Home InfoNaše priče Sećanje na stare smederevce – Prvi vođa fudbalskih navijača Dimitrije Urošević Kiba

Sećanje na stare smederevce – Prvi vođa fudbalskih navijača Dimitrije Urošević Kiba

by redakcija

Dimitrije Urošević Kiba rođen je 1919.godine u Smederevu. Sin poznatog smederevskog kočijaša-rabadžije Maksima. Imao je dve sestre i brata Đurđa. Oni su treće koleno smederevaca. Kiba je bio u braku sa Ljubinkom, pa su iza njih ostali potomci i sada postoje 4-to i 5-to koleno Uroševića u Smederevu.

I zamislite samo – nadimak mu je Kibic, a potiče od nemačke reči „kiebitz“, koja na srpskom jeziku znači „posmatrač“, ili „kibicer“! Taj njegov nadimak kod starih smedervaca bio je poznatiji kao Kiba, i on mu je igrom sudbine odredio način rada i života.

Odmah nakon oslobođenja Dimitrije Urošević je dobio zaposlenje u posleratnom biskopu Svetlost, najpre kao kinooperater, ali je daleko uspešniji i poznatiji bio kao vratar, tj. „cepač karata“ na ulazu u bioskop.

Kao i većina mlađih ljudi u posleratnom periodu Dimitrije Urošević Kiba bavio se fudbalom i bio solidan igrač u smedervskim klubovima ŽSD Smederevo i FK Vulkan. Nakon prestanka igranja fudbala, a pošto ga je jako voleo, on mu se posvetio na drugi način – postao je prvi mobilizator, organizator i vođa fudbalskih navijača u Smederevu i time stekao najveću popularnost.

Kultni smederevski bioskop Svetlost

DimItrije Urošević Kiba živeo je i radio u vremenu najvećih uspeha Jugoslovenskog i Srpskog fudbala od dolaska fudbalske igre u ove naše krajeve. Nakon II Svetskog rata fudbal je bio fenomen svetskih razmera, sveljudska „zaraza“, koja je osiromašenim ljudima u ratom razorenoj Evropi i Svetu donela druženje, radost i veselje. Ni postradalo Smederevo nije odolelo toj čarobnoj igri sa loptom, pa su se mnogi madi ljudi, ali i oni koji to nisu, posvetili igranju i/ili posmatranju.

Inače, koreni današnjeg fudbalskog kluba „Smederevo“ potiču još od 6. maja 1924. godine. Od tog đurđevdanskog dana, na predlog inženjera Ernesta Radinskog, Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničarsko Industrijsko Društvo (SARTID) formiralo je fabrički klub čije su boje u početku, a i kasnije, uglavnom branili profesionalni fudbaleri iz Mađarske, Austrije i Nemačke.

Po završetku II Svetskog rata počinje nova era smederevskog fudbala. Glavna karakteristika tog perioda je česta promena imena kluba. Kontinuitet fabričkog kluba nastavio je FK „Metalac“ (1944.-1946.god.), da bi fuzijom „Metalca“ i „Smedereva“ nastao gradski  OFK Budućnost (1958. – 1962.god.), pa do nanašnjeg FK Smederevo (2015.- 2XXX.god).

O neospornom uspehu „glavnog“ gradskog fudbalskog kluba dosta toga je napisano; Kao Sartid a.d. od 2001. do 2004. godine, četiri puta zaredom bio je učesnik evropskih takmičenja – Intertoto Kup 2001. i 2004. godine i Kup UEFA 2002. i 2003. godine. Kao najveći uspesi smatraju se 3. mesto

u prvenstvu Srbije i Crne Gore u sezoni 2001/2002. godine i pobednik Kupa Srbije i Crne Gore u sezoni 2002/2003. godine.

Međutim, o jednom takođe uspešnom periodu fudbala u Smederevu i ljudima oko fudbala nerado i nedovoljno je pisano. U narednom delu opisuje se jedna epizoda iz tog perioda uspečnog fudbala iz 50-tih godina prošlog veka. Godine 1958., u sezoni 1957/58., održavale su se kvalifikacije za ulazak u Drugu saveznu ligu. U tadašnjem sistemu takmičenja u kvalifikacijama učetvovali su sledeći timovi, članovi Treće Zone :

1.Novi Bečej, FK „Bratstvo i Jedinstvo“,

2.Zemun, FK „Jedinstvo“,

3.Zrenjanin, FK „Proleter“, i

4. Smederevo, FK „Budućnost“.

U uvodnom delu već je navedeno da Kiba u mladosti bio solidan igrač fudbala i da je kao takav bio i registrovan u klubovima ŽSD Smederevo i FK „Vulkan“. Naravno, on je bio svestan svojih fudbalskih  kvaliteta i bio je zadovoljan time što je igrao fudbal u tim klubovima i u tom rangu takmičenja. Zbog godina nije mogao dalje da se bavi igranjem fudbala, a nije želeo niti mogao da se oslobodi te fudbalske magične igre, on se posvetio praćenju fudbala na drugi način: druženjem sa aktivnim fudbalerima i organizovanjem navijanja za njih! U jednom značajnom vremenskom periodu Kiba se posebno istakao na polju mobilizacije, organizacije i vođenja navijača za „glavni“ gradski fudbalski klub.

Kiba fudbaler u FK „Vulkan“, treći igrač s leva, krajem 40-tih godina

Inače, navijači FK Smederevo pojavili su se od samog osnivanja kluba. Prvi organizovani navijači pojavili su se još 1924. godine. U predratnom periodu najviše navijača klub je imao kada je u svojim redovima imao istaknute fudbalere iz inostranstva, recimo 1936. godine. Prvo organizovano navijanje u novijoj istoriji smederevskog fudbala, počelo je dalekih 50-tih godina XX veka kada se u Smederevu igrao dobar fudbal i kada je u njemu bilo odličnih fudbalera, pa je onda Crvena Zvezda uzela Mišu Zlatkovića, a Partizan je u svoje redove odveo Milančeta Stokića.

Na inicijativu manje grupe vatrenih pristalica FK Smederevo, na čijem je čelu bio stari smederevac Dimitrije Urošević Kiba, počeo je organizovan odlazak navijača na utakmice tadašnjeg srpskoligaša, koji su se okupljali u parku preko puta Opštine. Od tada, nastaje poveća grupu navijača koju su činili zaljubljnici u čarobnu fudbalsku igru, a u njoj su bili zastupljeni uglavnom pioniri, omladina, radnici, seljaci, ali je bilo i uglednih „društveno političkih radnika“.

Godine 1958. u junu i julu, održavale su se kvalifikacije za ulazak u Drugu saveznu ligu, u sezoni 1957/58. Tada je u Smederevu vladala velika euforija, puno se o tome govrilo po kafanama, na pijaci na korzou, pisalo se po novinama (Naš Glas, Sport), ali i u školama i drugim javnim mestima. Pisac ovih redova, u to vreme, imao je 13 godina i bio je učesnik tih događanja kao navijač. Lepa sećanja na to srećno i mirno vreme nisu izbledela.

Elem, Kiba je svoje navijače, da li za odlazak na stadion u Tvrđavi, ili na putovanje u gradove gde treba da gostuje FK „Budućnost“, okupljao u parku preko puta Opštine, nešto ispred današnjeg Vinskog grada. Navijači su imaju drvene čegrtaljke, trube, pištaljke, neke stare šerpe ili lavore, dobro grlo i raspoloženje za navijanje; ko je šta imao to je donosio. Nasilničko ponašanje nije postojalo, nije bilo vređanja po nacinalnoj osnovi, nije bilo tuče, a nije se ni tolerisalo: takve je vođa navijaća Kiba odstranjivao iz svoje grupe navijača. Glavni zadatak navijača bio je da bodre naš tim, da se uzvikuje ime najboljeg igrača, da se peva, zvdi, da se pravi buka i galama, da se raduje postignutom golu,…Navijače, nas pionire i omladinu, Kiba je čuvao kao svoju decu, brinuo se o nama i zaštićivao nas od event. nasrtaja navijača iz suprotnih tabora.


U toj godini kvalifikacija za ulazak u Drugu saveznu ligu Kiba je nas navijače vodio u Novi Bečej, u Zemun i u Zrenjanin. Za Novi Bečej putovalo se vozom u označenim vagonima II klase. Bili su obezbeđeni „jelo i piće“, a to su bili salama i kačkavalj u „kajzerici“ i „klaker“. Za putovanje u Zemun korišćeni su kamioni od 5 tona nosivosti sa ceradom i klupama za sedenje. Kolona kamiona, zbog bezbednosti, bila je posebno označena i praćena od strane milicije. Hrana i piće za nas navijače bili su isti kao kad se putovalo za Novi Bečej. Međutim, na šestu utakmicu (treće gostovanje) u kvalifikacijama u Zrenjaninu, odziv navijača nije bio veličine kao na prva dva putovanja. Razlog tome je sigurno bio i nepovoljan rezultat postignut u Smederevu, 2:2.

Naš FK „Budućnost“ je u Zrenjaninu izgubio sa 3:0, pa je tako FK „Proleter“ ušao u Drugu saveznu ligu.

Svi mi, tadašnji navijači, bili smo jako razočarani ovim neuspehom naših fudbalera; sa tog putovanja vratili smo se kao „pokisle kokoške“. I dan-danas se, o tom porazu i velikoj šansi za ulazak u viši rag takmičenja, priča sa velikom tugom, ali i sa sumnjom da su neki igrači prodali tu utakmicu. Neki su opet pričali da je došlo do nesloge nekih naših fudbalera oko visine nagarade za slučaj ulaska u Drugu saveznu ligu!

Evo sastava tima FK „Budućnost“ iz te kvalifikacione utakmice za ulazak Drugu saveznu ligu 1958. godine: RAJIĆ, VASIĆ, ŽIVANOVIĆ, RADOSAVLJEVIĆ, KONSTANTINOVIĆ, MARKOVIĆ, KAČAR, MILIĆEVIĆ, MARKOVIĆ-ŠIFONJER, SREMČEVIĆ i POPOVIĆ. 

I godinu dana ranije FK „Budućnost“ takođe je postigao veliki uspeh osvojivši visoko treće mesto u tadašnjoj Trećoj Zoni. Taj dobar tim, na donjoj slici, igrao je u satavu :

S leva na desno : Živanović, Šćekić, Stamenković, Šarenac, Vlahović, Đorđević, Milićević, Negovanović, Stokić, Mitić  i Stanković

Naravno, iako razočaran tim neuspehom našeg FK „Budućnost“, Kiba je kao veliki zaljubljenik u fudbal,  i kasnije nastavio sa navijanjem za smederevske fudbalere i vođenjem njihovih navijača.


Kiba sa na Sportskom centru. Danas je tu gradski bazen.

Mali fudbal i čuveni turniri „Večernjih novosti“ na Sportskom centru održavani su skoro svakog leta 70-tih godina XX veka, na kojima je Kiba sa svojim navijačima često bio glavna zvezda. On je sa njima bodrio smederevske ekipe i istovremeno uveseljavao, kako publiku na stadionu, tako i građane Smedereva, svojim načinom odevanja, kretanjem, navijačkim rekvzitima, pesmom i opšte „ubijanjem“ dosade i monotonije u gradu.

Dimitrije Urošević Kiba posebno se istakao mobilizovanjem, organizovanjem i vođenjem navijača, krajem 60-tih i početkom 70-tih godina XX veka, kada je „glavni“ gradski klub nosio ime FK Metalurg.

Dimitrije Urošević Kiba je u svom životu imao dve velike ljubavi: bioskop i fudbal tj. fudbaslku igru i druženje sa decom i omladinom. Naravno, porodica mu je bila svakako najveća ljubav, kojoj je posvećivao najveći deo svog vremena. Kiba je bio korektan porodičan i druželjubiv čovek. Kao sportski nastrojen čovek on nije imao klasične poroke: nije pio, nije pušio, iako je često sa prijateljima sedeo u kafani da bi slušao muziku i veselio se.

Bio je omiljen u društvu, jer su njegove priče iz mladosti bile šale, anegdote i vicevi (uvek sa ponekim novim detaljima) svi rado slušali i prepričavali. Naročito su bile zanimljivi njegovi događaji i priče sa njegovih putovanja po našim gradovima i navijanju na stadionima širom Srbije. Uz to, umeo je da živi i uživa, jer je imao i sposobnost pronalaženja radosti u malim stvarima. Pošto je potekao iz siromašne porodice Kiba je na svakom koraku iskazivao razumevanje prema deci i omladini, koji često nisu imali novaca da kupe kartu za bioskop ili pozorište. Svoju dobrotu Kiba je ispoljavao tako, što je tu siromašnu decu i omladinu, nakon ulaska publike sa kupljenim kartama, puštao besplatno da uđu u bioskopsku salu !

Manevski Ljubiša Mane, ispričao je zanimljivu anegdotu o Kibi, cigareti i pušenju. Dimitrije Uročević nikad nije bio pušač i pošto mu je duvanski dim smeteo, on je pušačima, svojim sagovornicima uvek to saopštavao. I kad bi ga pušač sa cigaretom u ruci pitao kako da je ukloni, Kiba bi mu odgovorio : „Meti je na dupe!“. Mane kaže da je to imalo efekta, jer je cigareta držana iza leđa manje dimila, pa samim tim i manje smetala.

Borislav Šarenac Šeki, živa legenda smederevskog fudbala i aktivni igrač iz tog slavnog vremena, ima samo reči hvale o dobroti i o pozitivnim karakternim osobinama Dimitrija Uroševića. On ističe da je Kiba njemu, ali i drugim mladim fudbalerima Smedereva, izlazio u susret čineći im mnoge usluge. Na vest o Kibinoj smrti 1983. godine, on je u znak poštovnja došao i punudio se da nosi kovčeg sa preminulim Kibom.

Autor:
Nikola Tasić Cale                                                                                     

Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!