Home Info Smederevske posleratne kafane

Smederevske posleratne kafane

by redakcija

Reč kafana je složenica  (qahve hane) koja najverovatnije potiče iz persijskog jezika i spaja reči kahva-kafa i hane- kuća, tj. kuća u kojoj se toči kafa. Tako da je kafana pre svega orijentalni izum. Istorija kafana je neraskidivo vezana za istoriju  pijenja kafe, pa tako znamo da je početkom XVI veka kafa već bila u upotrebi u Meki, Kairu i Jemenu, a Osmanlijsko carstvo je osvojila polovinom XVI veka. Sa dolaskom Turaka na Balkansko poluostrvo dolaze i istočnjački običaji i ustanove, pre svega karavansaraji i hanovi. Pored karavansaraja(1) i hanova(2) u Beogradu su se mogle naći aščinice(3), mehane(4) i kafane (5).
Značenje: 1- eliko svratište na drumovima i u naseljima za smeštaj putnika, stoke i robe,2- Skromnije građevine od karavansaraja, takođe građeni pored drumova u našeljima, 3-Skromne radnje nalik na narodne kuhinje, služile za ishranu putnika u naseljenim mestima,
4- Ugostiteljski objekat u kome se toči piće, 5- Ugostiteljski objekat u kome se toči kafa.

Kafane su sa Turcima došle u Evropu, svakako preko Balkana, a izvori pominju kafanu u Beogradu, na Dorćolu, već 1522. godine, a u Srajevu 1591. Prema Uredbi iz 1864. godine daje se definicija mehana: “Sva javna mesta, u kojima se krčmi piće, ili daje rana s pićem, ili se pored rane i pića daje putnicima i drugim posetiteljima i obitavalište za vreme njegovog prebivanja u tom mestu, spadaju u red meana“, dok su kafane po Dodatku Uredbe iz 1864. godine odvojene od mehana i takođe detaljnije definisane: “Kafane su zgrade, gde se javno krčmi kafa i svako piće i jelo daje“ i „Kafane mogu postojati samo u varošima i palankama, na drugim mestima ne“. Treba da se kaže da su u najranijim vremenima kafane bile rezervisane samo za Turke, a da su se kasnije javile i mehane i kafane u kojima su sedeli hrišćani, ali mešanja nije bilo.

Analize su pokazale da su kafane imale važne funkcije, a možda to i danas imaju, deleći ih na nekoliko sfera: političku, ekonomsku, kulturnu i socijetalnu.

a) Politička funkcija kafane
Verovatno se najviše zna o važnosti kafane u političkoj sferi, gde je njena uloga možda i najbitnija. Kao što je rečeno, modernost, liberalni politički principi, posebno sve jače razlikovanje javne i privatne sfere života, kafane upravo čini društveno-političkiom institucijom par excellence.

U Evropi XVII i XVIII veka kafane su odigrale zanačajnu plitičku ulogu, posebno u Francuskoj i Engleskoj. Tako u Engleskoj kafane predstavljaju mesto rođenja civilnog društva i građanske političke opozicije. Kafane su svoju ključnu ulogu u beogradskom društvu dokazivale i preko svoje uloge u politčkom životu. Tako saznajemo da se jedan od ključnih događaja u srskoj istoriji, Svetoandrejska skupština (kada je smenjena dinastija Karađorđević, sa knezom Alekasandrom na kneževskom tronu, a na čelo srpske države ponovo stao Miloš Obrenović), odigrao u „Velikoj Pivari“ 1858. godine, koju je, inače  sagradila kneginja Ljubica 1839.godine.

Branislav Nušić je zapisao da su kafane služile kao mesto okupljanja dobrovoljaca u ratovima, komita, zatim kao bolnice i mesta za okupljanje na kojima su se skupljali ljudi da bi protestvovali. Kao što je to i danas običaj, Srbi su i pre 100 i 150 godina politiku shvatali ozbiljno i vrlo emotivno, tako da nisu bili retki slučajevi politički motivisanih sukoba, koji su se najčešće razrešavali pesnicama, kamenicama, ali i oružjem.

b) Ekonomska funcija kafane
Kafane su bile prva mesta sklapanja poslovnih dogovora i trgovačkih ugovora. Kafane su bile način da se najlakše zaradi, jer je kao privredna delatnost omogućavala najbrži obrt, u kojoj je uspeh bio zagarantovan.Prve banke, prve menjačnice, prva produktna berza, prva berza rada, prava osiguravajuća društva, privatne lekarske ordinacije, fotografske radnje, otvorene suu ugostiteljskim objektima, prevashodno hotelima i kafanama.

c) Kulturna funkcija kafane
*Prve pozorišne predstave, prvi koncerti klasične muzike, prvi balovii svečani prijemo, prve bioskopske projekcije, prve kulturne izložbe i književene večeri odigravale su se u beogradskim hotelima i kafanama. Prva bioskopska predstava takođe je prikazana u jednoj kafani. Bilo je to 25 maja /6. juna 1896. godine, u kafani kod „Zlatnog krsta“, samo šest meseci nakon prve svetske bioskopske projekcije u Parizu.

d) Socijetalna funkcija kafane
Ovde se u prvom redu misli na razvoj građanskog društva, kao rezultata demokratizacije i modernizacije Srbije. Kafane su odigrale veoma važnu ulogu i u obrazovanju. Zapisano je da su se prvi časovi muzike i plesa održavali po kafanama i da su se tamo nalazile i neke škole i održavale svoju nastavu.

– Najbolji „prenosilac“ te specifične kulture, ali i najbolji njegov „detektor“ jesu upravo kafane. One, kao istočnjački izum, u kojima se pila kafa i pušilo duvan, a potom se, kao na Zapadu, pio alkohol i služila hrana, postaju centri srpske modernizacije i kreiranje identieta. On će, kao i te kafane, uvek ostati podeljen na Istok i Zapad, i uvek imati koristi od te razlie, ali i štetu od tog konflikta.

– Kafana je, iako ponekad mesto poroka i hedonizma, bila i mesto kulture, društvenosti, tradicionalizma i društveno-političkog angažmana. Ovaj aspekt kafane se danas, na žalost, poprilično izgubio. Ne samo da je izgubljena funkcija kafane, već se ponekad čini da i sama institucija kafane polako otaljava poslednje dane.

„Novi vek“, odista je novi vek! Bolje ime nije mogla dobiti kafana u predgrađu, pa da obeleži period preloma koje naše doba preživljava… Brislali su se tragovi jedan po jedan; rušile su se jedna po jedna kafana, u kojoj smo mladost provodili, često i mladost sahranili, mi smo pobožno skinuli kapu za pokojnikom, kojega su pored nas proneli :  Bog da joj dušu prosti !

Mada je ove reči Branisalv Nušić napisao skoro pre 100 godina, kafana nije potpuno mrtva. Ponekad se čini da ima i novi život, koji će je očuvati kao jednu od osnovnih društvenih institucija, sa svojim posebnim i nezamenljivim funkcijama, koja će povezati staro i novo, koja će od „oba sveta“ izvući najbolje, za one koji i dalje u nju veruju.

Koji su ljudi što su odsedali u kafanama i šta su z njima doživljavali?

Boemija
Kafana je spomenik slobodnom životu i mesto ustanka protiv mentalne robije. „Kafana se obično povezuje se boemiju, koja je suprotnost građanskom, porodičnom životu. Kafana je u devetnaestom i dvadesetom veku bila umetnička Agora: tu se raspravljalo o novim mogućnostima poezije, smišljali su se novi pravci, ponekad pisale pesme ili pravili skice za slike“ – kaže pesnik Bata Milanović.

Boemi
„Boemi su ljudi puni duha, vrcavi, umetnici, najčešće pesnici. Mnogi pesnici su pero umakali u vino, jer vino je piće koje omogućava da se uživa na duže staze i pokretač je duhovnog u čoveku. Ono od ljudi pravi kreativce, ono je esencija boemskog. Boem je, u stvari, školovani alkoholičar.”- po Đuri Jakšiću.
“Kafana je poput trga : Svako može da vam priđe i tresne neprijatnu istinu u liceo vama i vašem javnom ponašanju…Kad neko dolazi u kafanu, mora doći čista srca i mirne savesti, da može svima da pogleda u oči, ako ima para, svakom naruči piće i da zna da će taj piće prihvatiti.” i „Srbi su, izgleda, narod koji ne može bez kafane“ – rekao je Momo Kapor.

Dert
“Dert je veselje i radost duše ; to je logika duše i srca, a ne svesti i razuma. Dert je stanje kada snažno otvaramo dušu, jer je u njoj sakrivena naša istinska lepota, naš žar, vatra i savršenstvo.U ambijetu kafane, sa  drugovima i prijateljima, uz dobru  muziku, zgodnu pevačicu, omiljeno piće, raspoloženje raste. Popuštaju se kravate, naručuju pesme. Stvaraju se uslovi za merak i sevdah.
Dert je snažna hipersenzibilna  poruka, prijateljima, rođacima, drugovima, kolegama o tome koliko je važno čoveku što se tako oseća i ponaša. Intenzitet tog uzbuđenja  zavisi od lične percepcije vrednovanja ljubavi i vremena u kome se ta emocija desila. Dert je, duboko rafinirana i uglavnom, spontana euforija, zato je daleko snažnija nego izazvana emocija” – kaže Zaim Imamović.

Merak
Merak je odgovor životu  u njegovoj potrazi za smislom.Merak je, u principu, duboka, intenzivna radost, najpozitivnije uzbuđenje, najsuptilnija emocija ; ukras života, emocija i kulture. Sa turskog se inače prevodi i kao uživanje, želja, strast, zanos, žudnja. Pri pomenu meraka, organizam refleksno šalje mozgu informaciju prepunu emocija koje sa tom rečju dolaze.
On se lako piše, dugo pamti i ima svoju lepotu u samom izgovoru. Kada se izgovara, to se radi polako, sa puno strasti, poštovanja i uvažavanja, da bi se sagovorniku stavilo do znanja o kakvoj se vrednosti i kvalitetu radi. Pri pomenu meraka, organizam refleksno šalje mozgu informaciju prepunu emocija koje sa tom rečju dolaze. Dakle, merak nije ništa drugo do harmonija sa samim sobom, odnosno ravnoteža svesti i podsvesti.

Sevdah
Sevdah u principu označava ljubav, ljubavnu čežnju i strast. To je „aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog je oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji doživljava estetiku kao sastavni dio življenja, može i u najmanjem obliku, i u najmanjem prostoru osjetiti sevdah“- po definiciji Omera Pobrića, slavnog maestra sevdalinke. On dalje kaže: „Sevdah je stanje kada je Vama lijepo sa mnom i meni lijepo s Vama, …nadam se da smo u sevdahu…“

Lumpovanje
Lumpovanje znači da se čovek u kafani provodi uz alkohol, drogu, žene i muziku, pri tome skakuće i uživa u svim tim glupostima. Ono potiče od nemačke reči lump, koja označava čoveka lolu, bekriju, veseljaka, čoveka koji se gosti, koji se veseli i bučno slavi, i koji udara brigu na veselje.

Stare smederevske kafane (posle II Svetskog rata)

Smederevo verovatno spada u gradove koji su doživeli najveći porast stanovništa u Jugoslaviji. Despotski, Kneževski i Kraljevski grad je 5. juna 1941. godine  imao ca.11 hiljada stanovnika, da bi nakon II Svetskog rata 1948. godine imao ca. 25 hiljada! Od  te 1948., pa do 1981. godine, samo grad Smederevo je dobio ca. 50 hiljada novih stanovnika, tako da je narastao na 70 hiljada ! A, Opština Smederevo je tada brojala 110 hiljada žitelja.
Smederevo je i posle II Svetskog rata i Oslobođenja nastavilo svoju viševekovnu tradiciju posećivanja kafana i ugostiteljskih objekata, i nije trebalo da prođe mnogo vremena pa da novoformirane gradske vlasti, na malo drugačiji način od onog ratnog i predratnog perioda, Smederevcima  ponude malo razonode i dobre zabave, koje je zaista nedostajalo za vreme okupacije.

Odmah posle II Svetskog rata i 50-tih godina XX veka u Smederevu su radile kafane koje su postojale i pre rata, kao što su: Grand- i danas kafana, Takovo- danas Turistički savez grada, Avala- danas ex Dom JNA, Jadran- danas gradski Muzej. Naravno da su tu bile i klasične kafane, kao što su: Jokina kafana, Ohrid, Skobalj, Proleće, Gurman, Kasina, Dunav, Srbija, Zeleni venac (Pundina kafana), Restoran Beograd, Rujna zora i stari Sindikalni, ali i neke manje poznate, ili popularne kafane.

Grad Smederevo doživljava do tada nevideni procvat. Novi čelični most preko Dunava 1976. godine još više je ubrzao razvoj i izgradnju Smedereva, pa su tako napravljeni Sportski Centar, Hotel Smederevo, nove škole, obdaništa, domovi kulture, autobuska stanica… Za nekoliko godina u tom periodu preduzima se nekoliko kapitalnih poduhvata koji sasvim menjaju izgled ovog grada. Na nekadašnjoj periferiji grada, na kojoj su bili voćnjaci i vinogradi, nikla su nova naselja Senjak, Ubiljci,  Jabukar, Jugovo, Carina, Papazovac, a ogroman broj komfornih porodičnih kuća gradi se kako u samom gradu, tako i na dotadašnjoj periferiji. Naselja koja su do tada fizički bila odvojena od Smedereva po nekoliko kilometara, kao što su sela Lipe, Radinac, Kulič, Šalinac, Vučak, Kolari,.. sada počinju da se spajaju sa gradom.
U 90-tim XX veka i daljim godinama XXI veka, a zbog svih poznatih i preživljenih događaja u Jugoslaviji i Srbiji, došlo je zatvaranja mnogih kultnih (državnih) kafana i do smanjenog intenziteta otvaranja klasičnih kafana. U tim godinama mnogi mlađi ljudi, ostavši brz državnog posla, dobijanjem određenih odpremnina i podizanjem skupih kredita, počinju da otvaraju kafiće, ili bistroe (objekti u kojima se ne srevira hrana, nego samo kafa i sva pića !).

Kao kuriozitet navodi se da je prvi kafić u Smederevu -Marilyn- otvorio 1982. godine Slavko Brakočević samo godinu kasnije nego u Beogradu -Papagaj- 1981.godine. Inače. u prostoru ex Marilyn-a danas se nalazi, takođe poznati kafić  – Gajba !

Spisak smederevski kafana

Gradske kafane
1. Jokina kafana – J.Kovačević – UP Jedinstvo-Semberija-StankoNaumovski-MilošaVelikog-p,d -Srušena
2. Sinđelić – Živko Jovanović-Žika Gluvi-MilošaVelikog-p -Sada Picerija S
3. Ohrid -Sava Đurđević Deda Sava-MilošaVelikog-p -Sada Kafana Zvono
4. Zlatibor – Micina kafana-Milomirka Mlađenović-Dine Mančića-p
5. Dom JNA -Stanko Naumovski-Do rata Hotel Avala-Familija Pavlović-Dine Mančića-p,d -Restitucija
6. Gornja vaga -Sandina kafana-Borivoje Radulović-16.Oktobar-p -Urušena
7. Skobalj -Dimitrije Šterić-17. Oktobar-Na kraju Parnjače-p -Srušena                                                   8. Proleće -Mile Kerkez-D.Davidovića-ex Jugodrvo -UP Jedinstvo-kod Pijace)-p,d -Sada Kladionica
9. Gurman -Mića, brat Jovice Pekovića-(D.Antonijević Mikeli)-DimitrijaDavidovića-p -Sada Pekara    *
10. Jedinstvo -UP Jedinstvo-(kod Mike Ere)-Mile Maksimović-Knez Mihajlova-d -Sada Zlatara
11. Ladna voda -Borivoje Rajić Bora Šestak-Vojvode Stepe-p -Sada Teretana
12. Lovački dom (Sada Panorama)-Milutin Radojević Brzak (Sarma-Z.Sarić)-Šantićeva
13. Vožd -Petar (Voja) Ilić-Prvi šef DraganVranješević-ul.Srbina
14. Beograd (Konjski restoran)-UP Jedinstvo-PetrovićMomčilo-ul. Slobode-d -Sada Butik                   *
15. Resavac-Ljubomir Dragutinović-Radoslava Mirkovića-p -Sada zgrada i Skroz dobra pekara
16. Grand-UP Jedinstvo-Miladin Radovanović Dine Ćuran-Trg Republike-d -Sada Ug.škola                *
17. Pivnica-UP Jedinstvo-Profir Pejčić- Kralja Petra I (MaršalaTita)-d- Sada Parfimerija
18. Kasina-Vasa Jovanović (Otac D.Jovanovića)-Kralja Petra I (MaršalaTita)-d -Sada Kladionica        *
19. Pošta-UP Jedinstvo-Milun Stefanović (Mile Popović)-Kralja Petra I (MaršalaTita)-d -Sada Banka
20. Fijaker -Živan Jovanović i Ljiljana Eraković-Kralja Petra I (MaršalaTita)-p -Sada Kafić
21. Šah klub-UP Jedinstvo-(Sada Bavaria)-Ferenc Šimun-Srpskog Sovjeta-p
22. Dunav-UP Jedinstvo-Dragan Jovanović Slina (Sin Vasilija Jovanovića)-Despota Đurđa-d               *
23. Srbija-Sveta Avramović-Despota Đurđa-p -Sada Veterinarska stanica
24. Zeleni Venac (Kod Jovice)-Ivan Punda-Karađorđeva-p -Sada Kafić
25. Kafana i tombola-Šah-Božidar Jagodić Bebe-Vuka Karadžića-Fortuna-Milanko S.-p -Sada GSA
26. Kafana u i tombola u Tvrđavi-Stadion-Milan Dimitrijević Drange-p -Srušena
27. Pod Orajem-Milorad Petković Trunka-Mome Ardelića-p
28. Miki-Nikola Kitanoski (Bora)-Knez Mihajlova-p
29. Madera-Mitar Marković-Kralja Petra I (MaršalaTita)-p
30. Jadran-UP Jedinstvo-Selimir Jovanović-Omladinska-d -Sada Muzej                                               31. Etno kafana Caki-Dragan Popović-Branislava Nušića-p
32. Brod restoran„Srbija“ na Dunavu-Miladin Radovanović Dine Ćuran-d -U Vinči
33. Goranski dom-Nikola Otašević (Dragoljub Antonijević Mikeli)-Goranska-p
34. Akvarijus (Sada Beerland)-Bora Radulović (Boško Sekulić)-Goranska-p
35. Restoran na Plaži-UP Jedinstvo-Sava Jović-Smedervska Ada-d -Srušen
36. Marina (Ušće Jezave u Dunav)-Vojin Abramović-Đure Strugara-p

Carina
37. Crveni petao-Tasa Cvetković-Sterijina-p -Urušeno
38. Rujna zora-Pre rata Voja otac J.Petkovića, a posle brat Mića i sestra-Vojvode Stepe-p -Sada Bife
39. Karađorđev konak-Radosavljević Radivoje Raja Skaka-Ustanička-p
40. Čoma-Tomislav Čomić-Proleterska-p -Sada Čoma plus
41. Dva Jablana-Mića Mlaznjak i Toma Dreka-Mušicka-p -Ne radi

Put Nove Železare
42. Mostar-Vladimir Nedeljković-17.Oktobar-p -Sada Butik i Prodavnica
43. Smederevo-Božidar Zlatković Boža Vrcan-Sada Damnjanac-Vojvode Putnika-p
44. Lovački satanak-UP Jedinstvo-Vlastimir Đokić Šastri-Senjak-16.Oktobar-d -Sada Prodavnica
45. Maniks SD-Mane Jevtić-Crvene Armije-p
46. Jagodinac-Hranislav Vasiljević-Crvene Armije-p -Ne radi
47. Kafana Iva-Ivan Kocić-Crvene Armije-p -Ne radi
48. Koštana-Dobrivoje Stojković- Crvene Armije-p -Ne radi
49. Kraljev dvor-Vojin Abramović- Crvene Armije-p
50. Kozara-Vita i Vojka-Crvene Armije-p -Ne radi
51. Balkan-Vita Azanjac-Crvene Armije-p -Ne radi
52. Mali Pariz-Dušica i Staniša Luković-Crvene Armije-p -Ne radi

Put Beograda
53. Kafana stari i novi Sindikalni-UP Jedinstvo-Pera Petrović Suvarak-Izletnička-d -Ne radi
54. Japanska ruža-Vojislav Janković- Beogradski drum-p -Srušena
55. Bikovac (Godomin)-Grada Dimitrijević-Beogradski drum-d -Ne radi
56. Đurđevi Vajati-Tomislav Cvijović-Železarino Jugovo-d -Sada Vila Bavaria                                     *
57. „Heroj Srba“-Božidar Jakovljević Božica-„Heroj Srbino“ Jugovo-d -Ne radi                                    *
58. Smedervska noć (Milkina kafana)-Radomir Vidojević Rade Guska- Beogradski drum-p -Srušena
59. Lovac-Stevan Kesić-Beogradski drum-p
60. Ribarska kafana-Dragomir Vasić Banza-Na Prevozu-Beogradski drum-p -Urušena
61. Lasta-Milica Đorđević-Autobuska stanica-d -Ne radi
62. Palas-Zoran Jovičić-Beogradski drum-p

Napomena :
1- Lista kafana, naravno, nije konačna, te je podložna dopunama i promenama,
2- Redosled u natpisu kafane :- Naziv- Vlasnik ili Šef- Adresa nalaženja- Vlasnički status:-p-(rivatno), -d-(ržavno)- Radni status,
3- Na listi su sa *označene one kafane koje su stare, elitne, kultne i koje su davale, ili daju
imidž Smederevu.

Kafana „Zlatibor“-„Micina kafana“- ul. Dine Mančića

Ova simpatična kafana je privatno vlasništvo pokojne gospođe Milomirke Mlađenović i nalizi se u ulici Dine Mančića, u blizini predratnog hotela Avala, a posleratnog Doma JNA, maltene u centru grada. To je kafana u koju je dolazila školovanija klijentela, koja nije želela da bude viđena u nekom opuštenom stanju. Bilo je tu političara, advokata, profesora, inženjera, ali i zanatlija i ljudi sa radničkim zanimanjima. U ovoj kafani vladala je tiha intimna atmosfera u kojoj su se nalazili drugovi, prijatelji da na miru popiju piće i diskretno popričaju. U njoj se nije spremala hrana, ali se moglo nešto pojesti, na zahrev mušterije. Ne retko se tu mogla čuti i neka pridošla muzička družina sa lepim starim narodnim i starogradskim pesmama.

Kafana“Skobalj“- ul. 17.Oktobar-p  -Zgrada je odavno srušena

Kafanu “Skobalj“ je izgradio i držao  poznati smederevski gazda Dimitrije Šterić na svom imanju. To je bila kultna kafana posleratnog Smedereva, a nalazila se u ulici 17. Oktobar, na prostoru između današnjih zgrada -„Parnjače“ i ex „Šipad-a“, zbog čijih izgradnji je i srušena. U posleratnom periodu obnove i izgradnje zemlje, glavni gosti su bili novopečena radnička klasa iz „Heroj Srbe“, „Milana Blagojevića“, „Rafinerije“, „Fagrama“, „Godomina“ i dr. Nešto kasnije u njoj su odsedali šoferi, trgovci, zanatlije, seljaci, radnici, veterinari, advokati i svi ljudi željni dobrog provoda. U njoj se mogla konzumirati dobra kuvana hrana i svega sa roštilja, kao i pečenje. Ono što je bilo karakteristično za tu kafanu, bila je dobra narodna muzika, smederevskih muzičara: Fića, Gega, Toza, Nikola, Lale i dr.

Kafana Gurman – ul. Dimitrija Davidovića – sada je Pekara

Ovu jako poznatu i popularnu kafanu, u ulici Dimitrija Davidovića, otvorio je i vodio Mića Petković, brat Jovice Petkovića, najboljeg i najpoznazijeg, smederevskog, srpskog i jugoslovenskog harmonikaša i kompozitora narodne muzike. Nalazila se u najužem centru grada, u neposrednoj blizini čuvene, predratne daleko poznatije Docine kafane u zgradi Zadužbina. Zvučno ime „Gurman“ govori da je tu bila odlična hrana, počev od hladnih i toplih predjela, preko kuvanih jela do roštilja i raznih vrsta pečenja. Gosti ove kafane bili su ljudi raznih zanimanja; činovnici, advokati, sudije, doktori, veterinari, političari, radnici, zanatlije, poljoprivrednici i dr. Zbog dobre i relativno jeftine hrane ovde su na ručak ili večeru dolazile cele porodice! U kasnijem periodu, kada je kafanu preuzeo Dragoljub Antonijević Mikeli, u njoj su se okupljali i mnogi smederevski sportisti, od kojih su prednjačili fudbaleri, jer je on igrao fudbal. Naročito treba istaći fudbalere-veterane, koji su ovde imali svoje „društvene prostorije“.

Kafana Beograd („Konjski restoran“)- ul. Slobode – Sada je Butik

Po otvaranju ove kafane, koja je pripadalo Ugostiteljskom preduzeću „Jedinstvo“, rukovodilac je bio Momčilo Petrović i izvesni Goce. U ovu kafanu dolazili su ljudi svih profila i zanimanja. Specifičnost ove kafane bila je u tome što gosti u njoj nisu sedeli, jer nije bilo ni klasičnih stolova ni stolica. Svi gosti su stajali uz povišene pravougaone stolove i sa njih jeli i pili, zbog čega je ovaj lokal nazvan „Konjski restoran“. Prolaznost gostiju je bila velika, jer je lokacija kafane bila u samom centru grada, pa je samim tim i zarada bila solidna. Naime, do same kafane, u istoj zgradi, nalazila se Biletarnica za autobuske karte, a na spratu iznad stanovala je popovska porodica, odn.starešina naše Saborne crkve Svet Đorđe. Desno od nje, u ul. Knez Mihajlova nalazio se „Robni magazin“, a u nastavku je bila Zelena pijaca.

Kafana Grand-UP Jedinstvo- ul. Trg Republike – Sada je Ugostiteljska škola

Hotel i kafana Grand zaista su bili “grande” još u vreme kada je izgrađen 1927. godine u okviru zgrade Opštinskog doma. Sem gostiju, uvek je imao na ishrani mesečno i više desetina tzv. pretplatnika, to su bile porodice profesora, sudija, advokata koje su  koristile svakodnevno usluge kuhinje Granda. Po hranu su slali poslugu. Grand je posle oslobođenja nacionalizovan i odmah mu je promenjeno ime u „Sutjeska“, a ubrzo je dobio ime „Moskva“ koje je zadržao do 1948. godine, kada mu je vraćeno staro ime. Krajem 50-tih godina XX veka celokupno ugostiteljstvo Smedereva je preuzelo Ugostiteljsko
preduzeće „Jedinstvo“ u okviru kog je poslovao i Grand.

Već 60-tih godina hotel više nije radio jer su hotelske sobe pretvorene u kancelarije. Restoran-kafana- je zadržao elitni ugostiteljski renome sve do izgradnje novog hotela Smederevo. Kafana Grand bila je kroz decenije nulta tačka društvenog života Smedereva. Jedan od najpoznatijih rukovodilaca Granda bio je Miladin Radovanović Dine Ćuran.

Inače, odmah posle rata ovde su odsedali trgovci, zanatlije, seljaci, radnici, a kasnije su tu dolazili veterinari, advokati, poslovni domaći i inostrani ljudi, poznati sportisti, a u vreme izgradnje Železare, Želvoza, Godomina i dr. i mnogi stručnjaci, majstori, monatažeri i sl.
U Grandu se uvek služla hrana sve vrste: predjela, kuvana hrana, roštilj, razna pečenja i naravno, specijaliteti. Tu su bili organizovani i priređivani: dočeci Novih godina, proslave matura, razne zabave i banketi, poslovni ručkovi, lepe svadbe i dr. Nedeljom ovde su se okupljali filatelisti da bi kupovali ili razmenjivali poštanske marke.
U Grandu se slušala i dobra narodna i zabavna muzika. Ovde pevali mnogi poznati srpski pevači narodne muzike: Cune, Toma, Tozovac,…  U jednom periodu pečat ovoj kafani davao je legendarni virtouz na harmonici Vladeta Kandić, mnogo poznatiji pod nadimkom Bata Kanda. Ostalo je zapamćeno njegovo „Najciganskije vašarsko kolo“, kojim je dizao na noge i one koji nikad nisu igrali kolo. Tu su svirali i poznati domaći muzičari: Žota, Goga, Lale, Bulja i dr.

Kafana Kasina- ul.Kralja Petra I (ex ul. MaršalaTita) -Sada je Kladionica

Po otvaranju Kasine, u zgradi Zanatskog doma, njen šef je bio stari smederevski kafedžija Vasilije Vasa Jovanović (Otac Dragana Jovanovića Dragana Sline). Kafana je pripadala Ugostiteljskom preduzeću „Jedinstvo“. Odmah posle rata to je bila kafana u vidu narodne kujne, gde su se hranili mnogi novopečeni industijski radnici, uglavnom ljudi sa sela, postojeći radnici i njihove porodice. Nešto kasnije tu su dalazili trgovci, zanatlije, a sa porastom standarda i boljeg života, ovde su odsedali veterinari, advokati  i poznati sportisti.

U kafani se slušala i dobra narodna i zabavna muzika, a naročito dok je postojala bašta na prostoru kasnije izgrađene zgrade Kompanije – Dunav Osiguranje. Čuvena Lepa Lukić je tu praktično započela svoju pevačku karijeru. Tu je pevala i naša Gordana Runjajić, kada se nije moglo naći slobodno mesto za stolom. I ovde su se nedeljom okupljali filatelisti da bi kupovali ili razmenjivali marke. Tu su se priređivali porodični i/ ili poslovni ručkovi, a bile su organizovane svadbe i dočeci  Novih godina.

Kafana Dunav- ul.Despota Đurđa

U posleratnom pariodu ova kafana je pripadala Ugstiteljskom preduzeću „Jedinstvo“, a godinama njen rukovodilac bio je Dragan Jovanović Dragan Slina, sin starog smederevskog kafedžije, Vasilija Vase Jovanovića. Zahvaljujući svojoj pogodnoj lokaciji kraj Dunava, gosti su bili mnogi putnici koji su dolazili brodovima u Smederevo; to su bili parobrodi Krajina i Beograd, zatim Hidrobus (Raketa) Smederevo, i naravno, svakodnevno Kovinka, kao i dr. Na  početku svog postojanja i rada ona je za goste imala najčešće ribare, zanatlije, tregovce i radnike Železare, a u nešto kasnijoj fazi tu su osdsedali i mnogi činovnici, advokati, sudije, doktori, veterinari, političari, inženjeri, direktori i dr. Dugo godina Dunav kafana je imala svoje stalne goste, koji su naravno imali „svoje stolove“, odnosno stolice. Jedan od maskota ove kafana, od rata i u 50-tim i 60-tim gidinama XX veka, bio je stari ribar i jedan od osnivača Smederevske Radne Ribarske Zadruge, Dragoslav Tasić Draga Calion, koji je bio mnogo poznatiji pod nadimkom Doktor Cale.
Po prirodi stvari, najviše se pripremala i nudila riba, odnosno riblji specijaliteti, mada je bilo i sve druge klasične restoranske harane: predjela, kuvana jela, neizbežni roštilj i razna pečenja. U kafani nije  bilo stalne muzičke kapele, ali je goste često uveseljavao čuveni Vrlja. Najčešće je svirao i pevao stare izvorne narodne pesme, a naročito starogradske i romanse. U ovoj kafani priređivani su razni događaji : zabave, banketi, proslave matura, poslovni ručkovi, dočeci Novih godina i po neka manja svadba.

Kafana Stadion u Tvrđavi-Milan Dimitrijević Drange – Zgrada je odavno srušena

Ova kafana se nalazila u neposrednoj blizini montažne drvene zgrade, kao slvačionice uz tada postojeće fudbalsko igralište u našoj Tvrđavi.
To su bile prostorije za sportiste: fudbalere, rukometaše, delegate, sudije i funkcionere. Po otvaranju i više godina, kafanu je vodio poznati smederevac, popularni Milan Dimitrijević Drange. U tom lokalu služile su se sve vrste hrane, a često je tu postojala i dobra muzika. Gosti koji su dolazili, bili su gotovo svih profila i zanimanja; po danu su mahom bili mlađi ljudi, dok su uveče dolazili oni stariji. U jednom perodu u ovom lokalu bila je organizovana, tada jako popularna, igra na sreću – Tombola, kada je bio i najposećeniji. Kafanu i Tombolu tada je vodio Božidar Jagodić Bebe.

Kafana Jadran- ul. Omladinska – Sada je gradski Muzej

 

Po otvaranju, posle II Svetskog rata, ova kafana pripadala je Ugostiteljskom preduzeću „Jedinstvo“, a jedan od prvih rukovodilaca bio je Selimir Jovanović.
Pošto se nalazila u blizini Železničke stanice, kafanski gosti su bili putnici svih fela: seljaci, radnici, zanatlije trgovci, đaci i omladinci, a kasnije su tu odsedali veterinari, advokati, poznati sportisti i dr.
U periodu intenzivne izgradnje i obnove Smedereva, ona je bila i mesto za opuštanje i nalaženje „terenutne ljubavi“. Neke naše sugrađanke, moralistkinje, u vreme većeg uticaja komunista na rad, život i ponašanje tek oslobođenog radnog naroda, ovu kafanu su nazivale:  podrugljivo – kupleraj, a finim rečima – crveni fenjer, jer su se njoj često nalazile i žene lakog morala.
Služla se hrana sve vrste: predjela, kuvana jela, klasični roštilj i naravno pečenje. Ovde se slušala i dobra narodna muzika. Mnogi, kasnije poznati estradni umetnici ovde su praktično započeli svoju pevačku karijeru.

Brod restoran„Srbija“ -na Dunavu kod Veslačkog kluba

Kafana-Brod restoran„Srbija“ – nalazio  se u sklopu Društvene ishrane Železare. Objektom je u jednom perodu uspešno upravljao Miladin Radovanović Dine Ćuran. U vreme postavljanja 1987.god., i kasnije, ova kafana je bila  prava atrakcija na Dunavu u Smederevu. Služila je uglavnom za priređivanje poslovnih ručkova i večera domaćim i inostranim gostima u periodu izgradnje i modernizacije Nove Železare, ali i drugih preduzeća. Tu su se proslavljali mnogi podpisani ugovori o projektovanju, izradi i isporuci opreme i mašina za Novu Železaru.

Naravno, mnogo smederevci dolazili su tu na porodične ručkove ili večere, i/ili samo na piće i palačinke. Najčešći gosti su bili društveno – plitički radnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici, ali i zanatlije, radnici i dr. Od hrane ovde su se mogla dobiti kuvana jela, roštilj, pečenja, riba, specijaliteti, a služila su se mnoga žestoka domaća i inostrana pića, vina, piva, sokovi i mineralne vode. Ali, mnogim gostima ostao je zapamćen Dragicin  (Dinetova supruga) specijalitet – Smuđ na smederevski način. Stalne muzike nije bilo, ali je zato u vreme priređivanja nekog Železarinog slavlja, održavanja svadbe, dočeka Nove godine, proslave matura i sl., dolazila adekvatna muzika.

Kafana Jagodinac-Hranislav Vasiljević- ul. Crvene Armije – Sada ne radi

Kafana Jagodinac nalazi se na desnoj srani puta prema Radincu, odnosno prema Novoj Železari. Ona je bila privatno vlasništvo Hranislava Vasiljevića i nastala je kao posledica izgradnje Železare na novoj lokaciji u drugoj polovini 60- tih godina.

Kafana je služila uglavnom za priređivanje poslovnih ručkova i večera ljudima iz preduzeća ex Jugoslavije, u periodu intenzivne izgradnje Nove Železare. Međutim, najčešći gosti bili su radnici, montažeri i terenci mnogih preduzeća iz maltene svih krajeva tadašnje Jugoslavije. Zbog povoljnog položaja i dobre hrane, vrlo  često, gosti su bili i društveno-plitički radnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici i dr. Od hrane ovde su se mogla dobiti dobra predjela, kuvana jela, roštilj, razna pečenja, specijaliteti, a služila su se i mnoga, tada, kvalitetna alkoholna i bezalkoholna pića.

Kafana stari Sindikalni-UP Jedinstvo-Pera Petrović Suvarak-Izletnička – ne radi     

Sindikalni park je zauzimao više od osam hektara i nekada je bio imanje Pauna Jankovića-Baće koji ga je kupio od Turaka. Kasnije je postalo vlasništvo Branka Jefemovića koji je gornji deo imanja prodao kumu Spasoju Stevanoviću, trgovcu iz Beograda. Spasoje je započeo uređivanje parka, a po okončanju Prvog svetskog rata, uobličio ga je njegov sin Milutin.

Glavni ulaz se nalazio na donjem putu odakle je blagom kosinom vodila centralna popločana staza. Stazom se dolazilo na prvu terasu polukružnog oblika sa kamenom skulpturom sa likom dečaka. Od terase su vodile su dve staze: jedna u šumski deo parka, a druga na terasu sa vidikovcem odakle se pružao divan pogled na Dunav i Banat. Ulaz na glavnu terasu bio je ukrašen vazama od kamena, a na zidovima su se nalazile ukrasne figure. U parku je postojala i mala staklena bašta, a na ulazu i letnjikovac u šumadijskom stilu, ispred kojeg je bio posađen američki javor negundo. Park je nacionalizovan 1946. godine i u duhu tog vremena dato mu je ime Sindikalni.

Restoran novi Sindikalni – UP Jedinstvo – Miladin Radovanović Dine – Izletnička – Ne radi       

Tom Sindikalnom parku stari smederevci, verovatno, pridaju najveći značaj, na kome se nakon rata, najpre nalazila kafana sa baštom pored puta, a nešto kasnije  (1961.g.) izgrađen je velelepni i kultni Restoran Sindikalni. Po otvaranju ove kafane pripadale su  Ugostiteljskom preduzeću „Jedinstvo“, a rukovodilac je bio Pera Petrović Suvarak. Ovde su odsedali trgovci, zanatlije, seljaci, radnici, a kasnije su tu dolazili veterinari, advokati, poslovni domaći i inostrani gosti, poznati sportisti, a u vreme izgradnje Železare, Želvoza, Godomina i dr. i mnogi stručnjaci, majstori, monatažeri i sl., pogotovo kada su izgrađeni prvi hotel Smederevo  (1967.g.- kasnije postao depadans), pa onda i drugi  (1978.g.).

U kafanama se uvek služila hrana sve vrste: predjela, kuvana hrana, roštilj, razna pečenja i naravno, specijaliteti. Tu su bili organizovani i priređivani: dočeci Novih godina, proslave Matura, razne zabave i banketi, poslovni ručkovi, lepe svadbe i dr.

Kafana “Đurđevi Vajati“- Beogradski drum

Kafana „Đurđevi vajati“ na Jugovu bila je poluotvorenog tipa i nalazila se u sklopu Društvene ishrane Železare. Objektom je u jednom perodu uspešno upravljao Tomislav Cvijović. Služila je uglavnom za priređivanje poslovnih ručkova i večera domaćim i inostranim gostima u periodu intenzivne izgradnje Nove Železare. U letnjem periodu mnogi smederevci dolazili su tu na porodične ručkove ili večere, ili na piće i palačinke.

Najčešći gosti su bili društveno-plitički radnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici, ali i zanatlije, radnici i dr. Od hrane ovde su se mogla dobiti kuvana jela, roštilj, pečenja, riba, specijaliteti, a služila su se mnoga žestoka domaća i inostrana pića, vina, piva, sokovi i mineralne vode. Stalne muzike nije bilo, ali je zapamćeno da je mnoge opuštene goste, svojom svirkom i pevanjem, zabavljao muzikant Sanda Vasić. U jednom periodu, kada su dole uz Dunav postojale kućice za odmor radnika, u njoj su se hranili oni ljudi koji su preko Sindikata dobili pravo na koriščenje tih kućica.

Kafana “Heroj Srba“-Beogradski drum – sada ne radi

Kafana „Heroj Srba“ na Jugovu bila je otvorenog tipa i nalazila se u sklopu Društvene ishrane fabrike šinskih vozila „Heroj Srba“. Objektom je u jednom periodu upravljao Boža Jakovljević Božica. Služila je uglavnom za priređivanje poslovnih ručkova i večera domaćim i inostranim gostima u periodu intenzivne izgradnje nove fabrike Želvoz. Tu su se proslavljali mnogi podpisani ugovori izradi i isporuci opreme i mašina za novu fabriku. Mnogi dobrostojeći ljudi dolazili su tu na porodične ručkove ili večere.

Najčešći gosti su bili društveno-plitički radnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici, ali i zanatlije, radnici i omladine dr. Od hrane ovde su se mogla dobiti kuvana jela, roštilj, pečenja, riba, specijaliteti, a služila su se mnoga žestoka domaća i inostrana pića, vina, piva, sokovi i mineralne vode.

Ovde je bilo stalne muzike, ali je mnoge opuštene goste, svojom svirkom najduže zabavljao muzikant Goga sa svojim orkestrom i pevačicom – Zoricom Grba. U ovom objektu, veoma često, bile su organizovane svadbe smederevskih mladenaca, ali su se priređivali i mnogi dočeci Novih godina.

U neposrednoj blizini kafane, nešto niže uz Dunav postojale su i kućice za odmor radnika, pa su se u njoj hranili oni ljudi koji su preko Sindikata dobili pravo na koriščenje tih kućica. Još niže uz Dunav nalazio se bazen  (i sada je tamo, ali nije u upotrebi !) za kupanje sa kompletnom opremom za pujenje, odnosno cirkulaciju sa termalnom vodom.

Veći deo priče o posleratnim smederevskim kafanama nebi se mogao napisati bez obilne pomoći i sugestija jednog od najpoznatijih i najpopularnijih ugostiteljskih radnika u Smederevu, Miladina Radovanovića – Dine Ćuran, te evo i dela posvećenog njemu.

Miladin Radovanović Dine Ćuran rođen je 1937.godine u Sekuriču – Jagodina, gde je završio Osnovnu školu. Dine mu je prvi deo nadimka od imena, a odrugi deo Ćuran je po svim Jagodincima. U Vrnjačkoj banji učio je ugostiteljsku školu (Zanatska škola), a godine 1956. došao je u Smederevo i zaposlio se u tada čuvenom restoranu i hotelu Grand. Kao talentovani mladi ugostiteljski radnik preduzeća Jedinstvo, godine 1959. postao je stipendista i biva poslat na školovanje u tada čuveni restoran Golf u Beogradu.

Po završetku školovanja 1961.godine vraća se na posao u Grand, a po otvaranju restorana Sindikalni odlazi da radi u njemu. Pokazani uspešni radni rezultati omogućavaju mu šansu i on je koristi, te 1962. godine odlazi u Adelboden u Švajcarskoj na jednogodišnju specijalizaciju za višeg ugostiteljskog radnika. Po povratku sa te uspešno završene obuke rukovodstvo preduzeća ga 1963.godine postavlja za upravnika motela Pokajnica, a potom ga 1964.godine ponovo ga vraća u restoran Sindikalni, naravno sada na višu funkciju – za upravnika.

Zbog dobrih poslovnih rezultata rukovodstvo preduzeća ga od 1965.godine postavlja za rukovodioca objekata u Krnjevu, Lozovičkoj česmi i Kolarima. Godine 1980. Dine je bio uvršćen u reprezentaciju ugostiteljskih radnika Jugoslavije na internacionalnom takmičenju u Milanu u Italiji.
Nakon izgradnje hotela Smederevo 1982. godine  Dine postaje upravnik tog novog objekta. Zbog boljih materijalnih uslova Dine 1983.godine napušta UTRO Jedinstvo i prelazi u tadašnji OOUR Društvena ishrana u RO Železara. Tu beleži svoje velike radne uspehe u rukovođenju u čuvenim smederevskim objektima na Jugovu: Đurđevi vajati, i Motel Heroj Srba. Za krunu i kraj svoje ugostiteljske  rukovodeće radne karijere izabrao je proslavljeni Brod restoran Srbija, odakle je 2000. godine otišao u zasluženu penziju.
Veliki deo svog radnog veka Dine je posvetio i pedagoškom radu. Deset godina bio je nastavnik budućim ugostiteljskim radnicima-konobarima u Ekonomsko-trgovinskoj školi. Više godina bio je član Opštinske komisije za polaganje stručnog ispita za konobare, kao privatna lica, koji su želeli da otvore svoje kafane.
Dine je u svojoj bogatoj ugostiteljskoj karijeri bio domaćin, i kao izvršilac i kao organizator, mnogim domaćim i inostranim gostima. Kod njega su, na svečanim ručkovima ili večarama, bili i mnogi visoki domaći (napr. Džemal Bijedić-Prdsednik Vlade Jugoslavije) i inostrani (napr. Belgiski kralj Boduen) gosti. Međutim, Dine je najponosniji na to, što je imao priliku i čast da služi Predsednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita i njegovu suprugu Jovanku, tokom njihovih poseta našem Smederevu,

NIkola Tasić Cale
SDCafe.rs

 

 

 

 

 

 

Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!