Home Info Svi smederevski bioskopi!

Svi smederevski bioskopi!

by redakcija

Pre Drugog Svetskog rata po podacima iz Filmskg almanaha za 1929. postoje podaci da su u Smederevu radili sledeći bioskopi: 

BIOSKOP GRAND – Dimitrija Ristića i Jovana Petrovića sa 100 mesta tri puta nedeljno je radio, a 4-5 puta se mesečno menjao program. Datum osnivanja bioskopa nije naveden.

BIOSKOP SLOGA – Vasilija Jankovića sa 200 mesta, sa 4 predstave nedeljno, a da se program menjao 8 puta mesečno.

BIOSKOP ZELENI VENAC – Neše Mandušića sa 120 mesta koji je radio 4 puta nedeljno.

U Filmskom almanahu 1933/34 postoje sledeći bioskopi:

BIOSKOP GRAND HOTEL sa 200 sedišta, zvučnom aparaturom i prikazuje filmove dva puta nedeljno;
BIOSKOP ZELENI VENAC sa 300 sedišta, zvučna aparatura i prikazuje filmove dva puta nedeljno; 

U Filmskom godišnjaku za 1936. godinu postoje sledeći podaci:

KINEMATOGRAF GRAND – Vlasnik Zdravko Katarivas, operater Nikola Kočkonogov; aparatura Kerting, prikazuje zvučne filmove. Raspolaže sa 400 sedišta. Ulaznice, 3, 5 i 8 dinara. Radi dva dana u nedelji. Program menja 4 puta mesečno. Vrši povremenu obustavu rada preko leta. 
KINEMATOGRAF ZELENI VENAC – Vlasnik i operater Milan Šmit. Operater gospođa Kočkonogov; aparatura kombinovana A.E.G. Prikazuje zvučne filmove. Raspolaže sa 350 sedišta. Ulaznice 3,5 i 7 dinara. Radi dva dana u nedelji. Program menja 4 puta mesečno. Vrši povremenu obustavu rada preko leta.

Prema članku „Kinematografija u Srbiji 1896-1941“, Stevan Jovičić, Beograd, 2010. god. postoje podaci da su do početka I Svetskog rata stalni bioskopi radili u Somboru, Subotici, Novom Sadu, Vršcu, Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Smederevu, Požarevcu, Negotinu, Gornjem Milanovcu, Leskovcu, Paraćinu, Prokuplju,Vrnjačkoj Banji, Vranju, Smederevskoj Palanci,  Jagodini,  Šapcu,…
 
Za vreme austrougarske okupacije Srbije postojali su bioskopi u Beogradu, Nišu, Užicu, Valjevu, Smederevu, Smederevskoj Palanci i dr. U Smederevu je prvi bioskop bio "Bulevar", koji je imao projekcije samo za vojsku i ratne zarobljenike i bio je zatvoren oktobra 1918. godine. Nakon toga u Smederevu filmske projekcije imali su još i bioskopi : "Srpski kralj", "Solunac", "Nacional", "Ninić" i "Zeleni venac".

Prema brošuri Radnički univerzitet Smederevo-30 Godina rada-Smederevo,1986.god. bioskop Svetlost startovao je 1928. god. u okviru Narodnog univerziteta u Smederevu. Zadatak i cilj tog  Narodnog univerziteta bio je prosvećivanje radnika i siromašnih slojeva stanovništva. 

Posle Oslobođenja 1956.godine u Smederevu je osnovan Radnički univerzitet, koji je tada, prema sećanju i pisanju savremenika, dobio zadatak da sa svojih 5 Katedri obavlja opšte, marksističko, ekonomsko,  tehničko  obrazovanje i stručno usavršavanje radnika i materijalno loše stojećih ljudi. Godine 1963. Katedre prerastaju u 5 Centara, a jedan od Centara imao je naziv Centar za kulturu i umetnost, u okviru koga je egzistirao i bioskop Svetlost.
 
U Centru za kulturu i umetnost, kao i ranije, obezbeđena je raznovrsnost formi i masovnost. Program Centra se realizovao kroz dva vida : a) Prikazivanje filmova  za grad i sela, koji su se samostalno izdržavali, i b) Pozorišne predstave i predstave amatera, koje je finansirala zajednica.
Godine 1964. 9. jula, Statutom Opštine Smederevo, koji je tada stupio na snagu, formirane su Prve Mesne zajednice u Smederevu: Donji Grad, Carina, Slavija i Leštar. Kao takve, manje društveno političke ordanizacije, Carina, Slavija i Leštar dobijaju  svoje zgrade u kojima deluju i osnivaju Domove kulture. 
Bisokop Svetlost, kao lučonoša kulture i umetnosti, šalje svoju opremu i stručne ljude da se i u njima formiraju bioskopi: Carina 1963./64.god, a Slavija i Leštara : 1973. god., jer je film u gradu bio jako popularan. Na primer, tih 70-tih godina je u biskopu Svetlost pikazivano preko hiljadu predstava, koje je gledalo oko 250 hiljada gledalaca.

U ovom periodu Centru za kulturu je nastojao, da za ljubitelje pozorišne umetnosti obezbedi gostovanja kvalitetenih pozorišta. Ojačale su, i do tada česte i dobre veze, sa beogradskim pozorištima, ali i sa novosadskim, kragujevačkim, šabačkim, subotičkim i vršačkim pozorištem. Na početku tog perioda bilo do desetak predstava godišnje, dok se kasnije broj predstava povećao na dvadesetak, sa prosečnim brojem gledalaca od oko sedam hiljda. Naravno, u tom periodu bile su organizovane pozorišne predstave amatera. Nosioci tih predstava bili su amaterska pozorišta „Metkos“ i „Abrašević“, dramske sekcije Domova kulture Carina i Slavija, ali i Omladiski dramski studio Centra za kulturu.

U godinama nakon toga, 80-tih, delatnost Centra za kulturu bila je usmerena uglavnom na prikazivanje filmova u postojećim gradskim i seoskim bioskopima Opštine Smederevo. Takvo opredeljenje je nastalo kao rezultat dogovora postignutog 1982. god. u rukovodstvu tadašnjih drštveno-političkih organizacija i Skuštine Opštine, a nakon otvaranja novog Doma kulture 1981.god., koji je preuzeo svu kulturno-zabavnu delatnost. Sledstveno tome bioskop Svetlost sada, u cilju svog boljeg rada, ulaže sredstva za poboljšanje uslova svoje delatnosti, kao što su klimatizacija sale, stručno usavršavanje kadrova i u nove kadrove. Tada dolazi i do svakodnevnog biskopskog programa u Dumu kulture Carina, ali i u Domu kulture Leštar.

Radi učinjenih napora i truda za osnivanje Radničkog unuverziteta i njgovog uspešnog rada i trajanja, u čijem je sastavu egzistirao i bioskop Svetlost, potrebno navesti zaslužne ljude to, kao što su: prvi direktor RU Smederevo Miodrag Nikolić, a onda redom kako su se menjali: Miodrag Manić, Stevan Mikulić, Zoran Tričković, Zoran Zečević i Dragan Gergulov. 

Bioskop – Zeleni venac

Prema istraživanju i postojećoj literaturi, „Kinematografija u Srbiji 1896.-1941.“- Stevan Jovičić, 2010. god., bioskop Zeleni venac u Smederevu nastao je 1918. god., a otvorio ga je kafedžija Neša Mandušić u hotelu „Zeleni venac“. U Filmskom almanahu iz 1929. god. piše da je raspolagao sa 120 mesta i da je radio 4 puta nedeljno, a u Filmskom almanahu iz 1933. god. stoji da je bioskop imao 300 sedišta, zvučnu aparaturu i da filmove prikazuje 2 puta nedeljno. Nadalje, u Filmskom godišnjaku iz 1936. god. piše da je to sada Kinematograf Zeleni venac, da je vlasnik i operater Milan Šmit, te da je operater i gospođa Kočkonogov. Aparatura je kombinovana A.E.G., a prikazuju se zvučni filmovi. Zeleni venac ima 350 sedišta, da radi 2 dana u nedelji, da program menja 4 puta mesečno, a da ulaznice koštaju 3, 5, i 7 dinara.
Po rečima posetioca tog bioskopa, starog Smedervca Jovici Pundi, on je funkcionisao sve do ranih 50-tih godina. U njemu su se najpre prikazivali nemi, a onda su na red došli i zvučni filmovi. Bili su tu filmovi iz raznih zemalja, kao što su Francuska, Engleska, Rusija, ali su prevlađivali filmovi iz Amerike.

Bioskopska dvorana nalazila se u današnjoj ulici Ante Protića, br.11, sa leve strane prema Starom groblju. J. Punda kaže da je u toj dvorani do II Svetskog rata radilo Sokolsko društvo, a da je posle rata tu bio i Bokserski klub. Nažalost, u naletu obnove i izgradnje Smedereva, ova zgrada je porušena, pa je na njenom mestu podignuta zgrada za Štampariju „Dimitrije Davidović“.

Zanimljivost o bioskopima je i priča Ljubomir Kapsareva Kapsa i Milorada Jankovića Bata Like. Oni se prisećaju da su kao školska deca, ranih 50-tih godina, odlazili na bioskopske predstave u zgradi zvanoj Platnara. Ona se tada nalazila u neposrednoj blizini nekadašnjeg bioskopa Zeleni venac. Kažu da su se u njoj održavale po jedna predstava nedeljno. Ta zgrada postoji i danas, u ulici Ante Protića, br.10, ali su sada u njoj prostorije JKP Vodovod.

Bioskop – Svetlost


Prema dokumentu koji je publicista Ivan Stojić za Enciklopediju Smederevo, juna 2014. god. dobio od gospodina Stevana Jovičića, autora članka „Kinematografija u Srbiji 1896-1941“, inače šefa Arhiva Kinoteke, doznaje se jedna velika zanimljivost vezana za preteču bioskopa Svetlost, gde se kaže da je…

„ZGRADA OPŠTINSKOG DOMA sazidana je 1926. po projektu ruskog arhitekte Nikole Krasnova. Nalazi se na centralnom gradskom trgu, tada Trgu neznanog junaka, sada Trgu Republike. Osnovni projekat je prilikom gradnje neznatno izmenjen, što je, verovatno, izvršio arhitekta Pera Popović. 
U prizemlju, u krilu prema crkvi bile su prostorije Smederevske trgovačke omladine, do njih su bili dućani Gaje Đorića, a u desnom krilu restoran sa kuhinjom hotela "Grand". Iz restorana se ulazilo u bioskopsku salu. Spratne prostoje je svojevremeno koristila opštinska uprava kao kancelarije za svoje službe, a u drugom krilu, iznad restorana su bile hotelske sobe. U bioskopsku salu je moglo da se uđe i glavnim ulazom, stepeništem do prvog odmorišta gde su bila široka dvokrilna vrata. To je uglavnom korišćeno za izlaz iz bioskopske sale. Ta su vrata zazidana kada je posle eksplozije izvršena rekonstrukcija sale, napravljena pozorišna bina, a otvoren ulaz iz Karađorđeve ulice u delu novopodignute zgrade sa kolonadama.“

Dakle, bioskop Svetlost je počeo sa radom neposredno posle I Svetskog rata i radio je do 2008. god. U bioskopu Svetelost prikazivali su se filmovi svih žanrova. Primereno tom vremenu, prikazivali su se najpre ruski filmovi, zatim su sledili francuski i italijanski, da bi primat preuzeli američki filmovi : vestern („kaubojci“), istorijski spektakli i ratni filmovi.

    
 Bioskopske predstave su se održavale svakog  dana po dve ; od 5 i od 7 sati (od 17 h i od 19h),  a nedeljim : od 3, 5, i  od 7 sati (od 15,17, i od  19h). U letnjem periodu bioskopske predstave  su se održavale ; od 4 i od 8 sati (od 18 i od  20h), a nedeljom : od 4, 6, i od 8 sati (od 16,18,  i od 20h). Nije bila retkost da se neki film  prikazuje preko cele nedelje, naročito ako je to  bio neki film sa popularnom temom, ili ako je  bio film sa značajnim glumcima tog trenutka.  Nedeljom je postojao i prepodnevni bioskopski program, tj. predstave. To je bio tzv. Matine, kada su se prikazivali filmovi za decu sa crtanim filmovima. Filmske predstave održavale su se u dvorani sa 512 sedista.

Prvi kinooparateri bili su : Radioca Mijatović Brale i Miodrag Končarević Mića, a nešto kasnije posao kinooparetera su nastavili: Lazar Jovanović Laza i Nikola Filipović Vlauca. U međuvremenu su se školovali i obučavali za taj posao : Despota Kvrgić Mića Dilda i Dragan Hamidović Džigi.

Daleko najpoznatiji vratar („cepač“ karata za ulazak) u bioskopu Svetlost nakon Olobođenja bio je Dimitrije Urošević Kiba. Taj stari Smederevac, bio je još poznatiji i popularniji kao najvatreniji navijač, organizator i vođa navijača fudbalskog kluba Smederevo, Budućnost, Metalurg,…

Bio je ustvari maskota tih klubova. Svoju dobrotu Kiba je ispoljavao i tako, što je siromašnu decu, nakon ulaska publike sa kupljenim kartama, puštao besplatno u bioskop! Kao vratar u bioskopu radio je godinama i Života Nikolić Žikica Laufer, veliki zaljubljenik u sport, koji je i danas jako angažovan kao sportski radnik u lokalnom košarkaškom klubu.

U samoj sali bioskopa postojali su i tzv. razvodnici. To su u početku bile osobe zadužene da prispelim nesnažljivim (i tada neukim) posetiocima pokažu njihovo mesto za sedenje, a to su bili: broj reda i broj samog sedišta. Jedne od najpoznatijih razvodnika bile su tetke Dušanka i Darinka, kako ih najveći broj posetilaca znao i nazivao. Kasnih 60-tih godina, počinju sa radom, najpre kao pomoćni radnici Despota Kvrgić Mića Dilda i Dragan Hamidović Džigi, a onda nastavljaju kao razvodnici u sali bioskopa. U tokom daljeg rada, oni su se školovali i usavršavali, da bi kasnije u 70-tim godinama, radili kao kinooperateri i u novootvorenim bioskopima u Smederevu.
 
U sali Svetslost sprovodili su se i mnogi drugi programi i sadržaji, a naročito tokom 60-tih godina, kada je upravnik Centra za kulturu bio Dragoslav Bata Mandić. Tu su bile: Svečane akademije povodom zanačajnih događaja u Smederevu: Priredbe za decu (davali su odrasli) i dečije priredbe (davala su deca), recitovanja, predstave baleta, koncerti narodne i zabavne muzike, gostovanja „velikih zvezda“ Jugoslovenske i Srpske estrade, priredbe folklornih igara, akrobatske i mađioničarske  predstave.
 
Pošto je boks u Smederevu bio jako popularan sport, a kako nije bilo potrebnih uslova za održavanje boks-mečeva u jesenjem i zimskom periodu, ti susreti su se održavali u sali bioskopa. Posete boks-mečevima bile su jako dobre.

Pozorišne predstave imale su poseban tretman, jer je u Smederevu od 1950. do gašenja 1956. god., postojalo gradsko profesionalno pozorište. Tadašnje pozorišne predstave bile su prava svečanost za grad, pa je ulaz (stepenište-čekaonica) u bioskop, tj. u pozorište bio bogato i lepo dekorisan (crvena tepih staza, plišane zavese, cveće i parfem). U tom pozorištu stasala su i razvila se, lokalno i šire, glumačka imena kao što su: Milica Končarević, Sofija Mihajlović, Marija Žarkić,… Ilija Maksimović, Prvoslav Radoičić, Sredoje Krivokuća,…i drugi.
Najznačajnije ime tog vremena bio je svakako pozorišni glumac i režiser Branislav Brana Damnjanović, koji je bio i najbolji Smederevski, a možda i Srpski režiser. Naravno, u toj sali- pozorištu gostovala su i pozorišta iz drugih gradova Srbije i Jugoslavije. 

Bioskop – Heroj Srba


Bioskop Heroj Srba počeo sa radom odmah posle II Svetskog rata i radio je sve do 1963.god. Nastao je kao sve veća potreba prosvećivanja radnika i siromašnih slojeva stanovništva. Neposredno uz zgradu Uprave Heroj Srbe, još pre II Svetskog rata postojala je Železničko-zanatska škola, a posle Oslobođenja ŽIŠ, te je tu bila i velika koncentaracija mladih ljudi, kojima je, nakon napornog rada u fabrikama, radnih akcija i učenja, bila potrebna i neka zabava. Veoma važna napomena: Jedan od učenika ove ŽZŠ, 1935-1939. god., bio je i poznati pozorišni glumac i najbolji Smederevski, a možda i Srpski režiser, Branislav Brana Damnjanović.  

Prvi kinoaparateri u bioskopu bili su: Alfons Verle, Tomislav Beljić Toma i Momčilo Tasić. Najpoznatiji vratari -„cepači“ karata u bioskopu bili su: Nikola Marinković Ćora, Svetislav Janićijević Karivoje. Njihov posao je bio da posetiocima, koji su kupili karte za ulazak u bioskop, preglegaju validnost te karte i da cepaju, tj. otkidaju kontrolni deo. I jedan i drugi su bili dobri ljudi, jer su one koji nisu imali pare da kupe kartu i decu, puštali u bioskop, ukoliko nisu bile prodate sve karte.  

U vreme 50-tih i početkom 60-tih godina, najpoznatija razvodnica u sali je bila izvesna tetka Nata. Ona je imala zadatak da poseticima pokaže njihov red i sedište sa koga će gledati film. Ali, ona se još tada bavila „dodatnom delatšću“: posetiocima je ona, ili dečaci koji su za nju radili (i sam autor teksta!), prodavala kiririki u fišecima.

I u bioskopu Heroj Srba prikazivali su se filmovi svih žanrova. Primereno tom vremenu, prikazivali su se najpre ruski filmovi, zatim su sledili francuski i italijanski, da bi primat preuzeli američki filmovi : vestern („kaubojci“), istorijski spektakli i ratni filmovi.

Bioskopske predstave su se održavale svakog dana po dve: od 5 i od 7 sati (od 17 h i od 19 h), a nedeljim: od 3, 5, i  od 7 sati (od 15,17, i od 19 h). U letnjem periodu bioskopske predstave su se održavale; od 4 i od 8 sati (od 18 i od 20 h), a nedeljom: od 4, 6, i od 8 sati (od 16,18, i od 20 h). Nije bila retkost da se neki film prikazuje preko cele nedelje, naročito ako je to bio film sa popularnom temom, ili ako je bio film sa značajnim glumcima tog trenutka.

U biskopskoj sali Heroj Srba održavali su se i drugi programi i sadržaji.

Bioskop – Carina

Bioskop na Carini počeo je sa radom 1963./1964. god. i radio je do 1973/74. god. Bisokop Svetlost je tada poslao deo svoje opreme i stručne ljude da bi se na Carini formirao bioskop.
Prvi kinoaparateri bili su: Nikola Filipović Valauca, Despota Kvrgić, Mića Dilda – na početku rada, a kasnije su posao nastavili Mića Ristić Hičkok i Dragan Spasojević Ricko.

Bioskopske predstave su se održavale svakog dana po dve; od 5 i od 7 sati (od 17 h i od 19h), a nedeljim: od 3, 5, i  od 7 sati (od 15,17, i od 19h). U letnjem periodu bioskopske predstave su se održavale; od 4 i od 8 sati (od 18 i od 20h), a nedeljom: od 4, 6, i od 8 sati (od 16,18, i od 20h).  
U bioskopu na Carini prikazivali su se filmovi svih žanrova.

Bioskop – Slavija 


 

Bioskop na Slaviji počeo je sa radom 1973. god. i radio je do 1975. god. Bisokop Svetlost je i ovde poslao deo svoje opreme i stručne ljude da bi se na i  Slaviji formirao bioskop.
Prvi kinoaparateri bili su: Nikola Filipović Valauca, Despota Kvrgić Mića Dilda – na početku rada, a kasnije su posao nastavili Mića Ristić Hičkok i Dragan Spasojević Ricko.
Bioskopske predstave su se održavale svakog dana po dve; od 5 i od 7 sati (od 17 h i od 19h), a nedeljim: od 3, 5, i  od 7 sati (od 15,17, i od 19h). U letnjem periodu bioskopske predstave su se održavale; od 4 i od 8 sati (od 18 i od 20h), a nedeljom: od 4, 6, i od 8 sati (od 16,18, i od 20h), a onda su se zbog manjeg intersovanja proredile. U bioskopu na Slaviji prikazivali su se filmovi svih žanrova.

Bioskop – Leštar
 

Bioskop na Leštaru počeo je sa radom 1973. god. i radio je do 1976. god. Bisokop Svetlost je tada poslao deo svoje opreme i stručne ljude da bi se na i Leštaru formirao bioskop.
Prvi kinoaparateri bili su: Nikola Filipović Valauca, Despota Kvrgić Mića Dilda – na početku rada, a kasnije su posao nastavili Mića Ristić Hičkok i Dragan Spasojević Ricko.

Bioskopske predstave su se održavale svakog dana po dve; od 5 i od 7 sati (od 17 h i od 19h), a nedeljim: od 3, 5, i  od 7 sati (od 15,17, i od 19h). U letnjem periodu bioskopske predstave su se održavale; od 4 i od 8 sati (od 18 i od 20h), a nedeljom: od 4, 6, i od 8 sati (od 16,18, i od 20h), a onda su se zbog manjeg intersovanja proredile. U bioskopu na Leštaru prikazivali su se filmovi svih žanrova.

Bioskop – Centar za kulturu 

 

Doma kulture osnovan je 1982. godine, a od 2001. godine posluje pod imenom Centar za kulturu. Od kad je osnovan Centar za kulturu, sebi je zacrtao projekte, odnosno zadatke, da u duhu novog veremena vrši misiju moralne i duhovne dekontaminacije društva, podizanje kvaliteta života i stepena građanske svesti. U tom cilju Centar za kulturu ostvario je mnoge projekte i programe, koji su se manifestvovali kroz : Filmski program, Pozorišni program, Dečiji program, Muzički program, Likovni program, Naučno-obrazovni program, Tečajeve, Radionice i Gostovanja programa u druge sredine. 

U okviru Doma kulture bioskop je počeo sa radom 1982. godine. Danas bioskop posluje u okviru Centra za kulturu, a ima veliku i malu salu za prikazivanje filmova. U prvim godinama rada Doma kulture bioskopskih predstava je bilo svakodnevno i to u obe sale, a u njima su bili zastupljeni fimovi svih žanrova. Predstave su se davale u klasičnim terminima: u letnjem periodu od 6 i od 8 sati (od 18h do 20h), a u zimskom peridu od 5 i od 7 sati (od 17h do 19h). Subotom i nedeljom, zavisno od kvaliteta filma i interesivanja, bila je davana još po jedna predstava; leti od 4 sata (16 h), a zimi od 3 sata (15h). Za predškolsku i školsku decu u bioskopu su bili održavani Matnei, tj. prepodnevne i podnevne predstave od 10 i od 12 sati.

Letnji bioskopi u Smederevu
 

Letnji bioskopi, su svojevremeno, bili značajne kulturne institucije lokalnog tipa u epohi komšiluka, igranki i štrafte (korzo). Kada se promenio način života, oni su nestali kao što je nestao običaj letovanja na Hrvatskom primorju. Pisanje o letnjim bioskopima je danas opisivanje jednog fenomena svakidašnjeg života. Danas je to predmet nostalgičnih prisećanja sredovečnih. Savremeni klinci, ta nova bioskopska publika, ne poznaju tu instituciju. I oni kažu: „Bioskop kao bioskop, šta tu ima!“. Međutim, nije baš tako! Specifičnost letnjeg bioskopa, koga više nema, može se naslutiti i iz toga gde su oni u ranijem vremenu bili stacionirani: Letnji bioskop – kod Košarkaškog stadiona, Letnji bioskop-na Sportskom centru, i Letnji bioskop-na Heroj Srbinom Jugovu.

Letnji bioskopi su se od "običnih" bioskopa/sala razlikovali po mnogo čemu. Svetlost ekrana privlačila je komarce i druge insekte, tako da je poseta imala ukus blagog mazohizma. Ali, u baštama je bilo dopušteno pušenje, ni na konzumaciju alkohola se nije gledalo popreko.

Pošto su letnji bioskopi posedovali često samo jednu aparaturu, projekcija se nekoliko puta prekidala. Posetioci su pauze koristili da kupe nov fišek semenki ili, ređe, neko osvežavajuće piće, koje nije čulo za frižider. Uglavnom se, dok operater menja rolnu, razgovaralo, dovikivalo ili su se ugovarali kasniji odlasci u kafanu. Letnji bioskopi bili su institucije lokalnog tipa: svi su se, uglavnom, međusobno poznavali.

Zato je malo ko i dolazio zbog samog filma. Važniji je bio "društveni život". Bioskopske predstave napolju bile su, prema tome, sasvim oprečne bioskopskim salama, gde je međusobna komunikacija gledalaca, kao u pozorištu, ravna nuli.

Letnji bioskop-kod Košarkaškog stadiona 
Ovaj letnji bioskop radio je početkom 60-tih godina. Bioskopske predstave su se održavale na igralištu za odbojku (slika iznad), koji se nalazio neposredno uz košarkaški, na kultnom Košarkaškom stadionu. U letnjem peridu sa terena bili su uklonjeni stubovi i mreža za odbojku, pa su na tom prostoru bile postavljene klupe sa naslonom. Bioskopsko platno bio je zid obližnje kuće. 

      
Kulturno zabavni život u to vreme, a i inače, nije bio nešto posebno organizovan. To su bile godine kada društveni standard većine stanovništava, a posebno omladine i dece nije bio na zavidnom nivou: uglavnom se dosta radilo, ali se i učilo, studiralo. Letnji raspust omladina i deca su provodili u gradu, ili su odlazili kod rođaka na selo, jer je malo ljudi imalo para za odlažrnje na more, u banje, na jezera ili u planine. Oni koji su ostajali u gradu za zabavu su imali odlazak na plažu, a uveče šetanje na korzou, čitanje knjiga, učenje i odlazak u bioskop.
Najveći broj je imao prostu šemu: preko dana si na plaži (Ada, Metalor, Veslački), u rano veče si sa društvom ili devojkom na korzou (šetanje štraftom!), a uveče si u bioskopu na Košarkaškom stadionu!
Postojala je samo po jedna predstava, koja se održavala od 9 sati (21h). Prikazivali su se francuski, italijanski, da bi primat preuzeli američki filmovi. Bili su to filmovi raznih žanrova, ali sa lakšim, letnjim temama.

Kinooperateri u ovom bioskopu su bili : Radoica Mijatović  Brale, Milorad Končarević Mića i Lazar Jovanović Laza. 

Letnji bioskop-na Sportskom centru
Letji bioskop na Sportskom centru je radio na početku 70-tih godina. U ovo vreme društveni standarad je nešto bolji: ljudi rade i dobro zarađuju, pa odlaze se na more, u banje, na jezera ili u planine. Međutim, većina stanovništva je u gradu, pa za njih Centar za kulturu, pri Radničkom Univerzitetu, organizuje izvestan kulturno zabavni život. 

      

Na Sportskom centru su se tada priređivali koncerti narodne i zabavne muzike, folklorne priredbe, priredbe za decu, održavali su se boks-mečevi, ali i davane bioskopske predstave. 
Prikazivali su se američki, italijanski i francuski dobri filmovi. Predstave su se održavale preko nedelje (2-3 dana) i vikendom, jer su tada posete bile veće. Naravno, one su se održavale u večernjem tereminu od 9 sati (21h). Oprema za prikazivanje filmova se donosila iz bioskopa Svetelost. Uz Džigija, kao kinooperateri radili su još i Mića Dilda i NikolaVlauca.

Letnji bioskop-na Heroj Srbinom Jugovu
Ovaj letji bioskop je radio na početku 80-tih godina. U ovo vreme društveni standarad je vrlo dobar : većina ljudi radi i dobro zarađuje, banke daju povoljne kredite, mnogi imaju automobile, često se odlazi na more, u banje, na jezera ili u planine, ali veći deo leta deca i omladina provodi u zabavi na Jugovu. Naravno, tu dolaze porodično i odrasli i zaposleni, vikendom, ali i radnim danima-popodne, pa i uveče. 

       
 

Bioskopske predstave su se održavale na bazenu za kupanje na Heroj Srbinom Jugovu. Po rečima tadašjeg kinooperatera Džigija bioskop je imao naziv „Film na vodi“, i prvi film koji je prikazan, bio je čuveni evergin-film „Bal  na vodi“. Prikazivali su se uglavnom američki stari dobri filmovi. Predstave su se održavale vikendom, jer su tada posete na Jugovu bile veće. Publika su bili i ljudi koji su tu, u kućicama za odmor, letovali na Jugovu. Oprema za prikazivanje filmova se donosila iz bioskopa Svetelost. Uz Džigija, kao kinooperateri radili su Mića Dilda i Nikola Vlauca.

Letnji bioskop-Patosinema!
Gradu je bilo potrebno nešto superherojski da povrati veru u instituciju bioskopa, pa je tako prošle godine organizovan ulični bioskop u srcu Smedereva pod nazivom „PATOSINEMA!", u kome su prikazani stariji klasični filmovi, koji su od većeg kulturnog značaja svetske baštine. 

Od autentične ideje, smederevsko pozorište PATOS, načinilo je projekat, kojim treba da se oživi kultura gledanja filmova na velikom platnu, organizovanim besplatnim prikazivanjima kultnih filmskih ostvarenja na otvorenom. Tako je u periodu od 04. jula do 01. septembra 2013. godine održan letnji bioskop u Smederevu. Lokacija bioskopa je bio park, koji se nalazi pored Dunavskog keja, odnosno, kod poznatog Silosa. Celokupan program je bio namenjen široj javnosti, a ulaz u bioskop je bio slobodan.

Cilj letnjeg bioskopa je bio da oplemeni slobodno vreme mladih i da im ponudi drugačiji filmski repertoar. Na taj način želeli su da ukažu na činjenicu da je potrebno revitalizovati urbanu kulturu, kako bi mladi imali prostora za međusobnu interakciju koja, kao takva, može da doprinese socijalnom ozdravljenju i smanjenju opšte apatije u društvu. PATOSINEMA! je realizovana kao revija filmova, koja je imala tri celine : savremeni evropski igrani film, savremeni evropski dokumentarni film i savremeni azijski film. Na  repertoaru je bilo ukupno 35 filmova: 25 igrana, 7 dukumentarana i 3 animirana filma.

 
Propadanje bioskopa 

Odlazak u bioskop nekada je bio na redovnom repertoaru izlazaka, jer je bioskop kolektivni čin, ljudi dele emociju, i ne može ga zameniti televizija ili gledanje filma kod kuće. Bioskopi su počeli da propadaju 90-tih godina zbog embarga, (Sankcije OUN-1992. god.) i slabe distribucije filmova iz inostranstva, a zatim je došla i ona „čuvena privatizacija“ društvene, bolje reći naše, narodne imovine!
 

Za propadanje biskopa, međutim, ne može se osuđivati samo loše stanje privrede i ekononije, sankcije, rat u okruženju, nego se mora poći i od toga da je u dužem vremenu (vrtlogu) došlo i do velikih, kako društveno-ekonomskih, tako i tehničko-tehnoloških promena. 
Ove društveno-ekonomske promene karakterišu se kroz : otuđenje ljudi jedni od drugih, otuđenje ljudi i u samoj porodici, ćešće odlaženje ljudi u samoću, provođenje puno vremena na komjuteru – internet,…
Naravno, nezaobilazni razlog za smanjenje bioskopske publike, tj. gledalaca, pa samim tim i propadanja (zatvaranja) mnogih boskopa, su i nova tehnička dostignuća: pronalazak VHS kaseta i masovna pojava Video klubova, pronalazak DVD diskova i masovna pojava tzv. kućnih bioskopa, pojava velikog broja kanala na televiziji, pojava satelitskog programa za televiziju, stavljanje velikog broja igranih i dr. filmova u televizijske programe,…
Jedan kulturni poslenik je skoro rekao: „Nazalost, kapitalizam i tranzicija su pojeli sve dobro u ljudima!“ 

                                                                                                          

Nikola Tasić Cale
Dipl.maš.inženjer (U penziji)
Stari Smederevac

Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!