Ivan Todorović (24) iz sela Lugavčina, između Smedereva i Smederevske Palanke, u desetoj godini je, uz svog oca, počeo karijeru keramičara, a ovih dana, izvođenjem diplomske predstave na daskama doma kulture u svom rodom mestu, i to baš u ulozi keramičara, počeo je i svoju glumački karijeru.
– Prvu pločicu zalepio sam u desetoj godini. Prvi zid u dvanaestoj. U isto vreme shvatio sam da, osim keramike, kao porodičnog posla, želim da se bavim i glumom. I, evo me, u obe uloge – kroz osmeh priča, za "Novosti", mladi glumac.
Ivan je od šestog razreda putovao za Beograd na časove glume. Kako bi mogao da bude na glumačkom izvoru, upisao je 14. Beogradsku gimnaziju. Usledile su dramske sekcije, studentske predstave… Nije odustao dok nije upisao Fakultet dramske i filmske umetnosti.
Dom kulture u Lugavčini nosi ime legendarnog književnika i scenariste iz ovog sela Živorada Žike Lazića koji je upravo i dao prve savete mladom Ivanu.
– Imao sam trinaest godina kada mi je Lazić, koji je u to vreme radio na seriji "Seljaci" – kaže mladić. – Pričao mi je o svom dolasku u Beograd, kako nikoga nije poznavao, kako je to šuma u kojoj je morao sam sebi da krči put. Zapamtio sam njegove reči da će mi biti potrebna sva upornost, vera i posvećenost kako bih uspeo.
Kako je za tekst serije "Meštani sela Luga", Lazić inspiraciju našao među svojim seljanima u Lugavčini, tako je i Ivan odlučio da premijeru svoje karijere ima baš pred svojom publikom. Odbranu Ivanovog diplomskog rada, pratile su njegove kolege i Todorovićev profesor, glumac Ivan Jevtović.
Diplomska monodrama "Ti odluči, ja ne mogu" nastala je kao Ivanova ideja sa prve godine fakulteta. Tekst govori o stvarnim događajima i ljudima iz života i o porodičnim poslovnim poduhvatima Todorovića, kaže on. Poruka predstave je da dečko sa sela nije imao izbora nego da pomaže ocu sa keramikom, ali se, ipak, nije odrekao svoje ljubavi prema umetnosti.
Uzor u keramici bio mu je otac, dok glumački uzor mladi Ivan traži u sebi:
– Motiv za glumu dobio sam gledajući Dragana Nikolića, Nikolu Simića, Batu Živojinovića koga sam imao sreću da upoznam. Imam veliko poštovanje prema ovim velikanima, ali želim da imam svoj pravac, izraz i svoje mesto.
J.Ilić
foto: N.Živanović
Izvor: Večernje novosti