Smederevsko utvrđenje na listi UNESKOVOG Komiteta za svetsku baštinu
TVRĐAVA NA POLA PUTA©
Srednjevekovna citadela despota Đurđa Brankovića jedna od je pet spomenika kulture Srbije koju je Uneskov Komitet za svetsku baštinu na 34. zasedanju u Brazliji stavio na preliminarnu listu svetske kulturne baštine.
"Predstavljanje naših kulturnih dobara sa liste Uneska posebno je značajno u ovom trenutku, jer se naša zemlja kandidovala za mesto člana Komiteta za svetsku baštinu od 2011. do 2015", rekao je novinarima ministar kulture u Vladi Srbije Nebojša Bradić.
Bradić je predvodio delegaciju Srbije na zasedanje Komiteta za svetsku baštinu i predstavio knjigu "Svetska baština Srbija" u kojoj su skupljeni podaci o spomenicima kulture u Srbiji koji su na listi zaštićene svetske baštine.
Knjiga je štampana dvojezično, na srpskom i engleskom jeziku, kao deo projekata "Srbija u svetu" i "Svet u Srbiji". Objavljena je u izdanju Ministarstva kulture i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika.
Do sada su zaštićeni spomenici svetske baštine Srbije Stari Ras sa Sopoćanima, Petrova crkva kod Novog Pazara, Studenica, Dečani, Bogorodica Ljeviška, Gračanica, Pećka patrijaršija (poslednja tri su i na listi spomenika u opasnosti), kao i arheološko nalazište Gamzigrad.
Komitet čine Australija, Bahrein, Barbados, Brazil, Kambodža, Narodna Republika Kina, Egipat, Estonija, Etiopija, Francuska, Irak, Jordan, Mali, Meksiko, Nigerija, Rusija, Južna Afrika, Švedska, Švajcarska, Tajland i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Dobro se drži smederevska tvrđava. Udarali su na nju ne samo Turci nego i Ugari, Peoni, Logivardi, ne samo merzeri fon Mekenzena, nego ponajviše Srbi, potomci onih koji su je podigli da bi sačuvali srpstvo i slobodu.
Sem srednjevekovnog utvrđenja na oko 11 hektara ravnog kao tepsija i kasarne na drugom kraju grada, teško je, ako ne i nemoguće u Smederevu naći toliki građevinski kompleks u ravnici.
Fortifikacijski smederevsko utvrđenje je ravničarsko i time odstupa od ustaljenog razmišljanja da takve utvrde treba graditi na nepristupačnom brdskom terenu.
Tvrđava, koja će pokušati da sačuva srpsku prestonicu, sagrađena je od 1428. do 1430. U osnovi ima trougao i po tome je nalik carigradskom utvrđenju: s jedne strane je Dunav, drugu stranu trougla brani Jezava, a prema sadašnjem gradu postojalo je utvrđeno platno koje se ovih godina rekonstruiše.
Utvrđenje je branjeno hladnim oružjem: na neprijatelja su katapultima odapinjane teške kamene kugle.
Napori Regionalog zavoda za zaštitu spomenika kulture da se restaurira i konzervira utvrđenje nisu u saglasju sa davnašnjim planovima o izmeštanju železničke stanice koja je praktično priljubljena uz zidine citadele i opstala uprkos prtiscima za selidbu.
Najviše što je učinjeno na očuvanju tvrđave je da je železnička ložionica za opsluživanje parnih lokomotiva, bezmalo oslonjena o zidine spomenika kulture i srpske nezavisnosti, transformisana u železničko–industrijsku školu.
Svojevremeno, ne mogavši više da trpi ruiniranje tvrđave građevinski inženjer Ilija Gregović, potpuno o svom trošku, revitalizovao je tursku kulu smederevske utvrde. Smederevska tvrđava, utvrdio je Gregović, zidana je od 30 vrsti kamena.
Posao nije bio lak, ni jedostavan, ponajmanje jeftin, nipošto isplativ. Što Gregović teškom mehanizacijom tokom sedam dana dovuče građevinskog materijala to Smederevci za noć razvuku.
Gregović tvrdi da je mogao tri kule da obnovi dovučenim materijalom da su Smederevci bili skromniji u gradnji svojih kuća i pratećih objekata od njegova materijala.
Tvrđava je odlično odolela gotovo svim idejama i bila uprkos ratovima gotovo besprekorno očuvana do 5. juna 1941. kada je eksplodirala ogromna količina skladištene municije u utvrđenju. Tada je i Smederevo sravnjeno sa zemljom. Samo je 25 kuća ostalo neoštećeno.
Postoji pisani dokument da su Smederevci bili namerni da i tvrđavu razgrade i materijal upotrebe za kaldrmisanje ulica. Takvom, kratkovidom planu, usprotivio se sultan!
U februaru 2005. gradskoj upravi je predloženo da se "u Derokovom stilu u tvrđavi izgradi Istorijski arhiv, Muzej, Muzej despotovine, Zavod za zaštitu spomenika kulture, turistička agencija, prodavnice suvenira, kakav mali hotel, crkva, pabovi…" a da osnovni izvor sredstava za to bude "prodaja postojećih objekata u gradu" koji bi potom bili izgrađeni u tvrđavi.
Tada je zaključeno da su zakoni takvi da "komplikuju život svakoj inicijativi" i da zbog toga treba "prvo izgraditi crkvu Blagoveštenja, koju niko neće moći da ospori".
Da su Smederevci ozbiljno planirali da ruše pa da grade pokazuju i činjenice da su za stepenište pri podizanje pravoslavne crkve u centru grada krajem 19. veka korišćeni pravoslavni nadgrobni spomenici.
Smederevo je neuobičajeno brdovito, više nego Rim. Ipak u prošlosti je bilo veoma primamljivo za naseljavanje. Na dve reke, u pitomini, na plodnom tlu, pogodno i za za uzgoj vinove loze.
Novoskućeni Smederevci pokazali su neverovatnu dovitljivost kod gradnje staništa na nepodesnom terenu. Očigledno je u prošlosti Smederevo bilo veoma privlačno za nastanjivanje.
Na mestu današnjeg Smedereva postojalo je naselje još u neolitu. Nađeni su materijalni ostaci stari do 8.000 godina.
Na listu UNESCA pored tvrđave despota Đurđa Brankovića stavljeni su Caričin grad, manastir Manasija, grad Bač sa okolinom i Rajačke pimnice kod Negotina.
MILOSAV SLAVKO PEŠIĆ
[galerija]13[/galerija]
Izvor: Beta