Evo kako je svršio na kraju mačor u februarskim čizmama sa svojih devet života:
1) Paranodina radodajka
Da, dobro ste čuli. Koliko mi je laknulo kada sam otkrio da moja lepojka nije nimfomanka već obična paranoidna radodajka. To nije nikakva crna fiziološka potreba, niti drevni osećaj da je dužna da svima bude uslužna, niti savremeni obrazac da se sve proba samo da se nešto ne propusti, ne, postoji najnormalnije objašnjenje za njenu hiperseksualnost. Ključ je u hormonskoj kontracepciji koju ona marljivo konzumira, a da naivna i ne zna čemu služi. E sad, ko je meni kriv što nisam znao da se to pije kroz genitalije a ne na uobičajen način. I normalno, njoj zuji u ušima koliko je napaljena, pa i ne čudi što na sve što je muško čim spazi očima vrca ko razulareni Kinez tek izišao sa robije pa se našao usred parka prepunog ko šećer zanosnih pataka. Kad pobenavi, ona nema napetost u karličnom pojasu, nego gorušicu, samo što tu ne pomaže soda bikarbona, ne zato što je u prahu i lako se apsorbuje, već naprotiv, hormonska kontracepcija ne omogućava da se prcne, a da se ne zagrcne. Uz to, pokazivala je izvesne probleme sa orijentacijom; čim primeti poveći nos, njoj ruka sama krene tamo gde barem do sada niko nije presađivao. Odvedoh je kod psihoanalitičara, međutim, ispostavilo se da je to isto što i ostaviti devojku na čuvanje najboljem drugu, dok odslužiš vojni rok. Potom venerični dermatolog, u početku joj je prepisivao što i njoj to i sebi, da bi na kraju bio prinuđen da napravi duplikat pečata i blanko recepte da ih sama sebi podiže iz apoteke. Nisam za balkansku toljagu, ali ni za eskimsku dobrodošlicu, međutim zar nije pomalo čudno da njenu adresu znaju svi raznosači pica u gradu, iako živi na selu? A u selu prozvali je Dragička jer nema koga nije usrećila… zaista. Zaboga miloga, ispade kao Rim, da svi putevi vode u nju. Atila Bič Božiji bi stekao traume, verujte. Da ministar odbrane zna koliki je rodoljub, zaposlio bi je kao poligon da se vežba garnizon. Omanuo sam, šta ću, umesto nju, mene kao da je pregazio stampedo bikova. Da sam Sveti Georgije što proburažava aždahu, nisam. Pre nje se i ne sećam da sam tražio bliskost, a da je neka pristala. Verovatno sam više upražnjavao, nego imao seks sa njom. Zapomagala je da ne prestajem dok joj suze ne poteku uz čelo. Sve što sam postigao, bio je njen mrki pogled, i ako se ne varam, dreknula je na japanskom: fak ju! Bilo je to kao da ubacujem markice u poštansko sanduče, čvrknuo sam je ko detlić Avalski toranj, leći na nju bilo je kao poći na piknik a ne napušta te onaj osećaj kao da si zaboravio nešto. Primetan sam bio ko sparušen čvarak u vojničkom kazanu. Ulazio sam kao ključ kroz otvorena vrata. Toliko sam dobar nindža u krevetu bio da me nije ni putem poruke obavestila da je s nekim majstorom treći dan. No, nije sve tako tužno kao što izgleda. Što bi rekao Čola, u mom slobodnom prevodu: Ljubav je samo tromb i ništa više, četiri baj-pasa su već nešto drugo, spaliti mostove iako boli, to može samo kreten koji voli… tako da nema potrebe da trošim pare na lobotomiju, u mojoj glavi nema ničeg osim mračnog tunela, i jedne jedine svetleće reklame: Ovo je ono mesto gde sunce ne zalazi.
2) Triput bez vađenja
I ovo ide u moju blam-rubriku. A ko nije izvršio samoubistvo tako što je skočio sa sedmog neba na koje se tek popeo za vreme zabavljanja taj ne može shvatiti; prosto rečeno, nije žvaka za seljaka. Dakle, prvobitno sam smatrao za sebe da sam muškarac svojih snova. Da sam magnet za sojke tice dok nije došla ona koja ovakve slaže ko bukove cepanice. Na keca mi se obesila oko vrata, e da bi joj posle i motka za skok u vis bila kratka. Da se kojim čudom bavi fudbalom, bila bi ko stvorena za ševu. Ovako, to znamo samo ja i oni koje je kroz noge proturala. Nekada mirazdžike a sada udavače, jedini kapital koji unose u vezu je: sve što je tvoje, to je i moje. I tako zabaci svoje čarne dvokrake udice na sve strane pa kom se omakne. Da su joj ubacivali novčiće ko u fontanu želja što je tradicija u putnika namernika, da se opet vrate istome mestu, ona bi bila vršna ko trezor Nemačke centralne banke. Kasno shvatih da sam zapravo džuboks kome je zavaravala glad sićom, dok sam joj ja ispevao Mokranjčeve rukoveti iz bogzna koje pretkomore srca. Tada se odvažih da okrenem list. Bacih se i na staro i mlado putem društvenih mreža. Međutim, jedino što sam naučio je kako umreti sam. Probao sam i preko agencija, ali s obzirom da su postali neophodni kondomi i za bradavice, koliko zadovoljavaju higijenske kriterijume, duboko razočaran pređoh na apstinenciju. Celibat je bogme potrajao, ali pošto ona nikako nije izbijala iz glave, reših se na seks iz osvete. Pakleni plan je izgledao ovako: napraviću klip pa da vidi šta je izgubila. Najpre sam otišao do seksi šopa i kupio lutku na naduvavanje. U ćošku stana fiksirao sam kameru, naravno tako da se vidim samo ja odastrag. Da li zbog predugog suzdržavanja ili prekomerne želje za osvetom, toliko sam navalio da je bilo tri puta bez vađenja. Koliko sam upro umal živ ne osta. I od tad se ne razdvajam od pumpice za astmu. Na samu pomisao, evo povraća mi se na uši. Sam klip jeste vizuelno dobro ispao, samo je zvuk malo škripav. Bila je toliko suva da se neka čudna mikrofonija čula sve vreme kao kreda o tablu. Zato i stoji klipu naslov ko saliven: Top sekret!
3) Nije sapun pa da se potroši
Nije sapun pa da se potroši, ali nije ni kovinska dilkarnica pa da prima svakog. Primera radi, prva mi je rekla da sam joj drugi, druga mi je rekla da sam joj treća sreća, a treća po rimama uviđate i sami šta sam na kraju ispao. Tako da jeste činjenica da nije sapun pa da se potroši, ali da ima usta progovorila bi na sto jezika. Doduše, osim jedne koja je imala fiksnu protezu, i to joj je bilo opravdanje da se ne ljubi nikada jer, zaboga miloga, može da uštine nekome jezik. Pa, da je tako, stotinu njih bi procičalo visoko C i masovno se rastrčalo držeći se za ono mesto koje fudbaleri prekrivaju kad su u živom zidu pri izvođenju slobodnih udaraca. Nego, patološka laž. To je idealan izgovor kako bi sebi olakšala da skakuće s jednog na drugi. Sve u svemu, otkud tolika paranoja i opsesivna potreba za pravdanjem. Šta, što veća računica, muškarcima lovorike i reklama, a žene žigosati kao seksualno neuračunljive. Pa, naučno je dokazano da su sve žene nevine. Naime, najmanja merna jedinica je angstrem. Dve bilijarske kugle kada se lupe, uvek ostaje barem ta distanca. Kada sednete na stolicu vi zapravo niste ni seli, jer vas razdvaja taj angstrem. Tako i u snošaju, bez obzira na vlažnost pošto je i ona strano telo, genitalije se i u najvećoj prisnosti uopšte ne dodiruju. Prema tome, svi su nevini, i ako je neki ljubomorko čak i pomislio da ga je žena varala, treba da se izvini i počne mirno da spava. Zato svim ženama srećni praznici, batalite post svake vrste, pustite se u promet, navalite ko da vam je poslednje, osim pomenute kiborginje, ne samo zato što štipa unaokolo nego da ne nabasa na neku gijadoru pa časkom odu šrafovi. A protezu ko je ponovo nameštao, radije bi petarde žvakao, od silnih bolova. A za njenu utičnicu, to tek. Utičnica, šteker pa i nekako, ali da je štekara to nikako. Koliko li sam samo fajronata dočekao tako što je gazda morao da me izbaci. Suzavac je bio potpuno nepotreban. Nema solnjaka koji nisam ne nakvasio, nego natopio suzama zbog nje. Ona bi i Teslu razmonašila samo da ih ne razdvaja bar čitavo stoleće, ali bi zato čika Tesla sigurno smislio neko rešenje u vidu hormonske blokade. Pošto je jasno da joj je proteza samo alibi a ne medveđa kljusa, jedini način da je seksualno obuzdamo je teorija o angstremu. Naime kada bude shvatila da se toliko pregalački trudi kada nije sapun da se potroši, nego je zapravo devica, promeniće navike, skinuće to breme, nahvataće paučinu zna se gde, i konačno otvoriti azil za šugave mačke lutalice, ko i sve samosvesne moderne usedelice.
4) Гавари glas iz bureta: Tek što sam se skinuo sa F–odeljenja i navukao na nju, Dr Olju, kad eto mi ga na, ode ona trbuhom za kruhom u Nemačku. Kako mi je dijagnoza rasla, tako mi je terapija splasla. Prođe godina do dve kad eto nazad nje. Šifra šifru stiže, ali crv u glavi gmiže, a bogami ni ne diže. Ne izdržah te je upitah, jesi li se vratila zbog sira i vojne muzike, ili zbog tvoga dike? Sećaš se, veli ona, da sam otišla zbog većih para, ali i …., da me niko ne smara. Dobro, velim ja, ko te onda razočara? Vidi, reče Dr Olja, probala sam na nekom kongresu, u međuvremenu i matadora lično, ali to seksualno iskustvo nije ni sa kriket upaljačem slično. Opet, tamo negde na Oktobarfestu, probala sam crno veliko točeno, ali nije ni nalik na naše krigle s golemom penom. I to nije najgore što mi se smučilo. Nego, rekoh, šta ti je dokurčilo? Pa ne znam da l da ti kažem, femka se Dr Olja a opet da ne slaže. Šta? Ma šta?, goreći od znatiželje upitah ja. Sve je potaman, reče, i to što me i načelnik i redom pojahali svi, ali niko, ama baš niko kao ti. Tada, u meni mudrost stara progovara. Ne kudi kobilu s koje sjahao nisi, te izvoli, bajo, pa pred njom pisni. Nego bulju stisni, ne dozvoli da joj ripče kisni. Naravoučenije, nije lujka onaj dalaj Lama kada mi je na Tibetu rekao da ona nije u glavi sama. Mada i to sam znao i pre nego je upoznao. Voleli se jesmo, jedno drugome picajzle trebismo. Pušili ispod tuša, dok nam nije isušila guša. A što se propila kao smuk, o tome neka brine njen najnoviji tuk na luk. Meni drago jer jetru moju ne primaju ni za laboratoriju, a kamoli nekome za donaciju. Ali zašto ne bi bele bubrege, pa ko voli nek izvoli, evo daću oba, a kom se ne liže, nek se obliže.
5) Moj Đoka i ja
Otkad je meni i mom Đoki odzvonilo, ne prestaje kuknjava u komšiluku. Hor mačaka danonoćno zavija, ne zato što im moj mačor dobro i redovno servisira glasne žice, već zato što odavno nema ko da ih namiri. Pošto podivljale okolokućne mačketine nasrću, morao sam da mu pružim azil kao nekada što jataci bejahu u pomoći hajducima. Kučići su u stanju, naučno dokazano, da raspoznaju dvesta reči, a cice i mace ne mogu da utuve dve reči: prc feder. Eto ko nas je izdao (dve reči)! Kao kada mi policajci nisu verovali da imam dva promila krvi u alkoholu, posle jedne neprospavane… nedelje. Umesto da nas ostave na miru, čini mi se još više kidišu na nas. Mene ovako olinjalog i ofucanog, i njega u koga je krzno kao peglom pregorelo ćebe. Džaftare iskusno svud naokolo po zasedama pozicionirane vrebaju, a to što moga Đoku sve više stišće prostata, nikom ništa. Sunem mu ja mlekce u čanče, i obavezno izmrvim tablete ko i sebi. Za vijagru sam se nećkao, ali sam ipak odustao, da ga još ne izda kojim slučajem i srculence trošno. A otkad su ljubavni neuspesi počeli da se nižu, sve više se povlačim. Isluženi ljubaavnici, tja, a kakvi smo samo macani bili kada se samo setim. Sve je išlo kao po loju, ako izuzmemo traumu stečenu pri skidanju mraka. Elem, žene obično kad vide golog muškarca, rukom prekriju usta a ne oči. Svi znamo zašto. Da im ne pocuri voda na usta, jasno. Međutim, ova moja je sve vreme držala oči prekrivene čitavom podlakticom. Sve to ne bi bilo čudno da nije i inače bila gotovo zamračena prostorija. Ali valjda je time htela da pokaže svoju snebivljivost, jel, a ne da suzdrži smeh kao što će mi u afektu jednom upriličiti. Zbog te i takve traume, pored sledeće sam imao toliki strah s obzirom na to koliko je po priči razgažena, da sam čak pomišljao da premažem vršnjaka crnom pastom za cipele kako bi bar prividno ostavio utisak. Ali kada sam preživeo tu rasnu crnku uzvitlane grive poput antilope u sezoni parenja, sve nadalje posta lako. Toliko sam bio obožavan od strane lepšeg pola, da mi ne bi pomogla ni kontraceptivna pelerina pa sve i da sam je imao. Mom Đoki, na drugoj strani, to nije predstavljalo problem. Njemu je bilo bitno samo da iznutra bude topla i udobna. Taj je posejao mačiće na sve strane. Baš ga zasvrbe, kad ne brine za alimentaciju. I, nije loše provesti vek kroz večito teranje, e da sve što je lepo nema kraj. Tako i meni pojavi se ona, puna kondicije. Profesionalni sportista. Usled tektonske ekstaze, verovatno naviknuta da se podne pločice same prelepljuju, doživela je potpuno razočaranje. Paradoksalno, paralisalo mi se celo telo, osim onog jednog dela, koji mi je i bio potreban. Od tada sam opštio sa njom, ali tuđim genitalijama. Budno sam je pratio u stopu, ali i ja sam čovek, spavati se mora. Jedino još starom narodnom triku nisam pribegao, da se umijem mokraćom čim oči počnu da se sklapaju. Za nju se već pobrinuo ponoćni trener. Nije to zato što mu je zapoveđeno da drži dopunske ili dodatne termine posle ponoći, već što im je tad oboma odgovaralo, zbog mene. Postade mi kristalno jasno zašto postoji samo društvo anonimnih alkoholičara i narkomana, a ne i društvo anonimnih nimfomana. Da ne bih stvarao gužvu nadalje, zbog prenatrpanosti kako u dnevnom tako u noćnom saobraćaju, okrenuh se na peti kao zalutali vojnik džomba februarac, i kući pravac. Tada razmenismo tugeljive poglede, nas dva ocvala srcolomca. Zar da im poslužimo ko mačeća hrana, i prelomismo. Ma, mogu da nas poljube u trticu slatku, dok god još imamo ovaj poslednji nam deveti život. U duetu raspalismo omiljeni šlager, što je za mene zvižduk, za njega je mjauk u osam. Nećemo se skrivat dovijeka, doć će i naš dan, kad prođe, naravno, februar.
6) Eros i parastos
Lepši poklon za Novu godinu nisam mogao da dobijem od ovoga. Naime, dok sam preletao klipove na jednom porno sajtu, prepoznao sam svoju bivšu. Sreći mojoj nije bilo kraja. Hvalim ti se bože da je neko snimi u ful akciji. Tverkovala je do sto pet, pa opet, dok je nasađivao neki Čmarkiz de Sad, kome se nije videlo lice. Ja je takvu nisam poznavao. Bila je toliko strastvena; doživljavala je višestruke orgazme ili tačnije strujne udare kao da je električna jegulja protresala dok je zaranjala u nju. Osećao sam se ko neki porno klipan, ja i moj kukavni prcko oraščić. Sećam se da sam je zanimao ko solarijum na plaži. Bio sam joj potreban ko ventilator u Sibiru. Ubaciti u nju bilo je kao frulu u koncertnu dvoranu. Značajan sam bio ko damski pištolj u kasarni. Ko labelo u pustinji. Ili tampon za uši u kozmetičkom salonu. Ili pak ko popino prase u praznom ambaru. Bahanalijama su bile sklone i ostale njene drugarice. Čedne kao i fudbalerke na pripremama… Ali da ne bogoradam nad sudbom svojom ko da sam ja jedini krivac. Uzrok tolikom promiskuitetu nalazi se drugde. Takve osobe su slične psihopatama. Ne kaju se ni za šta, negiraju krivicu, i, jer nije socijalizovana, od sebe pravi konstantno žrtvu, i tako opravdava šta je zgrešila, i pre i, naravno, kada bude ponavljala preljube. Da se ne bih osećao, jel, kao iskorišćeni kondom, bez razloga, odlučio sam dušu da joj izvadim, i da joj pride to debelo naplatim. To sam osmislio ovako. Taj isti klip koji se zove: Matorac drnda klinku, i njeno ime naravno, koje neću navoditi, preimenovaću više puta, sebe ovlastiti za autorska prava, i poslati ih svim mogućim porno sajtovima. Tako da jedan te isti klip dobi razne sočne naslove, kao mamilice, npr.: Doggy style, Razvaljotka, Matorac fircao klinku, raskupusao, razbucao na mrtvo, raščerečio, satro, itd. Nećete verovati, ali u roku od mesec dana, zaradih porše od tih klipova. I, sve bi bilo bajno i sjajno, da kad je došao četrdeseti dan, na vrata mi zalupa njen novi momak. Srce mi je sišlo u pete i duša mi napusti telo od straha. Srećom sam se pribrao nekako i uspeo da izgovorim maksimalno umirujući puls i mucanje, kako ne bih ispao dibidus Ričard Zečijeg Srca: Neee, rekoh, pogrešno ste me razumeli gospodine. Ja sam zapravo sve ovo radio u vašem interesu, isključivo. I kao što ste pošteno i zaslužili, vama i pripada plod ovog napornog rada i umetničkog dela. Izvolite ključeve od poršea, i onako ste vi lično i personalno taj akter u klipu.
7) Grobarka srca mog
Svaka žena je nevina dok se ne dokaže suprotno, a ni sponzoruša nema više, samo sračunatih žena. Za to mi ne treba potvrda od advokatske komore. Pronašao sam rupu svog života, i shvatio, zašto da izigravaš budalu, ako si to oduvek bio. Još je Sokrat besedio da seda kosa znači iskustvo, seda brada mudrost, malje na grudima da je krajnje vreme za farbanje, a donja duma da ste odsvirali svoje. Koliki sam baksuz govori u prilog tome i to što sam imao prođu kod ženskadije čak i kod onih moderne fele, samo da nisam alergičan na vutru. Čak sam razmišljao njih da poslužujem skankom koji bi i nilsku kobilu ošamutio, a sebi da smotam običnu nanu. Ali, ne lezi vraže, kada bih kinuo, i slepi miševi bi pocrkali. Ne kažem da sam od onih lepotana koji se teško odvajaju od ogledala, ne mogavši se samih sebe nagledati, ali, opet nisam ni približno balvanima s kojima se rolaju bez filtera. E, onda sam sreo nju, grobarku srca mog. Tada sam rešio da spustim kriterijume, do dna. Kad svi mogu da trpe neželjene posledice braka iz interesa, a što ne bih počeo i ja. Dotle su mi se gadili svi muškarci, jer su za svoje žene govorili da su kao pasulj. «Zamisli da svaki dan jedeš pasulj, bljak.» Jeste gadno, priznajem, ali dok nisam shvatio da je vreme pasulja davno prošlo. Sada žene, samo da ne budu kod kuće i gledaju muža, to jest da bi razbile bračnu monotoniju, na svaki moguć način nastoje da zapale u teretanu, u kafić sa drugaricama, spa centar, jogu, masažu, plesnu školu, na planinarenje, da tegle i vortaju kuče i mače, ili bebu u kolicima do pete godine čak, samo da očima ne vide taj pasulj u konzervi kod kuće. Knjige su demode, TV serije sve iste, na društvenim mrežama jadnici ko i one, e, ali najteže pada karantin, auh!, kada ih spopadne kriza, pa otišle bi i u Tunguziju kad bi mogla da se dobije viza, ili do Atlantide, da ima povratne karte. Ali, zato postoji kompenzacija. E brak je, moliću, kompromis, pre svega.
Dakle grobar, tj. njen suprug, našao je solomonsko rešenje. Da je ne bi smračio u svom pogrebnom lokalu, a opet da ostane njegova, dao joj je luft tako što će vrckati u helankama sa ajncerom u jednoj prčvarnici, gde će joj biti duševna hrana to što svi bulje u njenu buu… dućnost, neizvesnu. Od svih najviše ta bu… dućnost neizvesna mene je kopkala. Nije joj dugo trebalo da primeti kako je fiksiram, i kada ostadosmo sami, obećala mi je da ćemo se igrati doktora, i dozvoliti mi da joj gurnem čepić u guzu, ali pod jednim uslovom: da joj sahranim muža! K-k-kako da sahranim grobara, promucah. Jednostavno, reče, dok ja budem radila, dakle ja imam alibi, a ti, odeš i kao raspituješ se za baba-tetku na samrti. On će ti otvoriti vrata hladnjače i ući prvi kao džentlmen, što ćeš ti iskoristiti da ga zaključaš. Imaćeš masku kao zbog gripa, i, da te je neko i video pre toga, pojma neće imati ko si, a on će za par sati biti u ledenom dobu. Grobarka ili konobarica, svejedno, inače ima tako vatrene oči, da bi jednim pogledom na klip kukuruza kokice prštale na sve strane. Pa nek ne čudi što sam već sutra zakucao na rečenu adresu. Na vratima pojavi se rmpalija. Povede me kroz dug, mračan i hladan hodnik, sve do jedne prostorije, i tek tada upali svetla. Odjednom kao da sam se našao u skladištu za Partizanove rekvizite, od dresova, zastava… sve do postera. Čujem, progovori kao iz utrobe pakla, da si mojoj ženi nudio crevno regulišući jogurt?
Ja? A, ne-e… samo čepiće za bu… ovaj za bu… , čudo vam nije ispričala da sam homić i to srećno oženjen, i da sam veliki fan Partizana. Zvezdu? Ne mogu da smislim ni kao nebesko telo… I tad, kao da ga nešto opeče u predelu krsta, rukom pođe unatraške, i stručno, nema šta, iz kuka mi zavali takvu dandaru, takvom silinom, da sam ne jednu nego ceo zvezdani sistem izbrojao.
8) Oglas: Tražim ženče, zbog radi deteta; ne marim i da je tuđe.
Imao sam dva uzora u školi. Prvi je zborio ovako:
Žene često umeju da budu okrutne, pa tako i kada po zglobovima procenjuju Fi kod muškaraca. Meni je prečnik ruke iznad šake ko u neke kilavice, tolicki da sam morao da bušim rupu na kaišiću na svakome satu. Međutim, to je zavaravajući obim, istina je potpuno drugačija, problem nije u meni nego u njima. Ja sam sex-machine, pravi perpetuum mobile, U-tačku dovodim do usijanja a G-tačku do tačke ključanja. Seks je isto što i vožnja bicikla, samo što se posle prvog puta nijednoj ne skida više sa mene. Toliko sam potentan da bih mogao da odmenim mehanizaciju za bušenje tunela kad je gase radnici usled zamora materijala. Ponekad mi se čini da u gaćama reži zver sa velikim K. Tretirale su me kao burmanskog princa. Loža latinskih ljubavnika me je primila u Kuću slavnih, još dok sam uspevao da popamtim imena i likove svojih trofeja. Pogledom sam otapao azbest, bio sam brži od svake munje, vršio pogrom nad ženskim rodom, priznavao sam seks samo onaj od deset po Rihterovoj skali, a ne Merkalijevoj. Da sam u Francuskoj rođen, moj semeni materijal bi prodavali kao slatki sir, a u Hrvatskoj kao… Zdenku. Toliko mi je Miško drag da ću ga dati da podupire toranj u Pizi dok nije sasvim pao. Dok su one tako balile, shvatih da moje telo nema dušu, ali može poslužiti da skočim sa najviše zgrade, i da stvarno padnem na nebo. Tada se odlučih da je red da u ovom globalnom zoološkom vrtu nekim novim klincima prepustim prostor za majmune.
Eto to su bile poslednje reči mog vajnog ortaka pre nego je sebi oduzeo život ljosnuvši o beton sa jednog solitera. Drugi uzor beše mu potpuna suprotnost. Njemu nije smetalo to što je važio za ženskog petka, mušku drugaricu, njanjavka i čekalicu. On jeste igrao lastiš sa devojčicama, ali je zato imao pun tefter recaka. Kada bi ga neka i odbila to ne bi trajalo zadugo. Kleknuo bi kao prosjak, upiljio u nju blago-teleći pogled kao Nikolas Kejdž ili braća Boldvin, i bukvalno preklinjao za poljubac. Bilo ga je žalosno gledati, ali taj je redovno mastio brke. Sve bi bilo potaman da ga sudba na kraju ne pretvori u papučara prvog reda.
E sad, da se vratimo na moj slučaj. Pošto sam mačo tip koliko i sobno mače u bengalskoj džungli, a za lastiš i sažaljenje je kasno, odvažih se na ovakav oglas skroman da skromniji ne može biti. Dakle, to ne mora biti devica, prihvata se i žena bušnija od goblena. Od školske spreme nije za bacanje srednja pornografska. Samo nekog kulova zasenio bi spermatološki fakultet. Inteligencija je precenjena, isplativa je ko veštačko đubrivo u gaćama. Podvlačim, nije sve u pameti, može biti i knjiški moljac a može biti i neka što zna samo za dnevni horoskop. Kao što nije sve ni u lepoti. Može i zrikava, bangava, kamenjarka, jer kao što postoji dragi kamen, tako ima i dragih kamenjarki. Doduše treba biti na oprezu ponekad, imao sam jednu punačku damu. Imala je stubaste noge kao plinske boce, a telo kao omanji silos. Ona ne korača, ona najavljuje svoj dolazak. Kapacitet pluća joj je toliki da može da naduva cepelin iz prve. Pre nego se popneš na nju morao bi da savladaš visinske pripreme. A onda ne znaš šta te snašlo, kao da si upao u mikser za beton. No da ne budem rigidan, u poslednje vreme držala je dijetu, i to kakvu, jela je isključivo musli, ako izuzmemo to što je porciju činilo džak muslija i kanister mleka. Ni tu ne treba ići u krajnosti, jer šta će mi neka mršavica koja nije ni za zubni konac i koja ne sme da otvori kišobran čim jači vetrić zaćarlija. Ne mora biti mirazdžika čak ni useljiva. Primam i beskućnicu. Može biti jezičara i tunjavica. Bolesna čistunica ili aljkavica od onih posle čijeg kupanja moraš prati sapun. Nabusita i pačavra. Poročna do zla boga, a može u krevetu biti i robot kao i klada. Može i uska a može i tolika da u njoj može podmornica da se zagubi. Sve se da promeniti. Možda ne mogu naučiti kengura da čačka zube, slona da hoda po žici, žirafu da kaki na noši, ali ženu ukrotiti ništa lakše. Jedan jedini problem postoji i zato i čitko naglašavam u oglasu: Tražim ženče, makar i tuđe, ali da muž ne dozna, pogotovo za dete diskutabilnog porekla. I onda će nam samo sedmo nebo biti granica. Za kraj bih dodao, možda se potkrala jedna informacija, a to je da sam kao mali imao operaciju, ili tačnije jednu zanemarljivu intervenciju. Naime, odstranjen mi je jedan testis, ali ko što rekoh, ako je to uopšte bitno, s obzirom na to da su mi srećom ostala još dva.
9) Molitva pred prvu bračnu noć
Bože dragi i svi sveti, pre nego zatvorim oči večeras pred prvu bračnu noć, imam ti nešto priznati. Oprosti joj grešnici, što sam joj ukrao dnevnik i sve pročitao. Ja ću te poštedeti i pročitati samo neke od gnusnih laži izrečenih na moju časnu adresu. Zato začepi uši kako ne bi čuo ove bogohulne ženetine reči.
Seks sa njim, veli, isto je što i slušati bolno netalentovanog stendap komičara. I, dok se on, šmokljan sam sa sobom zlopati, ti zapratiš na telefonu da je prošlo tek pet minuta, eej, otkako te mrljavi. Bar da je seksualno disfunkcionalna osoba kao npr. brzookidači, nego on je morao u drugu krajnost da ode, dosadniji je od tantričkog seksa, mame mi.
O, dragi gospode, dođe mi da počupam kosu, iako nisam Berluskoni pa da mi se može opet da je presadim. Previše razmišljam u krevetu, šta god joj to značilo. I kako sam ja za sve kriv, izjavila je da joj treba veća sloboda, jer je pobogu sputavam. Ja, šta ću, nisam mogao da biram kanale majci dok me je pravila pa da na TV-u bude Bred Pit, a ne onaj klipeta Džim Keri. Nisam imao rešenje za njen neukrotiv nagon. Šta sam mogao, ja sam ispunjavao. Recimo, insistirala je da joj pričam prljavštine na uvce, a ako to ne ispadne kao čučavac na železničkoj stanici, izlažiraće orgazam uverljivo ko oni violončelisti iz 2Cellos kada glume skoro pa epi-napad na koncertu. Vremenom je postala potpuno odsutna. Pronaći joj erogenu zonu bilo je isto kao i pogoditi književnika na ukrštenici usred striptiz bara. Da postoji, naručio bih bračni krevet na sprat; nije odvajala oči od rijalitija sve čekajući kad će da počnu svi da se sodomizuju čoporativno. Muškarac je po njoj samo onaj koji može da nosi deset potkovica a da ne padnu. Za njenu futrolu potreban je kožni metak daleko ubojitijeg kalibra. Vremenom je načisto izgubila samokontrolu. Šta ću, morao sam da popustim i dao joj slobodu. Međutim da bih je pratio koliko toliko, zaposlio sam se u keteringu za svingere. I strašljivac kakav jesam, kad sam se našao prerušen u toj Sodomi i Gomori, onako u šoku, spadoše mi gaće, i neko od perverznjaka pobrka mog vršnjaka sa morskim pužićem, i kineskim štapićem ga umalo ne prinese ustima. Gospode, pa ta bi Drakuli iz srca iščupala glogov kolac. I, ništa, oprostio sam joj. Osobu koja toliko voli sebe da kad bi mogla nosila bi samu sebe ne preko praga nego uz stepenice, da nema mene magarca. Njoj je važna samo diskrecija, da ne bude iskompromitovana a to što se svako zavlačio u nju kao u atomsko sklonište, i to je deo strateškog mira, jel. Imala je više neznanaca u sebi nego italijanska kuhinja rezanaca. Isprva mislio sam da je to zaljubljenost. Bio sam u stanju makazice u stonom fudbalu da radim zbog nje. Pecaroški štap sam nabavio, zabacivao udicu u stari klavir i najnežnije note ikad napisane joj posvećivao. Šaputao: Kolevke udobnije nema od slova tvog imena. Došlo mi je da po najvećoj grmljavini na otvorenom pevam pod kišobranom i to onim starinskim sa šiljkom od dva pedlja. Ali, tim istim šiljkom bolje da mi je neko probo debelo meso da se vratim u realnost i shvatim da to nije nikakva zaljubljenost niti vlaška mađija već klasična emotivna dekoncentracija. Lakše bi mi pala kolonoskopija sa led ledenom tuš baterijom nego ta mačka kojoj je svaki mesec u godini februar. Ta skakačica preko prepona kad nanjuši skotnog muškarca, njoj se proširi ko ozonska rupa, sunce ti… A što voli da pije jogurt na cuclu, ne bi ga puštala iz ruku. Kad sam se opametio, prvo sam se propio. Pa kada sam oguglao, počistio sam sve lekove za vožnju autom nedozvoljene, i onda prešao na onaj prašak što kažu da brzo otpušava nos. A sad se zadovoljavam samo dok se samozadovoljavam. Gospode, ko boga te molim, zašij mi usta, ali i na sporedni izlaz bih progovorio. Zato shvatite me, ipak neću na svadbu, evo kum nek je ženi, i onako se naložio na nju kao nekrofil na tek odleđen leš.
Pošto ja ovako mogu da trtljam do sudnjeg dana, vidimo se gore, kad budeš priznao da ti je ipak dosadno bez mene…
Branislav Jevtić