Mesto na glavnom, Carigradskom drumu, živo i prometno, smešteno u ravnici i nizini, čiji se veliki atar prostire na 2014 hektara – tako je, o Saraorcima pre 93 godine pisao Milivoj Gavrilović. On takođe navodi interesantan podatak da narodno predanje govori da je prvi put ovaj prostor naseljen još 1358. godine za vreme cara Uroša.
Ovo veliko, prostrano selo svakako je dobilo naziv po reči saraor, ali ona ima više značenja. To može biti neimar, graditelj, radnik, kulučar, ili pak neko ko je u tursko doba bio oslobođen od obaveze plaćanja poreza ali je za uzvrat radio u naseljima na održavanju puteva ili građevina.
Možda otuda i druga priča po kojoj su tu živeli majstori koji su podizali utvrđeni smederevski grad. Početkom 20. veka, stariji ljudi su govorili da su se njihovi preci doselili ovde za vreme Kočinog rata, što bi bilo krajem 18. veka.
Ali, arački spiskovi podatke za Saraorce imaju tek od 1818. kada je u selu bilo 38 kuća. Izvorno, Saraorci su bili deo planjanske opštine. Status varošice mesto je dobilo 1896. godine, a tek od 1968. postaje deo smederevske opštine.
MZ Saraorci je posleratna varošica, pedesetih godina je dobila status mesne zajednice, a kao varoišca je pripadala tadašnjem okrugu Velika Plana. Inače, to je poslednja mesna zajednica u smederevskoj opštini ka Velikoj Plani. Ima oko 2450 stanovnika i 700 domaćinstava. Meštani se uglavnom bave ratarstvom, povrtarstvom i stočarstvom – kaže Rade Petković, predsednik Saveta MZ Saraorci.
Kada je u pitanju povrtarstvo, dosta je zastupljena plastenička proizvodnja – uzgoj u zaštićenom prostoru gde se najčešće proizvodi paprika, paradajz i krastavac, ali ima i mnogo domaćinstava koja i dalje rade na otvorenom i pretežno proizvode kupus i papriku. Od ratarskih kultura, najviše je reč o kukuruzu, pšenici i suncokretu, dok kod stočarstva preovlađuje uzgoj svinja.
Ovde ima mnogo veoma uspešnih povrtara čiji proizvodi se nalaze u najvećim trgovinskim lancima u našoj zemlji, a naš sagovornik je jedan od njih. Kako napominje, zadruga „Zelena bašta“ takođe veoma uspešno posluje, to je uduruženje nekoliko velikih proizvođača koji zajedno imaju više hektara pod plastenicima za proizdvodnju povrća. Taj uspeh u poljoprivredi, veoma je značajan za opstanak sela.
U zadnje vreme se povećava natalitet, ima dece, momci i devojke sklapaju brakove, imamo slučaj da dosta mladih ostaje na selu i počinje da se bavi poljoprivredom. Poneki odlaze u inostranstvo ili naše gradove, ali mnogo ih ostaje ovde. Moj sin je, na primer ostao u selu, zasnovao porodicu i bavi se poljoprivredom – dodaje Petković.
U Saraorcima je prva škola podignuta 1845. godine. Menjale su se zgrade u kojima je radila, a sadašnja je, svojeveremeno važila za jednu od najlepših u čitavoj SFRJ. Kompletno je renovirana pre četiri godine.
Imamo novu izgrađenu ambulantu koja je izuzetno uređena, Dom kulture takođe je veoma lep, potpuno obnovljen i jedan od boljih na teritoriji grada. Crkva je napravljena 2000-ih, porta uređena, osvetljena. Uglavnom, imamo sve što nam je za svakodnevni život potrebno.
Nedostaje da se još malo uradi po pitanju putne mreže, asfaltiranja nekih ulica, pokušavamo u saradnji sa Gradskom upravom da prevaziđemo sve to. Naravno, vodovod i kanalizacija, to je nešto što nemamo, kao i mnoga sela kod nas. Velika je to investicija i poduhvat, ali nadam se da ćemo uskoro i to da dočekamo – navodi naš sagovornik.
U selu je aktivno više uduruženja. Uspešno radi udruženje žena Sveti Trifun, koje prati sva dešavanja, učestvuje na takmičenjima i manifestacijama gde se pripremaju tradicionalna jela.
KUD ima podužu istoriju, osnovan je 60-ih godina, ali od 2018, kada je posle duže pauze obnovljen rad, nosi ime Ratka Matića Raleta, nekadašnjeg profesora koji je u Saraorcima bio zadužen za sva kulturna dešavanja. Kulturno – umetničko društvo okuplja govovo sve generacije – tu su najmlađi meštani, ali i oni stari pola veka.
Fudbalski klub osnovan je 1933, još uvek živi, okuplja meštane i takmiči se u okružnoj ligi.
Selo nema manifestaciju, ali pokušavamo da napravimo u toku godine neke događaje, na primer godišnji koncet folklora, pa tu pomognu žene, dođu i gosti. Mi imamo jedini u regionu tamburaški orkestar „Moravski biseri“. Osnovan je pre nekoliko godina, izuzetno su popularni i često gostuju. Nedavno su se vratili iz Vićence u Italiji gde su se lepo proveli, bili su oduševljeni i oni i domaćini.
Imamo više poznatih ličnosti, Tanasije Tasa Mladenović rođeni brat narodnog heroja Svete Mladenovića, bio je pesnik i pisac poznat u bivšoj Jugoslaviji. Rodom iz Saraoraca je i gradonačelnik Ljubljane, Zoran Janković – napominje predsednik Saveta MZ Saraorci.
U Saraorcima je jedinstven primer da je od propadanja spasen jedan trag narodnog graditeljstva. Stara drumska mehana iz prve polovine 19. veka, sada je listi Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, bila je važno mesto okupljanja stanovnika, ali i nebrojenih putnika koji su svraćali u prolazu.
Stara skoro 200 godina, to je prizemna zgrada, sa velikim arhitektonskim, istorijskim i etnološkim vrednostima. Građena je od opeke i prekrivena ćeramidom koja je opstala do danas, a pažnju pre svega privlači njen trem koji čine karakteristični drveni stubovi i moravski polukružni lukovi. Nekadašnju lepotu, vratili su joj novi vlasnici, a od nedavno, posle više decenija ponovo prima goste.
Mi smo to kupili pre 10 godina od porodice Mladenović. Renovirali smo je jer je to bila velika želja mog muža koji je preminuo pre šest godina. Čim je čuo da vlasnici, porodica Mladenović prodaju kafanu, on je otišao da je kupi. Naše četvoro dece i ja želeli smo da ostvarimo njegovu želju i obnovimo je. Uložili smo zajedno i uredili ovaj prostor.
To je spomenik pod zaštitom države, mi smo imali pravo unutra da menjamo oblik, ali spolja ne. Kada smo je kupili, kafana je bila u ruševinama. Srušila bi se do sada sigurno da je nismo kupili. Samo je cigla ostala i blato, tako se tada zidalo. Mi smo sve to skunuli do cigle i počeli da renoviramo. To je trajalo malo duže, mnogo je i uloženo. Za taj novac mogli smo na bilo kom mestu da napravimo i veći objekat, ali mi smo želeli da sredimo baš ovo.
Prednja strana je cela originalna, podrum je ostao kao što je bio, malo smo ga produbili, u planu je ako budemo mogli da tu napravimo vinariju – kaže vlasnica Ljiljana Nikolić.
Ako vas put nanese u ovom pravcu, obavezno svratite u Saraorce, nećete se pokajati – dočekaće vas živa atmosfera i ljudi koji iako posvećeni zahtevnim poslovima, uvek imaju vremena i načina da užurbanu svakodnevicu malo „uspore“ i družeći se predahnu uz poneku priču i razgovor o selu.
Pogledajte video o Saraorcima:
* Projekat Naše selo-naši ljudi je sufinansiran iz budžeta Grada Smedereva.
Stavovi izneti u medijskom sadržaju ne izražavaju stavove sufinansijera.