Home InfoDruštvo Ribokrađa – velike zarade, male kazne!

Ribokrađa – velike zarade, male kazne!

by redakcija

Tema ribokrađe stara je koliko i početak sportskog i komercijalnog ribolova, samo što je ribokrađa pre trideset ili četrdeset godina bila beznačajna. Kralo se toliko koliko su ribokradicama  alati za krivolov  to omogućavali, a nisu mnogo, jer su bili primitivni.

Poslednjih dvadesetak godina, na primer, ribokrađa postaje toliki problem, da u njeno rešavanje nije dovoljno da se uključe samo korisnici voda, ribočuvarske službe, ribolovačka udruženja, sportski ribolovci, policija, već i odgovarajuća ministarstva i sudska vlast, sa striktnom primenom zakonskih propisa. Jer, ribokrađa je sada biznis, unosan posao, gde se obrću stotine i stotine hiljada evra, a na neprocenjivu  štetu ribljeg fonda. Iz vode se izvlači  sve i u svako doba godine, bez obzira na veličinu, vrstu ili vreme mresta ribe. Pritom se koriste najmoderniji alati, zbog čega  je riblji fond u rekama Srbije smanjen za čak dvadeset odsto!

Ozbiljni kriminalci sa vode su ,,grabuljaši”. Povlačenjem  otežane,  velike i oštre trokrake udice,  gore-dole, levo-desno, oni  sa dna zimovnika, gde se riba  najviše  skuplja, zakače i izvuku kapitalnog  soma, velikog šarana, krupnog smuđa, štuku, belu ribu. To je njima omiljeni metod ribokrađe, a izvučenu ribu odmah prodaju u restoranima i kafanama, ili, jednostavno, iznesu na pijacu. I niko ih ne pita otkuda im ta riba, barem ona koja je zabranjena za lov, ili je u mrestu. Te organizovane grupe, ovom metodom, po čoveku, u odnosu na količinu ukradene ribe, dnevno zarade  po 300- 400 evra! Nije im, onda, problem da se još bolje ,,naoružaju” kupovinom jakih štapova, mašinica i trokrakih udica. Istina, u nekim gradovima organizuju se grupe sportskih ribolovaca, pa pronađu kakav-takav način da, barem nakratko, doskoče ribokradicama. Zabeleženi su slučajevi  kada su pošteni ribolovci, iz besa prema lopovima, u zimovnike bacilli velike džakove sa kamenjem, kako bi ,,grabuljaši”, umesto riba, zbog stalnog zakačinjanja za džakove, izvlačili najlon bez udica i olova. Naravno, dalje su odustajali, čime je spaseno mnoštvo raznih vrsta riba.


foto: "Ribolov"

Viši i opasniji kriminalci su mrežaroši, strujaroši, dinamitaši. Oni imaju brze čamce,  generatore, mreže od po više stotina metara, agregate, eksploziv. Naravno,  i sonare. Tačno vide gde je i koja količina ribe, onda navale, pa šta pretekne. Jer, ubijanjem strujom, plinom i dinamitom, ubija se i riblja mlađ. A tek je to nenadoknadiva šteta. Na drugoj strani, za samo jednog smuđa od desetak kilograma, dobija se po 60 evra, za soma 40, i tako redom. A oni ih, za samo jednu noć, izvuku na desetine. Poznati su primeri krađe ribe iz Bovanskog jezera, gde su na licu mesta, uhvaćeni lopovi sa više od pola tona ribe. U blizi Apatina uhvaćen je kradljivac ribe sa ,,ograbuljanim” somom od 57 kilograma. 

Na Dunavu, kod Kovina, uhvaćeni su opasni prestupnici, koji su u jednom danu, pomoću struje, ubili desetine vrlo krupnih somova. Oduzet im je sav elektropribor: čamac, motor, sonda, akumulator, aparat za elektroizvor.

foto: "Ribočuvari Tise"

Ribokradice su opasnost, ne samo za riblji fond, već i za ribočuvare. Nije redak slučaj da se na ribočuvare puca iz vatrenog oružja, da bivaju napadnuti sekirama i motkama, da su teško povređivani od strane ribokradica, da im pale kola i vikendice, da prete njihovim porodicama. Istina, pomoć policije je česta. Ali, u krajnjem je uzalud, jer su zakonske kazne toliko blage i neefikasne, da skoro pa stimulišu ribokrađu, drsko i nasilničko ponašanje. Korisnici voda i ribočuvarske službe veruju da bi država brzo i lako mogla da promeni zakonske akte, kojima bi znatno sankcionisala razne vidove ribokrađe, posebno one teže. Pritom se misli na masovni izlov  plemenite ribe. Već su desetkovani: som, šaran, smuđ.

Zbog svega ovoga, krajem decembra prošle godine, sačinjena je anketa o stanju na vodama Srbije. Na više pitanja iz ove oblasti odgovarali su ribolovci iz svih 16 ribarskih područja. Na pitanje koliko često su imali ribočuvarsku kontrolu, 57 procenata  anketiranih reklo je ,,nijednom”. Tri puta, i manje, odgovorilo je skoro 30 odsto, dok je samo jedan i po odsto ribolovaca reklo da su imali kontrolu prilikom svakog izlaska  na vodu. Na pitanje da li je vršena i kontrola ulova i pribora, čak  78 posto je odgovorilo sa ,,ne”. Radom ribočuvarske službe zadovoljno je samo šest odsto anketiranih, a nezadovoljno blizu 80 procenata. S ozirom na nezadovoljstvo anketiranih, postavljeno je pitanje da li planiraju da kupe dozvolu za 2017. godinu. Sa ,,da” je odgovorilo 62 posto anketiranih, a sa ,,ne” 38 odsto.

Zanimljivi su odgovori koji se odnose na rad  ribočuvarske službe. Najzadovoljniji su, među svih 16 ribarskih područja, članovi ,,Ibra” i ,,Zapadne Morave” iz Kraljeva, pa ,,Kolubare” iz Valjeva i ,,Rasine” iz Kruševca. Najnezadovoljniji su  sa područja ,,Velike Morave” 1 i 2, ,,Bačke”, ,,Save”, ,,Južne Morave” 1 i 2 i ,,Mlave”.

S tim u vezi, ribočuvarske službe iz Kraljeva godišnje zaplene više desetina raznih mreža, bezivoja, strukova, samica, štapova za ,,grabuljanje”, pribora za elektrokrivolov i drugog pribora za ribokrađu. Na nivou Srbije to se meri hiljadama. Bivaju podnete i odgovarajuće prijave, ali zbog blagog zakona u oblasti ribokrađe, često i zbog neadekvatnih presuda, krivične prijave protiv rečnih lopova nemaju realno očekivani rezultat. Barem dok, kako se najavljuje, to pitanje, na državnom nivou, uskoro ne dobije adekvatan značaj.

piše: Marko Slavković

Izvor: krug.rs

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!