SMEDEREVO, 21. novembra 2010. (Beta)
Prva skulptura izlivena u bronzi savremenog umetnika otkrivena je u Smederevu na proslavi Aranđelovdana, Dana grada.
Spomenik u prirodnoj veličini, srpskog prosvetitelja i reformatora revolucionarnog perioda nacionalnog buđenja i preporoda, Dositeja Obradovića, rad akademika Nikole Koke Jankovića, otkriven je danas u Smederevu na zauzimanje Rotari kluba.
Spomenik Dositeju, delo Nikole Jankovića, postavljen je 1990. u Novom Sadu povodom 20. godišnjice Univerziteta u tom gradu. Jedan odlivak spomenika izveden je za Prištinu.
Skulptura u bronzi danas postavljena u Smederevu ispred Gimnazije u centru grada izlivena je iz istog kalupa. Spomenik Dositeju jedino je delo savremenog autora u slobodnom prostoru Smedereva, izlivena u bronzi.
Autor je repliku izlivenu u livnici njegovog učenika Smederevca Zorana Kuzmanovića, poklonio gradu. Livenje su platili smederevski rotari.
U smederevskoj Galeriji savremene umetnosti tokom prepodneva otvorena je izložba skulptura akademika Nikole Koke Jankovića.
Dositej je po povratku u otadžbinu na tle Srbije kročio u Smederevu i oduševljen prizorom ukliknuo "Ha, braćo moja, kako mi se čitav život kratkim čini dok smederevske ne ugledah predele!"
Dositej, najprosvećeniji i najučeniji Srbin svoga vremena, postao je prvi srpski ministar prosvete, organizovao je škole, mirio i savetovao ustaničke vođe, i bio Karađorđev lični sekretar i savetnik.
Dositej je prvi popečitelj (ministar) prosvete u Srpskom sovjetu i tvorac svečane pesme "Vostani Serbie".
U knjizi "Sovjeti zdravago razuma" (1784) bivši kaluđer Dositej je zapisao "Bolje je mnogo jednu pametnu i poleznu knjigu s kolikim mu drago troškom dati da se na naš jezik prevede i naštampa nego dvanaest zvonara sazidati i u sve nji velika zvona poizvešati! Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce!"
Tri godine razmišljajući o pustinjačkom životu, Dositej je proveo u manastiru Hopovo (u koji je pobegao sa zanata) kao poslušanik, kasnije monah (Dositej je monaško ime, mirsko je Dimitrije) da bi odbegavši iz manastira putovao po svetu i obrazovao se.
Umro je 1811. u Beogradu i sahranjen u porti beogradske Saborne crkve pored groba Vuka St. Karadžića. Prema svedočenju hroničara njegov kovčeg nosili su naizmenično najveći državni velikodostojnici.
Za kovčegom su išli Karađorđe i ministar vojni i predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta Mladen Milovanović. Obojica, Karađorđe i Milovanović, ubijeni su po nalogu knjaza Miloša.
(Kraj) msp
Izvor: Beta