Značajan deo 20. veka u Smederevu, a posebno drugu polovinu, snažno je obeležilo okupljanje nebrojenih generacija na fontani. Svako stariji od 20 godina i danas zna – na fontani se vreme provodilo po suncu, kiši, snegu, ledu, vetru…
Koga god ste želeli da vidite ili upoznate, mogli ste sigurno to na fonatni. Ta neizostavna okupljanja ovom gradu su dala posebnu atmosferu po kojoj je dugo bio prepoznatljiv.
Jer, imali su mnogi gradovi šetališta, ali smedervska fontana bila je “jedna jedina”. I upravo je ona ta koja je najviše nedostajala onima koji iz grada odu.
Upravo to je i priča koja stoji iza ideje velikog okupljanja svih generacija o čemu se od nedavno izjašnjavaju brojni Smederevci i Smederevke, kako oni koji tu još uvek žive, tako i iz svih ostalih krajeva sveta.
Naime, iz tog žala, nastala je, prošle godine Fejsbuk grupa “Vidimo se na fontani”. Trenutno ima 4,3 hiljade članova i taj broj svakodnevno raste. Napravio ju je Miodrag Mija Radojević
Ja sam dete sa fontane kao i većina Smederevaca. Međutim, otišao sam devedesete godine u Austriju gde i dalje živim. Kada sam prvih godina dolazio u Smederevo, uvek sam se radovao da izađem na fotanu, da sretnem nekog, “da se malo pitamo”.
Međutim, kroz godine, sve je manje bilo ljudi. Svaki put kad dođem vidim praznu fontanu. Kada pitam za neke, odgovor je da nas nema, da ne znamo gde su, da su svi nešto sakrili, povukli….
Imam jednog prijatelja u Švedskoj i sa njim sam počeo razgovor o tome. On mi je pokazao fotografije koje je pronašao na Fejsbuku i baš mi je lepo bilo to vidim.
Sada na FB svakodnevno objavljujemo slike tog dela grada, ali i ljudi. To su lica sa fontane. Kada objavim nečiju fotografiju, ja se nadam da će neko da je prepozna, da se seti tog vremena i druženja sa tom osobom, to mu vrati neke trenutke koje je doživeo tu.
Kada pustim grupnu fotografiju, retko je da su svi koji su na njoj živi, ali i oni koji nisu sa nama više, vredni su pomena. Verujem da je i njihovim porodicama drago kada ih se neko seti. Onda mi je palo na pamet – zašto to ne bi preraslo u druženje uživo? – priča za SDCafe.rs Miodrag Mija Radojević, pokretač grupe “Vidimo se na fontani”.
Kako objašnjava, bio je prošle godine jedan mali, spontani susret, kada se okupilo oko 15 njih iz te generacije, ali tek sa društvenim mrežama Mija je mogao da dopre do većeg broja ljudi.
Tako sam odlučio da napravim tu grupu, ja, koji nikada pre toga nisam bio na Fejsbuku. I eto, palo mi je na pamet da pozovem sve generacije da se okupimo na fontani, na primer, 8. juna ove godine.
Hteo sam da čujem mišljenja drugih, da vidim ima li zainteresovanih i veoma me raduje što se za kratko vreme, hiljadu ljudi ili lajkom ili komentarom složilo sa idejom.
Inicijalni predlog je da se pre svega ljudi okupe, naprave veliki zajedničku fotografiju, a za dalje da se osmisle detalji. Da li će se svako sa dvojim društvom posle toga uputiti tamo gde su i inače izlazili posle fontane ili da se priredi neko zajedničko dešavanje, na jednom mestu.
Ima onih koji žele da pomognu ali malo je takvih u odnosu na broj ljudi iz grupe. Mija ih poziva, kao i članove svih drugih grupa u Smederevu da se priključe, daju ideju, savet, pomognu ako žele u organizaciji.
Mogućnosti ima više, od toga se organizuje i bina za nastup smederevskih bendova i muzičara, posluženje, pa da dođu, kako kaže naš sagovornik, umetnički ili politički nadareni, baš svi koji žele da pomognu.
Da budemo svi za jedan cilj, da se vidimo. Ko zna, možda to postane i tradicionalno. Ovaj poziv za susret u junu važi za sve generacije. Svako ko je vezan za fontanu treba da dođe, pa neka je to i 2000.godište, pozvan je da deli svoju radost sa prijateljima i svima ostalima.
Fontana je srce Smedereva. Svi smo se skupljali tu. Ranije je bilo mnogo firmi, radilo se po smenama, pa đaci iz škola, svi se sjate tu. Vikend je bio bučan i lep.
To je mesto gde smo postajali samostalni. Tada smo hvatali svoj pravac, upoznavali momke i devojke. Fontana je bila put na kome smo se odvajali od roditelja. I gde god da idemo uveče, na kraju tu dođemo.
Kada smo je prevazišli na neki način, onda smo imali drugu radost gledajući decu kako odrastaju. Kad prestanu obaveze, poslovi, deca odrastu, čovek se seti mladosti i mesta gde mu je bilo lepo. Želi da opet tamo ode.
Tako ja želim da se vidimo na fontani. Kad sretneš nekoga koga dugo nisi video, imaš mnogo toga da mu ispričaš.
Na toj fontani je vreme stalo. Mi smo otišli, ona je ostala. Družili smo se, ona nas je sklopila. Sada je to jedna knjiga gde su se listovi pobrkali i treba da se složi da bi mogla da se otvori, da bi imala početak i kraj. Mi smo na toj fontani imali početak, došli do sredine, zastali, sad bi trebalo da zaokružimo priču.
Da se svi skupimo i da to ispadne lepo, tad će mi srce biti puno. Bitni su Smederevci i Smederevo, ne ja pojedinačno ili bilo ko drugi. Samo želim da moje srce ponovo počne da kuca kao onda i da doživim te emocije – poručuje Mija.
Svako ko želi da ponovo oseti ritam fontane iz doba svoje mladosti, može se priključiti akciji na FB profilu “Vidimo se na fontani”.
2 comments
samo sto je fontana trenutno skup tri plitke posude I ne zasluzuje da se nazove fontanom. Koncept desavanja je odlican , samo da neko to ne zabrani.
Kad se dešavao genocid nad starim izgledom fontane ne sećam se nešto da se naveliko protestvovalo. Fontana nisu samo krugovi a i to će se nazida nije problem. Nego drveće ko će da vrati!?
Sve i da se vrati fontana tog socijalnog momenta više nema i neće ni biti jer pojeo ga internet