka na kauču“, te da je prvi uslov koji štivo mora ispuniti to da ne sme biti dosadno. Inače, njegov poslednji roman „Punoglavci“ (prvobitno objavljen pod nazivom „Vegeta Blues“) ima zanimljivu predistoriju, budući da je nastao po narudžbini prehrambene fabrike Podravka, koja je tražila da se u knjizi, tu i tamo, pominje njihov proizvod Vegeta.
Marija Krtinić
Izvor: Danas